Chicago 1886 – Ljubljana 2012

Piše: Aleksandar Mlač

Približavanjem Međunarodnog praznika rada – 1. maja, evropske metropole sve više podsjećaju na Chicago 1886. godine. Mase obespravljenih radnika demonstriraju protiv elite, političke i ekonomske, koja ih je dovela u bezizlaznu situaciju i države, koja im je to omogućila.

Ljubljana će 18. aprila biti ono što je danas Atina, španski gradovi i ini. Blizu 120.000 demonstranata – policajaca, vojnika, prosvjetnih radnika, kulturnjaka, radnika u zdravstvu, carinika i koga još sve ne nabrojati – učestvovat će u generalnom štrajku, najvećem do sada u nezavisnoj Sloveniji. Bit će tu mladi, stari, radnici, zaposleni u javnim službama, ali i penzioneri.

Mase obespravljenih radnika demonstriraju protiv elite, političke i ekonomske, koja ih je dovela u bezizlaznu situaciju i države, koja im je to omogućila.

Metka ima dobru penziju od blizu 900 eura. Mogla bi provesti ugodnu, bezbrižnu starost. Šta joj to vrijedi kada mora izdržavati još dvije porodice i njihovu djecu. Kćerke i zetovi su ostali bez posla. Priključili su se armiji od približno 100.000 prijavljenih na Zavodu za zapošljavanje.

Za hranu – ništa

Teško je i Irfanu, bivšem konobaru i “izbrisanom” građaninu Slovenije u vrijeme njenog osamostaljenja. Sa otprilike 280 eura mjesečno socijalne pomoći ne može podmiriti ni sve komunalne obaveze. Za hranu ne ostaje gotovo ništa.

Država želi uvesti mjere štednje. Prvenstveno na račun i kroz džep siromašnih. S mjerama štednje trebalo bi godišnje dobiti 800 miliona eura. U državni budžet. Bogati pristaju na njih. Ali do sada većina nije plaćala ni poreze državi, ni doprinose radnicima, a najčešće ni isplaćivala mjesečne plaće. Mislili su samo na svoj džep, o čemu svjedoče vile s bazenima, jahte na moru i skupi automobili.

Prosječna plaća direktora javnih preduzeća je blizu 11.000 eura. Tri puta veća od plaće premijera ili predsjednika države. Direktori i vlasnici privatnih firmi nisu ni htjeli javnosti prikazati svoja primanja.

Prosječna plaća direktora javnih preduzeća je blizu 11.000 eura.

U vrijeme konjukture, kada su svi dobijali svoj dio kolača, to i nije bilo toliko važno. Danas, kada Vlada želi smanjiti plaće javnom sektoru, ukinuti regres za godišnji odmor, nadoknade za prevoz do radnog mjesta i besplatne vrtiće za drugo dijete u porodici, sve postaje važno.

Uzmi sve…

Većina građana Slovenije jeste za mjere štednje, ali za one koje neće ugroziti egzistenciju najnižih državnih službenika, policije, koja čuva bezbjednost građana, vojske koja čuva državu, prosvjetnih radnika i vaspitača u školama i vrtićima, koji vode računa o vaspitanju i obrazovanju mladih, penzionerima dodatke za rekreaciju…

Nije kriva ideologija, već njene stranputice i njihovi izvršioci.

Razlika između Chicaga iz 19. stoljeća i evropskih prijestolnica u 21. stoljeću iz ove perspektive i nije tako velika. Prvobitna akumulacija kapitala je u Americi dovela do nezapamćene krize.

U Evropi je krizu donio kapitalizam drugačijeg lika – onaj liberalni. Deviza “Laissez passer, laissez faire” se pretvorila, posebno u zemljama u tranziciji, u devizu “Uzmi što više možeš i gdje možeš, i ne obaziri se na druge.”

Kapitalizam ljudskog lika, koji vodi brigu o socijalnoj državi, pravi istu grešku koju je napravio komunizam. Nije kriva ideologija, već njene stranputice i njihovi izvršioci.

Autoritarni kapitalizam

Svijet se približava kraju liberalnog demokratskog kapitalizma i mora ponovo otkriti socijalizam i novi model, inače će imati na raspolaganju samo autoritarni kapitalizam, jedan je od zaključaka Bledskog foruma, na kojem je ovu misao plasirao svjetski priznati filozof, Slovenac Slavoj Žižek.

Sloveniju potresa stara narodna kletva “Dabogda im'o, pa nem'o.” U vrijeme konjukture su imali svi. Vozili su se najskuplji automobili i pravile kuće. Na slabije se teško navići. Traži se izlaz. A izlaz je u štednji. I onih koji su imali više, i onih koji su imali manje.

Sloveniju potresa stara narodna kletva ‘Dabogda im'o, pa nem'o.’

A Evropa, u koju je Slovenija ušla na široka vrata, to ne vidi. Njeni poslanici u Evropskom parlamentu i dalje imaju osnovna primanja od blizu 11.000 eura.

Sit gladnom ne vjeruje. Sve dok gladni i oni koji će silom prilika to postati ne pokažu da Chicago 1886. i Evropu 2012. godine ne razdvaja tako mnogo vremena. Novo upozorenje će prirediti Ljubljana 18. aprila.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i nužno ne odražavaju uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera