Nicolas Sarkozy: Dajte im kolača

Piše: Mark Kesselman

Za manje od tri mjeseca, Nicolas Sarkozy će vjerovatno postati drugi predsjednik u pedesetogodišnjoj historiji Francuske Pete Republike koji nije uspio dobiti novi mandat. (Prvi put se to desilo 1981., kada je tadašnji predsjednik Valery Giscard d'Estaing izgubio od Francoisa Mitterranda.)

Podrška Sarkozyju u anketama je na historijski niskom nivou za predsjednika Pete Republike. Njegov glavni rival, kandidat Socijalističke partije Francois Hollande ubjedljivo vodi: 58 posto u poređenju sa Sarkozyjevih 42 posto, prema anketi Le Mondea provedenoj početkom marta. Nejednakost ove veličine između glavnih kandidata toliko blizu izbora je bez presedana u historiji Pete Republike.

Zašto će Sarkozy vjerovatno izgubiti? Za početak, mnogi Francuzi njegov stil smatraju potpuno odbojnim. Iako je uživao veliku podršku kada je izabran, Sarkozyjevo grubo ponašanje ubrzo je osporilo ono što su Francuzi očekivali od predsjednika. Problem je nastao u izbornoj noći u maju 2007., kada je razmetljivo slavio svoju pobjedu večerom u restoranu Fouquet's, jednom od najluksuznijih u Francuskoj, a ubrzo nakon izbora je otišao na krstarenje Mediteranom na raskošnoj jahti svog prijatelja, milijardera Vincenta Bollorea.

Impulsivni predsjednik

Sarkozy je ubrzo zbog svog ekstravagantnog ukusa dobio nadimak predsjednik Bling-Bling. Osim toga, njegovi izljevi bijesa i vulgarne primjedbe često su snimljene kamerom, kao i njegov vrlo javni romantični odmor u Egiptu sa pop-zvijezdom i bivšim top modelom Carlom Bruni – baš kada se razvodio od svoje druge supruge. (On i Bruni su se kasnije vjenčali.)

Da je Sarkozy sastavio impresivan spisak političkih uspjeha u svom prvom mandatu, njegov naprasit i autoritaran stil bi možda manje značio. Međutim, njegov politički uspjeh je bio daleko od odličnog, naročito ako se uporedi sa napuhanim očekivanjima koja je stvorio kada se kandidirao za predsjednika.

Sarkozyjevo obavljanje javnih dužnosti samo je pogoršalo stvari. Mnoge je udaljio time što je sveprisutan, nestalan i impulsivan. Znao je na televiziji objaviti inicijativu (čak i bez konsultiranja s vladom), da bi ubrzo nakon toga odustao od nje. Intervenirao je na načine koji su bili neprimjereni jednom predsjedniku – kao na primjer, kada je pokušao izdejstvovati imenovanje njegovog sina na mjesto predsjednika jedne agencije za razvoj. Sarkozyjevo predsjedništvo također je obilježeno sa nekoliko slučajeva finansijske korupcije u koju su bili umiješani on i njegovi savjetnici.

Da je Sarkozy sastavio impresivan spisak političkih uspjeha u svom prvom mandatu, njegov naprasit i autoritaran stil bi možda manje značio. Međutim, njegov politički uspjeh je bio daleko od odličnog, naročito ako se uporedi sa napuhanim očekivanjima koja je stvorio kada se kandidirao za predsjednika. Tokom izborne kampanje 2007. je predložio reforme koje bi Francuzima omogućile da rade više kako bi zaradili veće prihode. Rezultat: Stopa nezaposlenost u Francuskoj od gotovo 10 posto je najviša u poređenju sa svim velikim industrijskim ekonomijama, dok je ekonomski rast vrlo mali, a plate i nadnice stagniraju. Podrška Sarkozyju je dalje opala zbog ekonomske politike sa klasnim predrasudama. Na primjer, smanjio je porez bogatima, dok je istovremeno smanjio socijalna davanja i podigao starosnu granicu za odlazak u penziju za većinu Francuza.

Populistička retorika

Sarkozy je pažnju sa slabih ekonomskih rezultata Francuske pokušao skrenuti populističkom retorikom i prijedlozima koji su jedva prikriveni pokušaj da privuče podršku krajnje desnice. (Kandidat koji je u anketama trenutno na trećem mjestu je Marine Le Pen, liderka antiimigrantske partije Nacionalni front). Ubrzo nakon izbora, Sarkozy je osnovao Ministarstvo za imigraciju i nacionalni identitet, te je sazvao sastanke širom Francuske zadužene za definiranje značenja francuskog nacionalnog identiteta. Obje inicijative su protumačene kao antimuslimanske. (Kampanja za definiranje nacionalnog identiteta se pokazala toliko spornom da ju je vlada hitno obustavila) Sarkozyjevi prijedlozi u trenutnoj kampanji uključuju eliminiranje sudske zaštite koja ograničava sposobnost vlade da deportira nedokumentirane, ilegalne imigrante; donošenje procedura za dodatno ograničavanje mogućnosti imigracije za rođake dokumentiranih, legalnih imigranata koji već žive u Francuskoj; i  pooštravanje procedura za davanje političkog azila.

S obzirom na slabosti u Sarkozyevom karakteru, predsjedničkom vođenju i politici, njegov glavni protivnik na izborima Francois Hollande trebao bi po tome biti u mogućnosti da pobijedi. Međutim, iako se na političkoj sceni nalazi već decenijama, Hollande nije magnetična ličnost.

Za razliku od Sarkozyjevog slabog vođenja unutrašnje politike, on je hvaljen za svoj učinak na polju vanjske politike. Tokom predsjedavanje Evropskom unijom 2008. godine posredovao je u postizanju prekida vatre i sklapanju mirovnog sporazuma u sukobu između Rusije i Gruzije. Bio je prvi i najodvažniji politički lider koji se zalagao za oružanu intervenciju protiv libijskog režima pukovnika Gaddafija, i odigrao je vodeću ulogu u mobiliziranju podrške za finansijsko spašavanje Grčke i za predlaganje mjera za očuvanje eurozone. Ipak, ovi uspjesi nisu se pokazali dovoljnim za poboljšanje njegovog političkog  ugleda.

S obzirom na slabosti u Sarkozyevom karakteru, predsjedničkom vođenju i politici, njegov glavni protivnik na izborima Francois Hollande trebao bi po tome biti u mogućnosti da pobijedi. Međutim, iako se na političkoj sceni nalazi već decenijama, Hollande nije magnetična ličnost; bio je drugi izbor socijalista za predsjedničkog kandidata nakon što je njihov favorit, Dominique Strauss-Kahn, bivši šef Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) uhapšen prošlog maja zbog optužbi za seksualni napad na sobaricu u jednom njujorškom hotelu.

Hollande nikada nije bio na visokoj funkciji, a njegova najistaknutija pozicija bila je ona prvog sekretara Socijalističke partije, mjesto koje je držao od 1997. do 2008. S ciljem da porazi Sarkozya, koji je – iako ranjiv – opasan govornik i protivnik, Hollande je morao pokazati da je kredibilan predsjednički kandidat.

Napravio je veliki korak ka tome kada je lansirao svoju predsjedničku kampanju na skupu stranke u pariškom predgrađu Le Bourget krajem januara. U govoru koji je bio kombinacija jednostavnosti, strasti i elokvencije, Hollande je istakao svoje skromno porijeklo, socijalistička opredjeljenja i prezir prema novcu (očiti napad na Sarkozyja, koji je nedavno izjavio da razmišlja o tome da se, ako izgubi, fokusira na zarađivanje novca). Hollande je nastojao umiriti rasprostranjenu zabrinutost oko vjerodostojnosti njegovih ljevičarskih opredjeljenja, izjavivši u socijalističkom stilu: “Dozvolite mi da identificiram svog pravog protivnika. Taj protivnik nema ime, lice ili stranku. Moj protivnik nikada neće biti kandidat i nikada neće biti izabran na dužnost. Pa ipak, moj protivnik će vladati. Moj protivnik je svijet finansija“.

Ankete trenutno pokazuju da ga Francuzi smatraju daleko kvalificiranijim od Sarkozyja za vođenje ekonomije (54-34 posto), smanjenje nezaposlenosti (57-30 posto), smanjenje duga i deficita (50-38 posto), i ujedinjenje Francuza (66-22 posto). Ovi odgovori sugeriraju da je većina Francuza izgubila povjerenje u Sarkozyja i da je većina njih spremna pružiti šansu Hollandeu.

Važan razlog Sarkozyjeve ranjivosti je erozija podrške od desničarskih birača koji nisu dio osnovne baze Sarkozyjeve stranke desnog centra, Unije za narodni pokret (UMP). U protekle tri decenije, Socijalistička partija i UMP su monopolizirali predsjedanje Petom Republikom. Te dvije stranke obično podijele oko polovinu glasova u prvom krugu predsjedničkih izbora; preostala polovina pripada kandidatima iz manjih stranaka.

Izbori u 2012. ne obećavaju da će biti drugačiji. Dva favorita – Hollande iz Socijalističke partije i UMP-ov Sarkozy – trenutno drže oko 55 posto u prvom krugu glasanja. Ove godine, tri druge stranke na obje strane lijevo-desne podjele dobijaju značajnu podršku: krajnje desničarski Nacionalni front (FN), čiji je predsjednički kandidat Marine Le Pen, trenutno u anketama ima 16-18,5 posto podrške; stranka desnog centra Modem (Demokratski pokret), čiji je kandidat Francois Bayrou, osvaja 11-13 posto, i krajnje ljevičarski Lijevi front (Front de Gauche), koalicija koja uključuje i Komunističku partiju, čiji je kandidat Jean-Luc Melenchon, ima osam posto podrške. Nekoliko drugih kandidata dijele preostalu podršku.

Status Hollandea

Da bi bio izabran za predsjednika u prvom krugu izbora, kandidat mora dobiti apsolutnu većinu. Ako nijedan kandidat ne pređe ovaj prag – a niko nikada nije s obzirom na velik broj kandidata u prvom krugu – drugi krug izbora održava se između dva kandidata sa najvećim brojem glasova.

S obzirom na to da ankete pokazuju da je trenutno podrška za sve desničarske kandidate u prvom krugu glasanja 60 posto, sa samo 40 posto birača koji podržavaju kandidate ljevice, Sarkozy bi u principu trebao imati odlične šanse za pobjedu u drugom krugu. Međutim, desnica je tako žestoko podijeljena, sa negativnim raspoloženjem prema Sarkozyju tako raširenim među desničarskim biračima van jezgre izborne jedinice UMP-a, da je ovdje obrnut slučaj. Dok velika većina pristalica ljevičarskih kandidata kaže da će u drugom krugu izbora između Hollandea i Sarkozyja glasati za kandidata socijalista, samo 39 posto pristalica FN-a i 28 posto pristalica Bayroua kažu da planiraju glasati za Sarkozyja. Ustvari, gotovo dvostruko više Bayrouovih pristalica preferiraju Hollandea nad Sarkozyjem u drugom krugu izbora (45-28 posto)!

Stoga, gledajte Hollandea kako preuzima Jelisejsku palatu vrlo brzo. Ako uspije na junskim izborima uvjeriti birače da izaberu ljevičarsku većinu u Narodnoj skupštini, onda će to biti početak nove faze francuske historije.

Manje je jasno kakav će biti politički utjecaj ako Hollande bude izabran. Ključno pitanje je hoće li, uprkos ljevičarskoj retorici koju je koristio u kampanji, on prihvatiti blažu verziju Sarkozyjeve ekonomske politike štednje, odnosno da li će – kako se mnogi ekonomisti zalažu – predložiti smjele mjere za oživljavanje bolesne francuske ekonomije. (Pogledajte kritike istaknutog ekonomiste Thomasa Pikettyja usmjerene na Hollandea po ovom pitanju.) Ostanite uključeni!

Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i nužno ne predstavljaju uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera