Zajednička budućnost Arapa i Afroamerikanaca
Dok bi prisjećanje na transformativne doprinose i žrtvu Afroamerikanaca trebalo biti cjelogodišnji proces, mjesec crnačke historije nudi posebnu priliku da se to uradi.
Također, nudi priliku da se oponaša hrabrost i progresivni duh lidera poput Fredericka Douglassa, Malcolma X, Rose Parks i Jackiea Robinsona.
Za arapsku Ameriku, ovaj mjesec predstavlja zgodnu priliku da se odbaci rasizam u korist pomirenja, granice pretvore u mostove, i da se poduzmu koraci ka izgradnji trajne koalicije sa zajednicom koja je utrla put za građanska prava u Americi. Prvi korak tog putovanja počinje kod kuće – u Detroitu.
Detroit je dom najkoncentriranije zajednice arapskih Amerikanaca u Sjedinjenim Državama, i rodni grad jedne od najvibrantnijih i najvećih afroameričkih populacija u zemlji. Decenijama su ove dvije zajednice živjele jedna među drugom, ali nikada nisu koegzistirale unutar hipersegregiranog pejzaža Detroita, podijeljenog geografskim granicama i kulturnim pukotinama.
Jedinstven značaj
Mali broj gradova se može pohvaliti kulturnim doprinosima i historijskim značajem kakav nudi Detroit. Diskografska kuća Motown usavršena je na West Grand Boulevardu, dok je Ford Motor Company revolucionizirao prevoz u obližnjem Dearbornu – današnjoj prijestolnici arapske Amerike. Afroamerikanci su Detroit decenijama zvali domom, dok su njihovi arapski susjedi pobjegli od političkog i ekonomskog očaja početkom 1970-ih, tražeći priliku u Michiganu.
Zajedničko političko iskustvo, u kojem se arapski Amerikanci suočavaju sa vrstom ocrnjivanja kakvo Afroamerikanci trpe vijekovima, nudi odskočnu dasku za značajnu izgradnju koalicije i saradnje.
Tireman Road ocrtava granicu koja razdvaja arapski od crnačkog Detroita na zapadnoj strani grada, sa malo donedavnog prelivanja. U Warrendaleu, na zapadnoj strani Detroita, smještena je brzo promjenjiva populacija gdje arapsko-američke i afroameričke porodice žive jedna pored druge. Ovaj fenomen ne samo da je ponudio neviđenu priliku za istinsku međukulturalnu interakciju, već i za sjeme za izgradnju zajedničke koalicije.
Decenijama kasnije, manihejske podjele dovele su do, ponekad i fatalnog, neslaganja dviju zajednica. No, zajedničko političko iskustvo, u kojem se arapski Amerikanci suočavaju sa vrstom ocrnjivanja kakvo Afroamerikanci trpe vijekovima, nudi odskočnu dasku za značajnu izgradnju koalicije i saradnje.
Na razvoju odnosa dvije zajednice još se treba raditi, ali postoji mnoštvo zrelog sjemenja za buduće spajanje na terenu, počinjući od bliže saradnje među afroameričkim i arapsko-američkim liderstvom. Dawud Walid, šef Vijeća za američko-islamske odnose (CAIR) – Michigan, kaže: “Vjerujem da, nakon 11. septembra 2001., postoje bolji odnosi između nekih lidera arapskih Amerikanaca sa nekim afroameričkim liderima.”
Utjecaj islama
Walid predstavlja jedan presjek gdje arapski Amerikanci i afrički Amerikanci mogu graditi iz – islama. Afroamerikanci čine više od jedne četvrtine muslimanske populacije u SAD-u, dok većina arapskih Amerikanaca koji se identificiraju kao ljudi obojene kože (i odbacuju vladinu bjelačku oznaku) prakticiraju islam.
Rastuća islamofobija u SAD-u, koja ocrnjuje “druge” muslimane afričkog i arapskog porijekla, zahtijeva integriranu pažnju i napore obje zajednice. Studija centra Pew iz 2011. identificirala je afroameričke muslimane kao “pripadnike populacije kojih se treba najviše bojati”, što signalizira da borbu protiv islamofobije moraju voditi obje zajednice iznad linije vjere i duž linije pravde.
Izgradnja koalicije sa Afroamerikancima i drugim zajednicama, međutim, ne smije biti inspirirana političkim oportunizmom, već istinskom empatijom i interesom za promicanje građanskih prava u većoj mjeri.
Iako se islam stereotipno povezuje sa arapskim, afroameričkim muslimanima, korijeni toga sežu još dublje. Robovi su svoju vjeru donijeli preko Atlantika; Maurski naučni hram i Nacija islama rođeni su početkom 20. vijeka kako bi marginalizirane crnce ojačali kroz spiritualizam inspiriran islamom, a najistaknutiji Amerikanci koji predstavljaju ovu vjeru, uključujući Muhammada Alija i Malcolma X, su Afroamerikanci, a ne Arapi.
Rasna podjela arapskih Amerikanaca, naročito nakon 11. septembra, odvojila je mlade članove demografski od njihovih rasističkih prethodnika. Dok kritična masa arapskih Amerikanaca odbija status manjine, zbog vjere, ekonomskog ili političkog statusa, demonizacija i marginalizacija arapskih Amerikanaca je pomjerila pripadnost rastuće većine prema ljudima obojene kože.
Građanska prava
Izgradnja koalicije sa Afroamerikancima i drugim zajednicama, međutim, ne smije biti inspirirana političkim oportunizmom, već istinskom empatijom i interesom za promicanje građanskih prava u većoj mjeri. Svjetonazori mladih arapskih Amerikanaca, za razliku od njihovih prethodnika imigranata, znatno su oblikovani u svijetu poslije 11. septembra u kojem se na Arape gleda kao na zlikovce, zajedno sa afričkim Amerikancima. Arapski rasizam postepeno se zamjenjuje arapskim pomirenjem.
Ali Sayed, šef Hype Athleticsa, sa sjedištem u Detroitu, predstavlja novi rasno osviješteni pokret unutar zajednice mladih arapskih Amerikanaca. Hype ojačava učenike sa područja Detroita kroz sportsko i obrazovno mentorstvo, u trenutku kada propadaju gradske javne škole. Pedeset devet škola je zatvoreno u 2010. godini, a u 2011. je donesena odluka o zatvaranju još 70 škola tokom 2014. Ove mjere su imale različit utjecaj na afroameričke učenike, koji čine veliku većinu ukupnog učeničkog tijela detroitskih državnih škola.
Sayed je u potpunosti svjestan ovih okolnosti, te je oprezno regrutirao raseljene učenike za upis u program Hype. Časovi ove organizacije spajaju djecu iračkih i libanskih imigranata sa afroameričkim učenicima, čije zajedničke karakteristike prevazilaze strast prema košarci ili sportu.
“Naša djeca imaju mnoge distrakcije u životu, bez obzira na njihovu rasu ili etničku pripadnost”, navodi Sayed, Amerikanac libanskog porijekla iz Dearborna. “U Hypeu ističemo zajedništvo i porodicu, kroz vjere, a naročito rase.”
Stoga, ako će se značajna koalicija između arapskih Amerikanaca i Afroamerikanaca pokrenuti i gajiti, prvo moramo pogledati u Detroit – prijestolnicu Motowna, arapske Amerike, i postepenog spajanja afroameričke i arapsko-američke zajednice.
Autori se zahvaljuju Reggieu Shufordu iz ACLU Pennsylvania.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i nužno ne predstavljaju uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera