Ličnost koja je obilježila 2011. godinu

Mnoge novine završne dane stare kalendarske godine koriste su kako bi odabrale i proglasile ličnosti ili događaje koji su obilježili 2011. godinu. Mi ovog puta nećemo liticirati niti tragati za kakvim brojkama ili anketama. Vodiće nas osjećaj i realnost. Osjećaj koji je u svakom ljudskom biću morao proraditi onda kada je čuo za slučaj koji se desio u malom, jedva poznatom, gradiću Sidi Bouzidu, u Tunisu, u kojem se 17. decembra 2010. godine, mladić Muhammed Bouazizi posuo benzinom i zapalio pred uredom guvernera grada.

Ovaj očajnički potez mladog, siromašnog samozaposlenog prodavca voća, nakon što su mu režimski policajci zaplijenili robu, na najslikovitiji način je prikazao sveukupno stanje muslimanskog, a posebice arapskog svijeta. Muhammed se noć ranije, kao i inače dok je radio, zadužio za robu u vrijednosti oko 200 američkih dolara kod lokalnog prodavca na veliko, kako bi sutradan tu istu robu mogao prodavati na pokretnoj tezgi ulicama grada Sidi Bouzida i zaraditi sebi i svojoj porodici za puko preživljavanje.

Kazna sedam dolara

Nakon što mu je policija robu zaplijenila navodno zbog neposjedovanja dozvole, koju, ispostaviće se kasnijom istragom nije ni trebao imati, lokalna inspektorka ga je izrvijeđala psujući mu, prema nekim navodima, čak i oca! A Muhammedov otac je umro kao građevinac na radu u Libiji kada je njemu bilo svega tri godine. Prema svjedočenjima pripadnika porodice Bouazizi, navodi se da ga je tom prilikom inspektorka čak i ošamarila zbog odbijanja da plati oko 10 dinara kazne (oko 7 dolara), a koja je iznoslila približno koliko i ukupna Muhammedova dnevna zarada.

Nakon što je odbio platiti korumpirane policajce Muhammed Bouazizi se uputio pred sjedište guvernera ovog malog tunižanskog gradića. Ni tamo nije naišao na razumijevanje. Lokalni vlastodržac ga je odbio primiti i nakon Bouazizovog upozorenja da će se posuti benzinom i zapaliti u znak protesta zbog onemogućavanja da živi i zarađuje za život sebi i svojoj porodici.

Vijest o strašnom incidentu stigla je i do predsjednika Zeinul Abidin bin Alija koji je uz kamere državnih medija pokušao pokazati svoju brigu posjetivši mladića u bolnici i najavljujući mjere i poteze režima, ali svima je, pa i njemu samom postalo jasno da je režim došao do svog kraja.  

Oko 11.30 sati, 17. decembra, 2010. godine, isfrustriran zbog poniženja kojemu je bio izložen ovaj mladić je na obližnjoj benzinskoj pumpi kupio kanister benzina posuo se i zapalio.

Strahovita slika zapaljenog mladića zaprepastila je stanovništvo ovog grada. Nakon lokaliziranja požara na tijelu mladića Bouazizi je transportovan u bolnicu Ben Arous gdje je smješten na intenzivnu njegu.

Vijest o strašnom incidentu stigla je i do predsjednika Zeinul Abidin bin Alija koji je uz kamere državnih medija pokušao pokazati svoju brigu posjetivši mladića u bolnici i najavljujući mjere i poteze režima, ali svima je, pa i njemu samom postalo jasno da je režim došao do svog kraja. 

Pokrenut proces pobune

Narod je neposredno nakon incidenta u Sidi Bouzidu  izašao na ulice i spontano počeo sa protestima.  Glavni zamah demonstracije će tek dobiti nakon vijesti o smrti Muhammeda Bouazizja koji preminio 4. januara, 2011. godine uslijed teških opeklina cijelog njegovog tijela.

Ove demonstracije će pokrenuti najznačajniji proces pobune naroda protiv diktatorskih režima u modernoj povijesti arapskog svijeta – ono što su mnogi nazvali “arapskim buđenjem” ili “arapskim proljećem”. Mladi i neustrašivi Muhammed Bouazizi ustao je protiv nepravde i ugnjetavanja i zapalivši sebe u znak protesta zapalio plamen ustanaka naroda protiv decenijskog ugnjetavanja koji se nakon Tunisa prenio u Egipat, Jemen, Bahrejn, Libiju i koji i dalje nastavlja plamtiti širom arapskog svijeta.

Muhammed Bouazizi nikada nije ni sanjao da će njegov postupak postati legenda i inspiracija milionima mladih ljudi koji predstavljaju dominantnu većinu u arapskom svijetu. Posebice u nenaftaškim zemljama ovog dijela svijeta mlada generacija stanovništva imala je, barem do sada, izrazito slabe izglede za svoju budućnost.

U njihovim zemljama svo bogatstvo i moć koncetrirani su oko uskih krugova vladajućih oligarhija. Školovanje i zaposlenje su jedino bili izvjesni za potomke ovih korumpiranih elita. “San Muhammed Bouazizija je bio samo da zaradi i skupi dovoljno novca da kupi neko manje dostavno vozilo, ne da se u njemu vozao unaokolo, već da mu bude lakše raditi. Kući bi dolazio umoran i iscrpljen nakon što je čitav dan gurao i vukao pokretnu tezgu”, ispričala je medijima njegova rodica.

Možda na prvi pogled očajnički, neki će čak kazati i bogohulnički čin? A ima li većeg bogohuljena od postupaka silnika koji uzimaju dušu svome narodu? Ima li većeg bogohulništva od sile koju ovih dana gledamo u Siriji gdje zločinački režim Bašara al-Asada tenkovima udara na civile koji su se usudili podići glas!?  Ipak, u nekom dubljem smislu, hrabri i neustrašivi korak protesta protiv zuluma i nepravde mladog i siromašnog trgovca voćem Muhammeda Bouazizija, zasigurno je čin koji je označio i pokrenuo sve događaje koji i danas traju u arapskom svijetu, događaje koji su globalno obilježili 2011. godinu, godinu koju upravo ispraćamo.

Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i nužno ne predstavljaju uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera