Psi zaštićeni, a za ljude ko haje

SVJEDOK: Haris Lihić

Danas su me napala dva psa u Sarajevu.  Na svu sreću, u ovom napadu nije bilo posljedica.

Napad se ponovio i dan poslije.
Poslao sam dopis veterinarskoj inspekciji koja bi, po zakonu trebala agresivne pse odvesti u sklonište do udomljavanja ili eventualno eutanazirati, ali očigledno niko ne želi da radi svoj posao.
Obratio sam se na čak dvadeset adresa za rješavanje problema pasa lutalica. Niko se nije udostojio da mi odgovori osim, kao izuzetak, općinski načelnik Novog Sarajeva, koji je rekao da – ne može ništa učiniti.

Gorući problem sve većeg broja pasa lutalica koji su preplavili gradove u Bosni i Hercegovine naveo je i troje državnih pravobranitelja da regiraju i upozore na potrebu da se time netko napokon ozbiljno pozabavi.

Iz ureda pravobranitelja BiH je saopćeno kako je od odgovarajućih tijela vlasti zatražena informacija o tome što se poduzima kako bi se napokon riješio problem čopora napuštenih pasa koji lutaju ulicama bosanskohercegovačkih gradova i sve češće napadaju ljude.Pravobranitelji su se napuštenim psima pozabavili nakon brojnih pritužbi stanovnika Sarajeva, koji drže kako su im zbog učestalih napada pasa ugrožena ljudska prava definirana Europskom konvencijom o ljudskim pravima i temeljnim slobodama.

Poruka 

Stoga sam uputio zahtjev da se pomogne ljudima Sarajeva, koji, prema izvještajima Hitne pomoći, imaju preko deset intervencija dnevno zbog napada i ujeda pasa lutalica.

„Zahtjevam da nadležni, odnosno uposleni u javnim institucijama i organima uprave u roku od 30 dana postupe u skladu sa Pravilnikom o osnivanju i uvjetima koje moraju ispunjavati skloništa za životinje („Službeni glasnik BiH“ broj 27/10 od 06.04.2010. godine) koji je stupio na snagu 14.04.2010. godine, kao podzakonski akt Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja (“Službeni glasnik BiH” broj 25/09), posebno mislim na član 3. Pravilnika (Obveza upravnog tijela) a na temelju dozvole iz člana 28. stav (5) pomenutog Zakona”, navedeno je u mom dopisu.

Pse lutalice s ulica niko ne uklanja od 2009. godine, kada je Parlament BiH usvojio zakon o dobrobiti i zaštiti životinja. Tim je zakonom ukinuta šinterska služba, a lokalne zajednice dobile su obavezu izgradnje azila.
No, ispostavilo se kako općine i gradovi nemaju novaca za gradnju takvih skloništa pa se državni zakon pokazao neprovodivim.

Predstavnici građana, odnosno članovi političkih partija za koje smo glasali i koji bi nas građane sve trebali adekvatno predstavljati, trebaju razmotriti da li je Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja (“Službeni glasnik BiH” broj 25/09) prerano donesen, da li su se prvo trebali steći preduslovi da bi ovaj Zakon mogao funkcionisati, da li je potrebno privremeno stavljanje van snage ovog Zakona, da li su potrebne izmjene Zakona, da li trebate postupiti kao Evropski Zakonodavci i natjerati organe uprave na stvarnu sprovedbu Zakona.

Opasnost od bjesnila

Nažalost, odgovor na zahtjeve je izostao.
Po informacijama kojima raspolaže Radna jedinica ‘Kafilerija’, broj nezbrinutih pasa u Sarajevu se danas može procijeniti na oko 15.000.

Problemom pasa lutalica djelomice se bave tek veterinarske službe, koje provode kastraciju životinja, no riječ je o zanemarivom broju u odnosu na ukupni broj napuštenih pasa.
Veterinarski stručnjaci upozoravaju kako je samo pitanje trenutka kada će se u gradovima pojaviti bjesnilo, jer će neki od napuštenih pasa na rubnim dijelovima naseljenih mjesta prije ili kasnije doći u kontakt sa zaraženim divljim životinjama koje su prenositelji virusa te smrtonosne bolesti.

I dok se rješenje problema još ne nazire, građani strahuju za svoju i, prije svega, sigurnost svoje djece. Svaki izlazak Sarajlija vani danas liči na ruski rulet.