Angelina Jolie i lekcije o Bosni

Piše: Richard Cohen

Dolaze loša vremena. Nacionalizam se širi diljem Evrope. U arapskom svijetu proljeće je naglo postalo zima i razne sekte, plemena, klanovi, religije i vojska vraćaju nas korak unazad, promatrajući jedni druge radi nadolazećeg okršaja.

U takvo vrijeme dolazi snažan i zarazan film Angeline Jolie o ružnom ratu u Bosni devedesetih. Ne znam je li to film o onom što je bilo ili o onom što dolazi. Strahujem da je ovo drugo.

‘Svi smo saučesnici’

Film se zove “U zemlji krvi i meda” i u njemu Angelina Jolie ne glumi, nego ga je napisala i režirala (oni koji misle da je biti lijep isto što biti i glup bit će jako razočarani s ovim filmom). Glumci govore lokalnim jezikom s engleskim prijevodom, a publika za ovaj film jedva da postoji.

Film je samo djelomično o Bosancima. Isto tako je o nama, Amerikancima, koji smo u svakoj sceni, povremeno se spominjemo i navodimo, ali stalno lebdeći, bilo lijevo bilo desno. U filmu su bosanske žene silovane, zatim zatvarane kao robovi, onda ponovno silovane.  Mlade i lijepe, nekada sretne, onda ih je sudbina dočekala. Bolje rečeno – njihovi silovatelji.

Muškarci jedva da su pošteđeni. Oko 8.000 bosanskih muslimana svih godišta bilo je masakrirano u Srebrenici. To nisu učinili Nijemci 1940-tih, nego su to 1995. godine učinili Srbi, što su potvrdili svjedoci koji su se nalazili na licu mjesta te snimci iz miljama udaljenih špijunskih satelita, na kojima se vide “izdajnički” rovovi,  zapravo masovne grobnice. Većina nas nije učinila – ništa!

Bio sam i u Pentagonu i u Bosni te sam uvjeren da je rat mogao biti izbjegnut. Administracija predsjednika Georga Busha starijeg, sastavljena od realista u vanjskoj politici, s Jamesom Bakerom kao državnim tajnikom, izjavljuje: “Nemamo razloga biti umiješani u ovu borbu!”

Žene su bile silovane, muškarci su bili poklani i većina nas nije reagirala. Zbog tog propusta bili smo i još uvijek jesmo – saučesnici.

Zločini počinjeni u bosanskom ratu nisu šokantno obznanjeni kada su borbe prekinute. Za njih se znalo svo vrijeme. Postojali su novinski izvještaji. Optužbe su bile odbacivane, naravno. Žrtve nisu imale imena, ni lica, nisu imale ljubavnike ili djecu, kao što imaju u filmu Angeline Jolie. Žrtve nisu bile odvođene iz svojih domova radi seksa ili da budu ubijene. One su bile tretirane kao izazovi vanjskoj politici, kao izazovi TV debatama o ulozi Sjedinjenih Država ili Ujedinjenih naroda, kao ostatak Drugog svjetskog rata, kao nezaobilazna posljedica pada komunizma i ratova bez izlaznih strategija. U takve se ratove ne ulazi, jer iz njih nema izlaza!

Mladićeva filmska verzija

Film Angeline Jolie je neizbježno jednostran.  Bosanski Srbi su prikazani kao zločinci, ali sukobi u Jugoslaviji bili su kompleksni. Srbi jesu bili zlo, ali i muslimani i Hrvati imaju krvi na svojim rukama, također.

Filmovi nisu ti koji govore o istini zato što je istina kompleksna i zbunjujuća, a i mijenja se vremenom. Ali, kao i u životu, srpski zapovjednik, koji je izmišljena replika stvarnog Ratka Mladića, glavni je zlikovac u filmu. Mladić je zapovijedao masakrom u Srebrenici. Sada je dobio svoju filmsku verziju.

U septembru 1995.godine NATO je napokon reagirao i zračnim udarima okončao rat. Nakon nekoliko teških mjeseci Richard Holbrooke je iskovao mirovni sporazum. Pokazalo se da Sjedinjene Države, zajedno s NATO savezom, mogu nešto učiniti i to s relativno malo napora. Nijedna vojnička čizma nije kročila na bosansku zemlju, a sve su operacije izvedene iz zraka.

Ja znam da mi ne možemo biti svjetski policajac. Ipak, svijetu je potreban policajac i ko će to biti ako ne Sjedinjene Države? Treba odabrati naše trenutke, ali kada možemo intervenirati, kao što smo to uspješno učinili u Libiji, onda to moramo činiti u suradnji s drugima. Sasvim sigurno ne sami. Kada možete nešto učiniti, onda to morate učiniti.

Dolaze loši dani. Možda se historija ne ponovi, ali ljudska priroda to svakako čini. U teškim ekonomskim danima mržnja se širi i ovo nije vrijeme za nerazumno rezanje Pentagonovog budžeta. Ovo nije vrijeme kada se trebamo okrenuti samo sebi.

Angelina Jolie je napravila svoj film kako bi izrazila frustraciju o apatiji međunarodne zajednice i njene nekompetentnosti u Bosni. Ona je uspjela u tome. Mi jesmo imali razloga ući u rat. Ne zbog osobnog interesa, nego zbog samopoštovanja.