“Uništeni insekti”: napadi bespilotnih letjelica

Pakistanci se sve više protive napadima američkih bespilotnih letjelica (EPA)

Proteklog vikenda, Pakistan je, nakon američkog napada u blizini afganistanske granice u kojem je ubijeno 26 pakistanskih vojnika, naredio zatvaranje američke baze odakle se u akciju upućuju bespilotne letjelice. Ova vijest će biti dobrodošla narodu Vaziristana, gdje zajednice najviše trpe “kolateralnu štetu” prikrivenog američkog rata bespilotnim letjelicama. No, za mnoge, ova odluka dolazi malo prekasno. Predugo su vlasti ignorirale smrt nevinih civila koji su ubijani u napadima bespilotnih letjelica. Nakon nedavnog putovanja u Pakistan radi ispitivanja posljedica američkih napada bespilotnim letjelicama na ljude, nisam ni slutila koliko ću brzo shvatiti užas tih napada.

U Islamabadu sam učestvovala u Jirgi – tradicionalnom paštunskom forumu za javnu raspravu i rješavanje sporova – gdje su plemenske starješine i seljani iz pakistanske oblasti Plemenska područja pod federalnom upravom (FATA) došli da se sastanu sa nama kako bi nam objasnili lična iskustva sa napadima američkih bespilotnih letjelica. Samo dva reda iza mene sjedio je 16-godišnjak po  imenu Tariq Aziz. Slušajući priče o vansudskim ubistvima nevinih civila i djece, bol zbog gubitka najmilijih i konstantni strah usađen od sada već poznate buke bespilotnih letjelica u zraku, nisam mogla ni pomisliti da će Tariq i njegova porodica uskoro doživjeti istu sudbinu.

 U dehumaniziranju svojih pakistanskih meta, SAD koristi nacističku semantiku.

Tri dana kasnije, Tariq je ubijen zajedno sa svojim 12-godišnjim rođakom Waheedom kada je automobil, kojim su išli kući u selo Norak u Waziristanu, u blizini afganistanske granice, pogođen projektilom “hellfire”.

Bespilotne letjelice se opisuju ne samo kao budućnost ratovanja, već i rata bez rizika. No, Tariqova smrt – i smrt stotina drugih civila zabilježenih u nedavnoj studiji Ureda za istraživačko novinarstvo – pokazuje da ovo PlayStation ratovanje nije rizično jedino za one koji rukuju ovim daljinski upravljanim ubicama. U sigurnom okruženju uredske zgrade u Langleyu u Virginiji operativci CIA-e igraju igre sa pakistanskim životima.

Kada sam sletjela na Heathrow, hiljade milja od blatnjavog puta gdje Tariq i Waheed sada leže mrtvi, operativac CIA-e u sjevernoj Virginiji već je trebao izvijestiti o “bugsplatu” (uništenim insektima). Bugsplat je zvanični izraz koji američke vlasti koriste kada su ljudi ubijeni projektilima bespilotnih letjelica. Postojanje kompjuterske igre sa istim nazivom moglo bi navesti na pomisao da je poređenje PlayStationa sa ratovanjem bespilotnim letjelicama otišlo predaleko.  No, to je promišljena psihološka taktika da se dehumaniziraju mete kako bi operativci nadvladali mentalne blokade za ubijanje; i tako javnost ostaje ravnodušna da djeluje. Ustvari, ovaj izraz ima daleko mračnije korijene i historijsku upotrebu: U dehumaniziranju svojih pakistanskih meta, SAD koristi nacističku semantiku. Njihove mete nisu samo mete poput onih u kompjuterskim igricama, već dosadni ili štetni insekti koji se moraju ubiti.

Hitler je bio taj koji je skovao ovu frazeologiju u nacističkoj Njemačkoj tokom holokausta. U knjizi Moja borba (Mein Kampf), Hitler Jevreje označava kao gamad (volksungeziefer) ili parazite (volksschädling). U zloglasnom nacističkom filmu, Der ewige Jude, Jevreji su opisani kao štetočine koje zaslužuju smrt. Slično tome, u genocidu u Ruandi, pripadnici naroda Tutsi su opisani kao “žohari”. Ovim ne želim navesti na zaključak o genocidnoj namjeri u američkom ratovanju bespilotnim letjelicama, nego naglasiti dehumanizirajući efekt ove terminologije u nacističkoj Njemačkoj, te da iste te izraze SAD koriste u pogledu na njihove ciljeve u Pakistanu. Sjedinjene Države tvrde da su ciljana ubistva opravdana kao neophodne mjere u borbi protiv terorizma: Teroristi i militanti su dosadni insekti koji se moraju ubiti.

Pojam “bugsplat” dehumanizira njihove mete – često nevine civile – sa porodicama, prijateljima, nadom i težnjama. Nikada neću zaboraviti zamišljen, ali radoznao pogled koji nam je Tariq uputio kada smo se priključili Jirgi, pogled koji toliko podsjeća na onaj moje braće iste te dobi. Cijeli život je bio pred njim. Ali, dva dana kasnije, smrt Tariqa i Waheeda povećali su poznati ukupan broj djece ubijene bespilotnim letjelicama u Pakistanu na 175.

Britanska dobrotvorna organizacija Reprieve radi zajedno sa advokatima i selima kako bi se bolje dokumentirali napadi. Tariq je volontirao na ovom zadatku.

Obama je pokrenuo više napada bespilotnim letjelicama u Pakistanu nego Bush – po jedan svaka četiri dana – ali navodno insistira na tome da napadi “ne izlažu opasnosti nevine muškarce, žene i djecu”. John O'Brennan, Obamin glavni savjetnik u borbi protiv terorizma, kazao je u junu da “nije bilo nijedne kolateralne smrti zbog izuzetne vještine, iskustva ili sposobnosti koje smo bili u mogućnosti razviti.” Ipak, prema Uredu za istraživačko novinarstvo, najmanje 225 ubijenih u napadima bespilotnim letjelicama tokom Obamine administracije “možda su civili.” Dodajte i Tariqa na tu brzorastuću listu.

Kako znamo koliko je civila ubijeno? Iz onoga što sam čula od seoskih starješina u Jirgi, većina su civili, a ne militanti. Da li je Tariq bio militant? Po svemu sudeći, nije. Ipak, “zvanični” izvještaji o napadu navode da su ubijena četiri militanta. Istina je da su jedine žrtve bili Tariq i njegov mlađi rođak.

Pristup informacijama i pouzdanim statističkim podacima je ključan. Ni SAD niti Pakistan ne daju precizne izvještaje o ubijenim civilima, protivno preporukama UN-ovog specijalnog izvjestitelja o vansudskim ubistvima. Britanska dobrotvorna organizacija Reprieve radi zajedno sa advokatima i selima kako bi se bolje dokumentirali napadi. Tariq je volontirao na ovom zadatku. To je radio u nadi da će njegovi napori nama, stranim advokatima, pomoći da podignemo svijest i poduzmemo pravne akcije kako bi se zaustavila kolateralna ubistva, kojima je svjedočio u svojoj domovini, te da se obeštete žrtve.

Clive Stafford-Smith iz Reprievea navodi da je Tariq bio meta zbog njegovih napora: Doušnici su sigurno na njegov automobil postavili uređaj za praćenje nakon što je imao sastanak sa nama; inače, tvrdi on, bilo bi malo vjerovatno za CIA da izabere dvoje nevine djece u populaciji od 800.000 ljudi. Bez obzira da li je njegova tvrdnja dokazana ili ne, sa pravne tačke je to jednostavno: Tariqovo ubistvo bespilotnom letjelicom je vansudsko pogubljenje, što je protivno međunarodnom pravu i pakistanskom zakonu.

Koje dokaze su imali da bi posumnjali da je Tariq militant? Nikada nećemo znati, jer nikada nije bio ispitivan niti mu je bilo suđeno. Tariq je zaslužio bolje. Narod Pakistana zaslužuje bolje.

Napadi poput ovih na nevinu djecu povećava ljutnju i ogorčenost. Imran Khan, lider pakistanske političke partije PTI, tvrdi da je američka strategija za borbu protiv terorizma u Pakistanu kontraproduktivna. Umjesto da cilja militante, napadi bespilotnim letjelicama ih samo stvaraju. Nakon svakog ubijenog nevinog civila, poput Tariqa, nastane mnogo više militanata. Nakon što sam svjedočila snažnim emocijama izraženim tokom Jirge u Islamabadu, te tuge i ljutnje koju sam osjetila nakon vijesti o Tariqovoj smrti, ne mogu da se ne složim s tim.

Tariq je bio nevini 16-godišnjak čiji se život i smrt nikada ne smiju svesti na izraz “bugsplat”. Dok se Pakistan sveti SAD-u zbog gubitka svojih vojnika, vrijeme je da se ponovo humanizira rasprava o bespilotnim letjelicama i da se pažljivije razmotre vojne – i civilne – posljedice.

Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i nužno ne predstavljaju uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera
 


Povezane

Ministrica vanjskih poslova rekla Washingtonu da je smrtonosni napad na vojnike „sasvim neprihvatljiv“.

Published On 27 Nov 2011
Više iz rubrike VIJESTI
POPULARNO