Čekajući smrt: Rak grlića materice u SAD

Rak grlića materice je politička tema o kojoj se uveliko raspravlja u Sjedinjenim Američkim Državama – raspravu su u velikoj mjeri potakli kandidati za predsjedničku nominaciju republikanaca. Rak uzrokuje soj humanog papiloma virusa (HPV), koji je seksualno prenosiv. Kao rezultat, rasprava oko raka grlića materice fokusirana je na to da li nove dostupne vakcine za prevenciju bolesti podstiču promiskuitet.

Ova rasprava u potpunosti izostavlja najskandalozniju činjenicu u vezi sa rakom grlića materice u Sjedinjenim Državama: geografiju. Gdje žena živi u SAD-u uveliko određuje da li će oboljeti od ove bolesti – i da li će umrijeti od nje.

Rak grlića materice je karcinom koji vrlo sporo raste, jer invazivnim ćelijama treba između 10 i 15 godina da se razviju. Čak i bez vakcine, rak se u potpunosti može spriječiti. Rutinski Papa-test, koji košta između 25 i 40 dolara, otkriva abnormalne ćelije, a te se ćelije zatim mogu ukloniti u ljekarskoj ordinaciji. Kada bi sve žene u Americi imale ove testove i primile odgovarajuću njegu kako se preporučuje, rak grlića materice bi poput velikih boginja ili dječije paralize u SAD-u bio iskorijenjen.

Oko 15 posto Amerikanaca nije dovoljno siromašno da bi se kvalificirali za zdravstveno osiguranje Medicaid koje obezbjeđuje vlada, ali nisu ni dovoljno bogati da plate privatno zdravstveno osiguranje, koje košta gotovo 20.000 dolara godišnje za četveročlanu porodicu.

Međutim, svake godine 4.000 Amerikanki umre od ove bolesti, a većina njih na jugu. Na primjer, žena u Mississippiju ima skoro dvostruko veću vjerovatnoću da će umrijeti od raka grlića materice.

Zašto?

Naizgled očigledan odgovor je da je Mississippi najsiromašnija država u SAD-u i stoga sigurno je da ima mnogo stanovnika bez zdravstvenog osiguranja. No, kada se Mississippi uporedi sa državom poput Californije, koja ima sličnu stopu neosiguranih ljudi, stopa smrtnosti od raka grlića materice i dalje je previsoka: 75 posto je viša od one u Californiji.

Opet zašto?

Odgovor leži u tome gdje neosigurani stanovnici dobijaju zdravstvenu njegu. Oko 15 posto Amerikanaca nije dovoljno siromašno da bi se kvalificirali za zdravstveno osiguranje Medicaid koje obezbjeđuje vlada, ali nisu ni dovoljno bogati da plate privatno zdravstveno osiguranje, koje košta gotovo 20.000 godišnje za četveročlanu porodicu. Federalna vlada daje novac državama za stvaranje sigurnosne mreže za podršku ljudima koji spadaju u te “rupe” između programa zdravstvenog osiguranja. Veličina rupa uglavnom zavisi o tome koliko mudro države i regioni koriste svoje federalne dolare.

Različite cijene

Federalni program nazvan Title X, koji je pokrenut prije 41 godinu, pruža sveobuhvatno planiranje porodice i druge srodne preventivne zdravstvene usluge uglavnom neosiguranima. Ove godine, SAD troši oko 327 miliona dolara na Title X, koji radi sa klinikama u 75 posto američkih okruga.

No, te klinike ne pružaju jednake usluge po jednakoj cijeni na način na koji, na primjer, McDonald's nudi standardne proizvode u svim svojim restoranima širom svijeta. Umjesto toga, sistem je prilično zamršen: 91 regionalnih korisnik pomoći ugovori sa oko 4.400 lokalnih subjekata da vode klinike novcem iz Title X-a.

Jedini korisnik u državi Mississippi je Ministarstvo zdravlja Mississippija, koje većinu sredstava Title X-a koristi za rad klinika. S druge strane, tri korisnika Title X-a u Californiji su privatne neprofitne organizacije, od kojih je do sada najveća Planned Parenthood (Planirano roditeljstvo).

Nazvala sam 10 klinika u svakoj od država tražeći pregled i test na rak grlića materice. Nijedna od recepcionarki Klinike Mississippi nije znala da li ta ustanova nudi test na rak grlića materice. Prebacili su me u njihove odjele za planiranje porodice, gdje mi je konačno rečeno da sve rade Papa-test. Međutim, na svakoj od klinika, prvi slobodan termin za pregled bio je najranije za tri mjeseca – u jednoj od klinika su mi objasnili da je razlog za to jer njihov ljekar dolazi samo utorkom, te svakog prvog i posljednjeg petka u mjesecu.

Kada sam pitala za cijenu testa, sve klinike u Mississippiju su mi rekle da to zavisi od mojih prihoda. Rekla sam da zarađujem 16.000 dolara godišnje, što je približno nacionalni dohodak po glavi stanovnika u toj državi. Ipak, niko s kim sam razgovarala u Mississippiju mi nije mogao reći cijenu pregleda, jer “kompjuter to izračuna kada dođete tamo”.

“Znači, moram zakazati termin za test koji možda neću moći platiti?”, pitala sam.

“Da, gospođo”, bio je odgovor – iznova i iznova.

Recepcionarke u svakoj od klinika u Kaliforniji koje sam nazvala, ne samo da su znale da klinika nudi testove na rak grlića materice, već su me u sedam od 10 klinika pitali da li imam “iscjedak ili nelagodu” – simptom infekcije u području pelvisa ili raka. Na pregled, ukoliko nije hitan slučaj, najduže se čeka dvije sedmice. Kao i u Mississipiju, kada sam pitala koliko će pregled koštati, rečeno mi je da to zavisi od mojih prihoda. Klinikama u Californiji sam rekla da zarađujem 23.000 dolara godišnje, što je približno nacionalni dohodak po glavi stanovnika. U svakoj od klinika su mi rekli da će pregled biti besplatan.

Pored toga što je najveći pružatelj zdravstvene zaštite za žene u SAD-u, Planned Parenthood također je i najveći vršilac abortusa u Americi. Ono što je nesporno jeste da je Planned Parenthood jedini efikasan pružatelj primarne zdravstvene zaštite za 17 miliona neosiguranih žena.

Postoje razumljivi razlozi zašto Ministarstvo zdravlja Mississipija svojim stanovnicima nudi relativno slabe usluge testiranja na rak grlića materice. Glavni je da je toliko zauzeto radeći mnogo drugih stvari, kao što su obezbjeđivanje sigurne vode za piće, nadzor državnih hitnih medicinskih službi, praćenje prevencije bolesti i vođenje evidencije o broju rođenih, vjenčanih, razvedenih i umrlih u državi.

S druge strane, primarni fokus Planned Parenthooda je zdravlje žena. Ustvari, to je najveći pružatelj zdravstvene zaštite za žene u SAD-u. Pruža kontrolu rađanja, hitne kontracepcije, testiranje na trudnoću, liječenje seksulno prenosivih infekcija, pregled dojki, test na rak grlića materice. Jedna od pet Amerikanki u nekom trenutku svog života koristi Planned Parenthood.

Razlog zbog kojeg sam pretpostavljala da je usluga organizacije dobra (većina centara je na stranici sa korisničkim recenzijama, Yelp, ocijenjena sa četiri ili pet zvjezdica) je taj da poput većine uspješnih organizacije, svoje vrijeme, energiju i izvore fokusira na osnovnu djelatnost. Sjetite se Applea, Googlea i McDonald'sa.

Problem abortusa

Dakle, zašto ne bi svi korisnici pomoći u svim državama unajmili Planned Parenthood za pružanje njihovih Title X usluga?

Zato što, pored toga što je najveći pružatelj zdravstvene zaštite za žene u SAD-u, Planned Parenthood također i najveći vršilac abortusa u Americi. U 2009. godini, u objektima Planned Parenthooda je prekinuto 332.278 trudnoća, što je oko četvrtine svih abortusa izvršenih u SAD-u. Zbog toga zakonodavci, koji su protivnici pobačaja, često neće dozvoliti organizaciji da nudi usluge Title X-a u njihovoj državi.

Pristalice Planned Parenthooda ističu da je federalni zakon oduvijek podrazumijevao da se nikakvi vladini fondovi ne koriste za obavljanje abortusa. Protivnici ovog postupka tvrde da novac koji se Planned Parenthoodu da iz Title X-a oslobađa više novca koji nije federalni, a koji se koristi za obavljanje pobačaja. Bilo kako bilo, ono što je nesporno jeste da je Planned Parenthood jedini efikasan pružatelj primarne zdravstvene zaštite za 17 miliona neosiguranih žena.

U SAD-u živjeti među političarima koji se protive abortusu ne bi trebalo biti smrtna kazna.

U februaru 2011, Zastupnički dom SAD-a uspješno je odobrio nacrt zakona za potpuno eliminiranje Title X-a, koji je predložio kongresmen Mike Pence (Republikanac iz Indiane) – i koji nije ponudio ništa umjesto njega. Početkom naredne godine, kada predsjednik predstavi predloženi budžet za 2013. godinu, očekuje se isto, samo što bi ovaj put, u izbornoj sezoni nadmetanja rezanjem troškova, Senat mogao pristati i zaista ukinuti program.

Amerikanci su zaglavili u doslovno ubitačnoj raspravi o abortusu već više od jedne generacije. Ovo pitanje dijeli zemlju. U nekoj daljoj budućnosti, bit će nacrta zakona kojima će se ograničiti pristup, redefinirati osobnost i ispitivanja kako bi se utvrdilo dozvoljeno uznemiravanje ljekara i pacijenta.

No, niko, ni sa jedne strane ovog pitanja, ne može valjda vjerovati da bi kolateralna šteta trebali biti životi nedužnih žena, kojima je samo potrebna rutinska zdravstvena zaštita. Finansiranje Title X-a se mora nastaviti, i bilo da se klinike Planned Parenthooda moraju otvoriti u dijelovima zemlje u kojima ih nema, ili da se uključe drugi pružatelji usluga koji su specijalizirani za visokokvalitetnu, sveobuhvatnu zdravstvenu zaštitu žena. Odmah.

U SAD-u živjeti među političarima koji se protive abortusu ne bi trebalo biti smrtna kazna.

Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i nužno ne predstavljaju uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera