Protiv svakog instinkta

„Nijedan ljekar se ne probudi ujutro s riječima: 'Danas ću amputirati djetetu nogu bez anestezije'. Ne želite gledati djecu kako pate“, Al Jazeeri je kazala dr. Amber Alayyan iz organizacije Ljekari bez granica, poznate pod francuskim akronimom MSF.

Ton glasa ove zamjenice menadžera programa za Palestinu pokazuje koliko je nezamislivo njoj, kao liječnici i majci, da nanosi bol pacijentu i djetetu.

No, to je moralna dilema s kojom se ona i njene kolege u Gazi svakodnevno suočavaju, iz trenutka u trenutak, dok pokušavaju pomoći ogromnom broju ranjenika koji su preplavili bolnice u Pojasu Gaze koje jedva funkcionišu.

Dok su ljekari u Gazi prisiljeni u djeliću sekunde donositi odluke o tome koga će spasiti, a koga pustiti da umre, čiju će bol ublažiti, a za koga nemaju vremena, na udaru odluka koje su mislili da nikada neće morati donositi su njihov urođeni instinkt i Hipokratova zakletva.

Opterećeni vlastitim gubicima i boreći se da rade pod nemilosrdnim izraelskim bombardovanjem, ovo je priča o tome kako se zdravstveni radnici bore da održe zdravstveni sistem u Gazi.

Kako je uništen zdravstveni sistem u Gazi

Bliži se ponoć u Gazi i Mohamed S. Ziara, palestinski ljekar, razgovara s Al Jazeerom preko WhatsAppa. Glas mu je blag i nepromijenjen tutnjavom eksplozija i pucnjeva koji se čuju u pozadini.

Ovaj plastični hirurg radi smjene od 12 do 14 sati, šest dana sedmično u Evropskoj bolnici (EGH) u Khan Younisu, gdje dnevno liječi do 15 pacijenata.

Zaira situaciju u kojoj je zdravstveni sistem opisuje kao „katastrofalnu“.

„Ništa što sam ranije vidio, uključujući i ranije eskalacije i rat, nije ravno ovome“, kaže Ziara, koji je radio i tokom izraelskih napada na Gazu od 2014.

O napadima u blizini EGH i o uvjetima unutra pisao je na svom profilu na Instagramu.

View this post on Instagram

A post shared by M O H A M E D S. Z I A R A (@dr.mohamed.palestine)

Razaranje uzrokovano izraelskim napadima od 7. oktobra, nakon Hamasovih iznenadnih napada na Izrael, dovelo je do nedostatka medicinskog osoblja i opreme, te hitne potrebe za gorivom, strujom i vodom.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), samo 15 od 36 bolnica u Gazi djelimično funkcioniše – devet na jugu i šest na sjeveru.

Od 7. oktobra do 24. novembra, izvedena su 74 izraelska napada na zdravstvene ustanove, a u Gazi je napadnuto 30 bolnica, prema podacima Insecurity Insighta, humanitarnog udruženja koje prikuplja podatke i prijetnje s kojima se suočavaju ljudi u opasnim okruženjima.

Sjeverna Gaza, uključujući i grad Gazu, ponijela je teret napada na zdravstveni sektor, ali kako se rat zahuktavao, i zone koje su bile označene kao sigurne, južno od Wadi Gaze, našle su se na udaru.

Na karti ispod zbirno su prikazani izraelski napadi na zdravstveni sektor Gaze tokom prvih sedam sedmica rata.

Bolnice koje su pretrpjele najveći broj napada su:

• bolnica Al-Shifa – napadnuta 12 puta
• bolnica Al-Quds – napadnuta devet puta
• Indonezijska bolnica – napadnuta devet puta
• bolnica Nasser – napadnuta tri puta.

Insecurity Insight je zabilježio da su izraelske snage u navedenom periodu napale još najmanje 26 drugih bolnica širom Pojasa Gaze.

Ovi ponovljeni napadi desili su se u vrijeme kada je Izrael 13. oktobra naredio da se sve bolnice sa sjevera Gaze, njih 22, evakuišu na jug u roku od 24 sata. WHO je ovu naredbu opisao kao „nemoguću za izvesti“ i „smrtnu presudu za bolesne i ranjene“.

Izraelski upad u bolnicu Al-Shifa

Jedna od prvih bolnica koje su se našle na udaru bila je bolnica Al-Shifa, najveća zdravstvena ustanova u Gazi, smještena u četvrti Remal u gradu Gazi, gdje je Ziara radio prije nego u EGH.

„Sjećam se da sam gledao TV. Gglasnogovornika [izraelske] vojske su dvaput pitali o mogućnosti bombardovanja bolnice i on je odgovorio da je sve moguće“, priča Ziara.

Izraelski vojnici su 15. novembra opkolili bolnicu Al-Shifa sa tri strane, a zatim su upali u kompleks nakon izraelskih optužbi da služi kao Hamasov komandni centar.

„Nikada nismo vidjeli nikakvu vojnu akciju niti uočili bilo kakvu vojnu aktivnost u bolnici“, kaže Ziara dodavši da je mislio kako je prijetnja bolnici samo propaganda izraelske vojske. „Nikada nismo mislili da će doći do bolnice i da ćemo evakuisati pacijente i ranjenike.“

Nekoliko ljekara, među njima i Norvežanin Mads Gilbert, koji radi u Gazi već nekoliko godina, rekli su da nisu vidjeli nikakve dokaze o vojnoj aktivnosti u bolnici tokom rata.

Nakon upada u bolnicu Al-Shifa, brojne misije Ujedinjenih naroda izvedene su u saradnji sa palestinskim Crvenim polumjesecom da bi se evakuisali pacijenti i zdravstveni radnici.

Ista vježba je pokušana nedavno u bolnicama u Deir el-Balah u centralnoj Gazi i Khan Younisu na jugu – konkretno u bolnicama Al-Aqsa, Nasser i EGH – zbog stalnih vojnih aktivnosti u blizini.

Zaira kaže da je svjedočio napadu dronom na bolnicu Al-Shifa.

„Pucali su u ljude. Ranili su mnoge. Ispalili su projektil u vrt bolnice i ubili četiri osobe koje su bile evakuisane ili su bile izbjeglice“, priča.

Napadi na zdravstvene ustanove i 'ratni zločini'

Napadi poput onih na bolnicu Al-Shifa pokrenuli su pitanja o legalnosti napada na zdravstvene ustanove. Međunarodno humanitarno pravo, zasnovano na Ženevskim konvencijama, propisuje da se bolnice smatraju „civilnim objektima“ i da dobijaju de facto zaštitu. Uprkos toj zabrani, Izrael je nastavio ciljati zdravstvene ustanove i radnike.

„UN je veoma jasno dao do znanja da bolnice, civili i zdravstveni radnici trebaju biti zaštićeni, i mi i dalje pozivamo na njihovu zaštitu. Oni nisu meta“, Al Jazeeri je kazao Dominic Allen, predstavnik Fonda Ujedinjenih naroda za stanovništvo za državu Palestinu.

Iz Human Rights Watcha (HRW) su kazali da su napadi na zdravstvene ustanove „napadi na bolesne i ranjene“ i trebaju biti „istraženi kao ratni zločini“, prema riječima A Kayum Ahmeda, specijalnog savjetnika o pravu na zdravstvenu njegu u HRW.

Prema UN-ovom Uredu za koordinaciju humanitarnih pitanja (OCHA) i Insecurity Insightu, u periodu od 7. oktobra do 11. decembra dogodila se najmanje 212 napada na zdravstvene ustanove i radnike.

Grafika ispod prikazuje vremenski slijed svih zabilježenih incidenata tokom tih devet sedmica. Svaka tačka predstavlja zabilježeni incident i što je ona veća, to je veći broj žrtava.

Mohamed al-Ahel je 6. novembra bio u svom domu u izbjegličkom kampu Shati na sjeveru Gaze kada su izraelske snage bombardovale tu oblast, srušivši zgradu u kojoj se nalazio.

Al-Ahel je ubijen zajedno sa svoje dvije mlade kćerke, i desecima drugih.

Al-Ahel, koji je radio kao laboratorijski tehničar u bolnici Nasser, prvi je član osoblja MSF-a koji je ubijen u ovom ratu.

„Bio je tipični mikrobiolog-štreber, tip s velikim naočalama koji voli mikroskop“, kazala je Alayyan, prisjećajući se svog kolege. „Bio je tip čovjeka koji bi naslikao vaše ime bakterijama u Petrijevoj posudi.“

Iza Al-Ahela su ostali supruga i blizanci, novorođenčad. Njegova priča jedna je od mnogih podijeljenih s Al Jazeerom o ličnim gubicima s kojima se nosi medicinsko osoblje u Gazi. Osim što gube kolege, zdravstveni radnici gube i članove porodice, zbog čega su prisiljeni raditi u nezamislivim uvjetima u kojima je melanholija izmiješana sa izdržljivošću.

Prema podacima palestinskog Ministarstva zdravstva, od 7. oktobra do 8. novembra, ubijena su 192 zdravstvena radnika:

• 65 medicinskih sestara
• 29 ljekara
• 24 farmaceuta
• 20 bolničara hitne pomoći
• 17 zubara
• 14 laboratorijskih tehničara
• 11 studenata medicine
• sedam fizioterapeuta
• tri profesora medicine
• jedan optometrist
• jedan medicinski inženjer

Od 8. novembra, izraelske snage su ubile još 182 zdravstvena radnika, što znači da je ukupan broj ubijenih zdravstvenih radnika u Gazi najmanje 374 do 1. januara, prema podacima organizacije Healthcare Workers Watch – Palestine.

Sa u prosjeku četiri zdravstvena radnika koja ubijaju svaki dan, bolničko osoblje i hitna pomoć vode dvostruku borbu spašavanja života ranjenih Palestinaca dok i sami preživljavaju ciljane i neselektivne napade.

Bez odgovarajuće opreme, u lošim higijenskim uvjetima, bez zaliha ili čak struje za svakodnevno nošenje s velikim brojem ranjenih, zdravstveni radnici suočavaju se sa teškom situacijom, sve je više ljudi koji se razbolijevaju zbog nedostatka lijekova, prostora i sterilnih kliničkih uvjeta.

Prema podacima WHO-a, samo 15 od 36 bolnica u Gazi djelimično su funkcionalne – devet na jugu i šest na sjeveru. Bolnice na jugu liječe tri puta više pacijenata od svog kapaciteta dok se suočavaju sa ključnim nedostacima osnovnih potrepština i goriva.

Iz Ministarstva zdravstva u Gazi kažu da popunjenost dostiže 206 posto na bolničkim odjelima a 250 posto na odjelima intenzivne njege.

'Gubitak koji se ne može nadoknaditi'

Prema riječima Alayyan, MSF ima hirurške timove u EGH i bolnici Nasser. Još jedan tim ordinira na odjelu hitne pomoći u bolnici Al-Aqsa, ali se morao povući 6. i 7. januara nakon naredbi o evakuaciji.

„Nasser, Al-Aqsa i EGH su preopterećene velikim brojem žrtava i operacijama pored redovnih pacijenata kojima je potrebna svakodnevna njega. Situacija je ozbiljna“, kaže Alayyan.

Glavni MSF-ov tim radi i u terenskoj bolnici u Rafahu, gdje dnevno pregledaju 20 do 30 pacijenata za postoperativnu njegu.

„Problem je što kada primate mnogobrojne žrtve nekoliko puta dnevno, svaki dan, tri mjeseca, vaša snalažljivost postaje zaista niska i vaš prag za održavanje dobrih praksi postaje izuzetno mali,“ kaže Alayyan.

Manjak medicinske opreme i lijekova doveo je do tog da ljekari izvode operacije bez anestezije ili pravilno sterilisane opreme.

„Povrede su tako teške i psihološki utjecaj tog gubitka ne može se nikada nadoknaditi“, kaže Ziara.

„Izuzetno je teško sanirati ove vrste povreda. Sami smo u stanju šoka kada vidimo bebe i djecu koji su izgubili više od jednog uda u jednom trenutku, a potom su izgubili brojne članove porodice. Nepodnošljivo je.“

Pokušavajući spasiti ekstremitete

U novembru je trogodišnji Ahmad Sabat izgubio noge u izraelskom zračnom napadu ispred UN-ove škole u izbjegličkom kampu Nuseirat. Njegov amidža Ibrahim Abu Amsheh bio je jedini rođak koji je bio uz njega na intenzivnom odjelu bolnice Al-Aqsa.

Ibrahim kaže da Ahmad nije sasvim svjestan šta mu se dogodilo.

„Ne zna da je izgubio noge“, priča ovaj 28-godišnjak. „Uporno nas pita da izađe prošetati. U velikim je bolovima, a bolnica ima samo paracetamol koji se uzima kada imate glavobolju, a ne kada izgubite obje noge.“

Iz WHO-a kažu da se amputacije izvode iako postoji mogućnost da se spase ekstremiteti jer mnogi od povrijeđenih ne mogu doći do bolnice zbog borbi ili zato što fali specijalista, kao što su vaskularni hirurzi, prema riječima Rika Peeperkorna, predstavnika WHO-a za palestinske teritorije.

Prema podacima organizacije Save the Children, više od 1.000 djece je izgubilo jednu ili obje noge od 7. oktobra.

Liječenje hroničnih bolesti po principu 'prvi koji biva otpisan'

Pored neposrednih povreda od izraelskih zračnih napada i artiljerije, pacijenti sa ranijim i dugoročnim bolestima i osjetljivim zdravstvenim stanjem suočavaju se s nedostatkom liječenja. Prema podacima WHO-a, to je:

• 1100 pacijenata kojima je potrebna dijaliza
• 71.000 pacijenata oboljelih od dijabetesa
• 225.000 pacijenata s visokim krvnim pritiskom kojima su potrebni lijekovi
• 485.000 ljudi s mentalnim poremećajima
• pacijenti oboljeli od raka, sa 2.000 novih dijagnoza svake godine, uključujući 122 djece
• 45.000 pacijenata sa kardiovaskularnim oboljenjima

„Mislim da je tretman oboljelih od raka prvi otpisan zbog njege koja vam je potrebna – morate biti u čistom okruženju sve vrijeme – a slično je i sa pacijentima na dijalizi“, objasnila je Alayyan.

Osim toga, procjenjuje se da 100 pacijenata dnevno treba specijaliziranu zdravstvenu njegu izvan Gaze. Međutim, zbog osjetljive prirode evakuacija, gotovo je nemoguće garantovati za evakuaciju nekih pacijenata, čak i onih koji su posredstvom UN-a dobili odobrenje od izraelskih snaga.

Trudnice u Gazi ' su žedne i neuhranjene'

Procjenjuje se da je u Gazi trenutno 52.000 trudnica, dnevno ih se u prosjeku porodi 183, a u prošlom mjesecu je rođeno 5.500 beba, od kojih je 130 prijevremeno rođenih i ovisnih o inkubatoru.

Esraa Kamal al-Jamalan samo je jedna od mnogih žena suočenih s mogućnošću rađanja djeteta u ratom razorenoj Gazi. Skoro u devetom mjesecu trudnoće, bila je prisiljena pobjeći iz svog doma u naselju Sheikh Radwan na sjeveru Gaze nakon što ga je Izrael bombardovao krajem oktobra. Zajedno s mužem i petogodišnjim sinom, pješačila je više od tri kilometra do bolnice Al-Shifa, u koju su se mnogi sklonili.

Dva mjeseca kasnije, 28-godišnja Esraa i njena porodica žive u jednom od više stotina improvizovanih šatora u Deir el-Balahu u centralnoj Gazi. Esraa je rodila djevojčicu u obližnjoj bolnici 24. novembra, gdje su joj ušivali ranu bez ikakvih lijekova protiv bolova. „Molila sam je [liječnicu] da mi da malo analgetika“, priča ona.

Prema Allenovim riječima, koji je posjetio Gazu sredinom januara, trudnice u porodilištu Al-Helal Al-Emirati rotiraju u pet porođajnih sala zbog ograničenog kapaciteta bolnice.

„Žene koje su u finalnim fazama porođaja moraju izaći iz te sale da bi druga trudnica mogla ući“, ispričao nam je on.

„Mnoge od njih su žedne, neuhranjene, bolesne. Ako ih ne ubiju bombe, ako ih ne sustignu bolest, glad i dehidracija, rađanje novog života hoće“, kaže Allen.

Alayyan objašnjava da je, s ratom koji traje duže od tri mjeseca, cijelo treće tromjesečje „zanemareno“ kod mnogih  trudnica, koje su, kao i njihovi fetusi, ozbiljno neuhranjene i pod velikim stresom.

„Ne želite otpustiti ženu s novorođenčetom znajući da nema sigurno mjesto na koje može otići. To nije nešto što želite raditi kada odlučite biti pedijatar, akušer ili medicinska sestra. Želite držati ljude za ruku. Želite im pomoći da uživaju u tom trenutku“, kaže Alayyan.

Šta očekuje zdravstveni sistem u Gazi u budućnosti?

Sedmog januara, tačno tri mjeseca od početka rata u Gazi, generalni direktor WHO-a Tedros Adhanom Ghebreyesus je rekao: „Nezamislivo je da najosnovnija potreba – zaštita zdravstvene njege – nije osigurana.“

Dr. Tanya Haj-Hassan iz MSF-a ponovila je ove komentare, rekavši Al Jazeeri da postoji hitna potreba za prekidom vatre. Bez potpuno funkcionalnih bolnica u Gazi i sa znatnim brojem misija WHO-a koje su otkazane zbog manjka dozvole i iz sigurnosnih razloga, zdravstvene ustanove vise o koncu.

Nedavno je u bolnici Al-Aqsa osoblje Svjetske zdravstvene organizacije opisivalo prizore haosa i „ljudi koje liječe na krvavim podovima.“

„Najviše se brinem šta će se desiti sa bolestima koje se mogu spriječiti vakcinacijom“, kaže Alayyan. „Brinem se za djecu koja su rođena u proteklih tri do šest mjeseci, oni neće biti zaštićeni, i mislim da će za nekoliko mjeseci izbiti velike epidemije, a već smo vidjeli ljude koji obolijevaju, a nekad i umiru usljed infekcija kao rezultat povreda koje su zadobili.“

Ziara, koji nikada nije mogao ni zamisliti da će morati amputirati djeci noge bez anestezije, prisjeća se šta su njegove kolege govorile na početku rata.

U glasu mu se osjeti zabrinutost dok se približava pucnjava. Skoro je ponoć, moramo prekinuti razgovor jer više nije sigurno. Ali, on svejedno ima vremena da mi se zahvali.