Iran i njegov narod | Jednostavni vizuelni vodič

Iran se ponovno našao u centru pažnje svijeta, nakon što je Izrael 13. juna počeo napade na drugu najveću zemlju Bliskog istoka.

Protežući se od Kaspijskog mora na sjeveru do Omanskog zaliva na jugu, iranski krajolik je raznolik kao i njegova historija, s pristupom ključnim vodenim putevima, uključujući Hormuški moreuz, kroz koji „teče“ 20 posto svjetske nafte.

Iranska historija duga je milenijima, što ga čini jednom od najstarijih i kulturno najbogatijih nacija na svijetu, kontinuirano naseljenom i utjecajnom.

U ovom vizualnom objašnjenju Al Jazeera pruža pregled iranske geografije, ključnih gradova, sastava stanovništva i etničke raznolikosti.

Prvi pogled na Iran

S populacijom od 92 miliona, Iran je 17. zemlja na svijetu prema broju stanovnika i površini.

Nominalni bruto domaći proizvod (BDP) Irana iznosi 418 milijardi dolara, što ga svrstava na 36. mjesto po veličini ekonomije. Stopa nezaposlenosti iznosi oko 7,2 posto.

Stopa pismenosti odraslih u zemlji iznosi 89 posto, a pismenost mladih približava se 99 posto, iako se te stope razlikuju između ruralnih i urbanih područja.

Zemlja je bogata naftom i plinom, te je deveti najveći proizvođač nafte na svijetu i treći najveći proizvođač prirodnog plina.

 

Koliko je velik Iran?

Smješten u zapadnoj Aziji, Iran je druga najveća zemlja na Bliskom istoku nakon Saudijske Arabije i 17. najveća na svijetu, s površinom od otprilike 1,65 miliona kvadratnih kilometara.

Iran dijeli kopnene granice sa sedam zemalja, od kojih je najduža s Irakom, a slijede Turkmenistan, Afganistan, Pakistan, Azerbejdžan, Turska i Armenija.

Iran pokriva otprilike jednu šestinu kopnene površine SAD-a. Velik je gotovo kao i američka savezna država Aljaska.

Površina mu je otprilike jedna šestina Evrope, otprilike jedna petina Australije, polovina Indije i oko 80 puta je veći od Izraela.

Gdje su glavni centri Irana?

Većina od 92 miliona stanovnika Irana živi u zapadnoj polovini zemlje, gdje se teren odlikuje strmim planinama uz plodne doline i riječne bazene koji prehranjuju veliki dio stanovništva.

Sa 9,6 miliona stanovnika, Teheran je glavni grad od 1795. godine i najveći u zemlji. Smješten je ispod planina Alborz, a historija mu seže više od šest hiljada godina unatrag.

Mashhad, na sjeveroistoku, drugi je najveći grad u Iranu sa 3,4 miliona stanovnika i historijom dugom više od 1.200 godina. To je važan vjerski i kulturni centar i dom svetišta Imama Reze, koje privlači milione hodočasnika iz cijelog svijeta.

Isfahan, treći najveći grad, dom je za oko 2,3 miliona ljudi. Grad, star više od 2.500 godina, nekada je bio glavni grad Safavidskog carstva, koje je postojalo od 1501. do 1722. godine. Isfahan je domaćin važnih obrazovnih institucija i centar je tekstila, čelika i proizvodnje, uz nuklearnu i avioindustriju.

Ostali gusto naseljeni gradovi širom Irana su Shiraz (1,7 miliona), Tabriz (1,7), Karaj (1,6), Qom (1,4) i Ahvaz (1,3).

 

Demografski pregled

Gotovo 60 posto iranskog stanovništva mlađe je od 39 godina, prema podacima Statističkog odjela Ujedinjenih naroda.

Prosječna starost u zemlji je 33-34 godine, a oko 77 posto Iranaca živi u urbanim područjima.

Najveće dobne grupe u Iranu su one u dobi od 30-34 i 35-39 godina, što znači da je većina stanovništva rođena nakon Islamske revolucije 1979. godine, u kojoj je srušen režim šaha Pahlavija.

Međutim, posljednjih godina došlo je do značajne emigracije iranskih stručnjaka, uglavnom zbog ekonomskih problema.

Koje su etničke grupe u Iranu?

Iran je vrlo raznolika zemlja, i etnički i kulturno. Perzijci čine otprilike 61 posto stanovništva, dok značajne manjinske grupe uključuju Azerbejdžance (16 posto), Kurde (10 posto) i druge, poput Lura (šest posto), Arapa (dva posto), Baludža (dva posto) i turkijskih grupa (dva posto).

Iran pretežno čine šiitski muslimani, oko 90 posto stanovništva, dok sunitski muslimani i druge muslimanske grupe čine otprilike devet posto. Preostalih jedan posto uključuje otprilike 300.000 Baha, 300.000 kršćana, 35.000 zoroastrijanaca, 20.000 Jevreja i 10.000 Sabejskih Mandejaca, prema podacima Grupe za prava manjina.

U pograničnim regijama poput Kurdistana, Huzestana i Sistan-Baluchistana, etničke grupe igraju ključnu ulogu u oblikovanju etničke i vjerske raznolikosti zemlje, kao i njene regionalne politike.

Iako je perzijski (farsi) službeni nacionalni jezik, u mnogim regijama širom zemlje govori se niz drugih jezika.