Infografika: Stotine milijardi eura za energente u Evropi
Kako bi zaštitile domaćinstva i kompanije od velikih skokova cijena i energetske krize, evropske države su u protekloj godini uložili rekordne iznose.
Energetska kriza koja hara Evropom natjerala je države da kao nikad ranije odvoje sredstva za spas domaćinstava i kompanija od enormnih skokova cijena.
Od septembra 2021. godine, kada je počela energetska kriza, evropske države su potrošile 768 milijardi eura – od toga je Evropska unija uložila 657 milijardi eura, Velika Britanija 103 milijarde eura, a Norveška 8,1 milijardi eura, pokazuju podaci analize koju je proveo istraživački centar Bruegel.
Njemačka s utrošenih 268 milijardi eura predvodi listu, druga je Velika Britanija sa 103 milijarde eura, Italija je potrošila 99,3 milijarde eura, a Francuska 92 milijarde eura.
Koliki je postotak bruto domaćeg proizvoda (BDP) određena država izdvojila je vjrovatno bolji pokazatelj ukupnog izdvajanja.
Koliko su izdvojile Hrvatska i Slovenija?
U toj statistici dominira Slovačka, koja je za spas domaćinstava i kompanija od rastućih cijena energenata uložila vrijednost koja pokriva 9,3 BDP-a, odnosno 9,1 milijardu eura.
Njemačka je sa 268 milijardi eura uložila 7,4 posto BDP-a.
Milijarda eura koju je uložila Malta jednaka je 6,8 posto BDP-a te države, dok je u Bugarskoj 3,9 milijardi eura jednako 5,7 posto BDP-a.
Od država regije analizom su obuhvaćene Slovenija i Hrvatska.
Slovenija je uložila 2,1 milijardu eura, odnosno 4,0 posto BDP-a, a Hrvatska je u borbi protiv negativnih posljedica energetske krize uložila 1,8 milijardi eura, što je jednako 3,2 posto BDP-a.
Posmatrajući uložena sredstva kao postotak BDP-a, najmanje su izdvojile Finska (0,6 posto BDP-a), Kipar (0,9 posto BDP-a) i Švedska (1,3 posto BDP-a).
Zabrinutost u Evropskoj uniji
Velika energetska izdvajanja izazvala su zabrinutost u nekim evropskim prijestolnicama da bi poticanje veće državne pomoći uznemirilo unutarnje tržište Unije.
Njemačka se suočila s kritikama zbog svog ogromnog paketa energetske pomoći, koji daleko nadmašuje ono što druge zemlje EU-a mogu sebi priuštiti.
U analizi Bruegela piše da su vlade većinu subvencija usmjerile na mjere za smanjenje maloprodajnih cijena koje potrošači plaćaju za energiju, poput smanjenja poreza na dodanu vrijednost na benzin ili ograničenja maloprodajnih cijena električne energije.
Istraživački centar piše da se ta dinamika mora promijeniti, jer državama ponestaje fiskalnog prostora za održavanje tako širokog financiranja.