Infografika: Gašenje interneta: Skup poduhvat u borbi za vlast

Ograničavanje interneta se najčešće javlja kao odgovor na proteste ili građanske nemire, posebno u vrijeme izbora, kada autoritarni režimi nastoje ograničiti protok informacija kako bi se zadržali na vlasti.

U Bjelorusiji vlasti su vlasti ograničile internet u augustu i septembru dok je predsjednik Aleksandar Lukašenko pokušavao ugušiti proteste nakon kontroverznih predsjedničkih izbora (Reuters, Al Jazeera)

Istraživači portala VPNTop10 istražili su ekonomske posljedice svakog većeg namjernog gašenja (shutdowna) interneta ili društvenih mreža u 2020. godini.

Kako bi se dao kontekst ograničavanjima interneta opisane su i dodatne zloupotrebe ljudskih prava počinjene tokom ovih prekida.

Obračun finansijskog gubitka izvršen je posebnim alatom koji koristi indikatore Svjetske banke, Internacionalne telekomunikacijske unije, Eurostata i statističkog zavoda SAD-a.

Analizom je utvrđeno da je u 2020. godini bilo 27.000 sati isključivanja interneta širom svijeta, što je globalnu ekonomiju koštalo 4,01 milijarde dolara.

To predstavlja smanjenje za 50 posto u odnosu na 8,05 milijardi dolara u 2019. godini.

Autori istraživanja gašenje interneta definiraju kao namjerno ometanje interneta ili elektroničkih komunikacija, čineći ih nepristupačnim ili efektivno neupotrebljivim za određenu populaciju ili na određenoj lokaciji, često radi vršenja kontrole nad protokom informacija.

U računicu su uključili:

– potpuno gašenje interneta,

– gašenje društvenih mreža i

– ozbiljno smanjenje pristupa internetu – gdje je pristup internetu smanjen na 2G brzinu, što omogućava upotrebu SMS-a i glasovnih poziva, ali čini moderne web stranice i aplikacije funkcionalno neupotrebljivim.

Iako je izvještaj proširen tako da obuhvaća i dodatna kršenja ljudskih prava povezanih sa svakim namjernim prekidom interneta, autori ističu da čin isključivanja interneta sam po sebi predstavlja kršenje međunarodnog zakona o ljudskim pravima. Time se direktno narušava sloboda izražavanja, pravo na informacije i slobodu mirnog okupljanja i udruživanja građana.

Primjetan je nastavk trenda iz prethodnih godina – gašenje interneta se najčešće javlja kao odgovor na proteste ili građanske nemire, posebno u vrijeme izbora, kada autoritarni režimi nastoje ograničiti protok informacija kako bi se zadržali na vlasti.

Indija je još jednu godinu zaredom na neslavnom tronu liste. U protekloj godini ona je ograničavala internet 75 puta, više nego ijedna druga država. Većina ovih kratkih prekida bila je ciljana, pogađajući grupe sela ili pojedine gradske četvrti, pa zbog tog nisu bili uključeni u ovaj izvještaj, koji se fokusira na veća gašenja širom regije. Pravi finansijski trošak je stoga vjerovatno i veći od 2,8 milijardi dolara koji se vode kao zvanična cifra.

Vlasti su u martu ukinuli ograničenja u Kašmiru, ali su i onda nastavili da značajno ograničavaju brzinu interneta, te su građani bili ograničeni na 2G brzine interneta. Ograničenja su negativno utjecala na distribuciju lijekova, poslova i rad škola.

U Bjelorusiji vlasti su vlasti ograničile internet u augustu i septembru dok je predsjednik Aleksandar Lukašenko pokušavao ugušiti proteste nakon kontroverznih predsjedničkih izbora.

Tokom restrikcija interneta, prijavljen je veliki broj slučajeva policijske brutalnostis, torture i napada na medije. U jednom izvještaju Amnesty International je napusao kako je policija „brutalno mučila stotine mirnih demonstranata“.

U januaru je oštećenje podmorskog kabla smanjilo kapacitet interneta u Jemenu za 80 posto. Postoje tvrdnje da se radi o namjernom činu sabotaže pobunjenika Husa koji kontrolišu velike dijelove zemlje, ali ovaj navod ostaje nepotvrđen.

Bez obzira na razlog prekida, Jemenci su bili efektivno odsječeni jedni od drugih i ostatka svijeta dok je u zemlji sukob koji je UN opisao kao najgoru humanitarnu krizu na svijetu.

Ograničenja interneta u regijama Chin i Rakhine u Mijanmaru nastavila su se 2020. godine, a gašenja interneta nastavilo se do početka augusta. Nakon ukidanja ograničenja vlasti su nastavile smanjivati brzinu interneta. Human Rights Watch tvrdi da su ograničenja “značila da ljudi u nekim selima nisu bili svjesni izbijanja COVID-a 19”.

Između 27. septembra i 12. novembra, azerbejdžanske vlasti blokirale su pristup Facebooku, WhatsAppu, YouTubeu, Instagramu i Twitteru. Ograničenja su se dogodila za vrijeme izbijanja sukoba s Armenijom oko sporne teritorije Nagorno-Karabah.

Pored deset država prikazanih u grafici, na ovogodišnjoj listi su i Alžir, Gvineja, Jordan, Venecuela, Iran, Irak, Somalija, Burundi, Kirgistan i Togo.

U zemljama kao što su Alžir i Jordan gašenje ili ograničavanje interneta se vrši i u periodu polaganja ispita u školama, kako bi se izbjeglo varanje, iako su i tu često kontradiktorne informacije.

Istraživači su izdvojili gašenje interneta u cilju političke represije kao „najskuplji“ vid ograničavanja. Finansijski gubici su iznosili više od 2,7 milijardi dolara i odigralo se u dva navrata. Zbog polaganja ispita internet je ograničavan 43 puta, a 20 puta zbog protesta.

Izvor: Al Jazeera

Reklama