Fotogalerija: Pravljenje božićnih kolačića u šatoru sa raseljenim Palestincima

Iz improvizirane kuhinje s pješčanim podom i najlonskim krovom, a bez najosnovnije opreme, Mayess Hamid ove godine krenula je pripremu božićnih kolačića.

Hamid, 31, pravi kolače oko deset godina, radeći u jednoj od najvećih slastičarni u Gazi prije nego što je uništena u izraelskom ratu protiv opkoljene enklave.

Kao i mnogi u Gazi, izgubila je posao kada je bombardirana pekara u kojoj je radila.

“Željela sam početi godinu s optimizmom i napraviti božićne kolačiće koje ću podijeliti djeci oko sebe u kampu”, kaže dok radi.

“Rat nam je okrenuo živote naglavačke. Izgubila sam prihode, a moj dom je uništen”, kaže Hamid, koja je raseljena devet puta otkako je njena porodica napustila Zeitoun, istočno od grada Gaze, a sada se nastanila u Al-Mawasiju u Khan Younisu u južnom Pojasu Gaze.

“Moja su djeca uzbuđena, željno čekaju i trude se pomoći, posebno s ukrasima”, dodaje slažući kolačiće u tepsiju.

Izrada kolačića bila je izazov zbog nestašice hrane koja je tako velika da neki dijelovi Gaze gladuju.

Izrael od početka rata uglavnom blokira ulazak pomoći i pošiljki.

Vodeći se svojim iskustvom, nedostupne sastojke zamjenjuje onima koje može pronaći.

“Prije rata kolače sam ukrašavala gotovim šećerom. Sada koristim mješavinu tekućeg sira i šećera u prahu i to djeluje”, kaže ona.

U nedostatku kalupa za božićne kolačiće, Hamid je telefonom crtala šablone na papiru, izrezivala ih i nožem ručno oblikovala tijesto.

“Čak su i jednostavni zadaci poput pečenja kolačića postali izazov tokom rata”, kaže, slažući kolačiće i pripremajući se za pečenje u obližnjoj glinenoj peći na koju se oslanja cijeli kamp.

“Od skupljanja materijala do oblikovanja tijesta i pečenja, svaki korak čini se nepoznatim i kompliciranim.”

Dok se druga serija kolačića peče, Hamid počinje ukrašavati prvu u svom malom šatoru.

“Rat je možda uzeo moj dom i život kakav sam poznavala, ali ne i moju strast za ukrašavanjem i pažnju posvećenu detaljima”, kaže, osvrćući se po svom urednom šatoru.

Dok pokušava unijeti praaznički ugođaj u kamp za raseljene, Hamid ne može sakriti tugu što svijet slavi Božić kao i obično, dok Gaza trpi drugu godinu rata i razaranja.

“Pokušavamo se nasmiješiti, ali rane su nam duboke i malo toga možemo učiniti. Osjećamo se zaboravljeno.”

U isto vrijeme, još uvijek gaji nadu da će ovaj Božić donijeti mir. Njezina jedina božićna želja je da rat završi.

“Samo neka rat prestane. Neka prestane ubijanje i razaranje kako bismo mogli živjeti u miru sa svojom djecom”, kaže.