Fotogalerija: U sirijskoj mrtvačnici ljudi traže svoje voljene koje je ubio Assadov režim

Mohammad Chaeeb tiho je govorio u svoj telefon, saopštavajući rođaku mračnu vijest: pronašao je svog brata u mrtvačnici bolnice Al-Mujtahid.

“Vidio sam ga i oprostio se”, rekao je. Pogled mu se zadržao na pocrnjelom tijelu Samija Chaeeba, čiji su zubi bili ogoljeni, a očne duplje prazne. Izgledalo je kao da je umro vrišteći. “Ne izgleda normalno. On čak nema ni oči.”

On je zatvoren prije pet mjeseci, nestajući u mračnom zatvorskom sistemu pod vladavinom predsjednika Bashara al-Assada. Njegovo je tijelo samo jedno od mnogih pronađenih u sirijskim pritvorskim centrima i zatvorima otkako je Assadova vlada pala prošlog vikenda.

U blizini su forenzičari brzo identifikovali tijela i predali ih rodbini.

Yasser Qasser, pomoćnik forenzičara u mrtvačnici, rekao je da su tog jutra iz bolnice primili 40 tijela kojima su uzimani otisci prstiju i DNK uzorci.

Osoblje je već identifikovalo oko osam tijela, rekao je. “Ali deseci porodica stižu, a brojevi se ne podudaraju.”

Neka su tijela stigla iz ozloglašenog zatvora Sednaya, još uvijek odjevena u zatvoreničke uniforme, rekao je Qasser.

Njegov kolega, dr. Abdallah Youssef, rekao je da će identifikovanje svih njih potrajati.

“Razumijemo patnju porodica, ali radimo pod ogromnim pritiskom. Tijela su pronađena u slanim sobama, izložena ekstremnoj hladnoći”, rekao je.

Službenici mrtvačnice koji su pregledavali leševe vidjeli su rane od metaka i tragove za koje se činilo da su rezultat mučenja, dodao je.

Procjenjuje se da je 150.000 ljudi zatvoreno ili se vode kao nestali u Siriji od 2011. kada su mirni antivladini protesti prerasli u rat. Pod Assadovom vladavinom, svaki dašak neslaganja mogao je nekoga odmah poslati u zatvor. Godinama je to bila kazna jednaka smrti, jer je malo ko izašao iz sistema.

Citirajući svjedočanstva oslobođenih zatvorenika i zatvorskih službenika, Amnesty International je izvijestio da su hiljade Sirijaca ubijene u čestim masovnim pogubljenjima.

Zatvorenici su bili podvrgnuti neprestanoj torturi, žestokim premlaćivanjima i silovanjima. Zatvorenici su često umirali od povreda, bolesti ili gladi. Neki su pali u psihozu i izgladnjivali se, rekla je grupa za ljudska prava.

Među tijelima u mrtvačnici u srijedu je bio Mazen al-Hamada, sirijski aktivista koji je pobjegao u Evropu, ali se vratio u Siriju 2020. i zatvoren je po dolasku. Njegovo unakaženo tijelo pronađeno je umotano u krvavu plahtu u Sednayi.

Hilala Meryeh, 64-godišnja Palestinka, majka četvero djece, stajala je u prljavoj sobi za identifikaciju, s vrećama tijela posvuda oko nje. Upravo je pronašla jednog od svojih sinova.

Njena četiri dječaka uhapsio je bivši sirijski režim 2013. tokom razbijanja palestinskog izbjegličkog kampa Yarmouk. Još je u potrazi za trojicom.

“Ne znam gdje su”, rekla je. “Dajte mi moju djecu, tražite moju djecu!”

Drugi Sirijci, poput Imada Habbala, nepomično su stajali u mrtvačnici, suočavajući se sa stvarnošću i nepravdom svog gubitka.

Habbal je zurio u tijelo svog brata Diae Habbal.

“Došli smo juče i našli smo ga mrtvog”, rekao je. “Ubili su ga. Zašto? Šta je bio njegov zločin? Šta im je ikada učinio? Samo zato što se vratio u svoju zemlju?”

Diaa Habbal, Sirijac koji je živio u Saudijskoj Arabiji od 2003, vratio se u Damask sredinom 2024. kako bi posjetio svoju porodicu, rekao je njegov brat. Prije šest mjeseci uhapsila ga je sirijska vojna policija pod optužbom da je izbjegavao vojnu službu.

Imad Habbal je drhtavim rukama podigao pokrivač, a glas mu se slamao dok je plakao i govorio svom bratu.

“Rekao sam ti da ne dolaziš”, rekao je. “Volio bih da nisi došao.”