Fotogalerije
Život u ruševinama: Drevna mjesta skrivaju raseljene Sirijce
Sarjableh je postao dom za više od 50 porodica raseljenih iz južnog područja Idliba tokom rata.
Mohamad Othman se sjeća kako je išao na školske izlete do drevnih arheoloških nalazišta u Siriji, ne sluteći da će jedno od njih postati njegov dom.
Ovaj 30-godišnjak i njegova porodica žive u šatoru usred drevnih ruševina u Sarjablehu u blizini turske granice otkako su pobjegli kako bi spasili svoje živote prije otprilike dvije i po godine tokom vladine ofanzive na sjeverozapadu Sirije.
Kamenje sakupljeno sa drevnog mjesta sidreno je u njihov šator, jedan od nekoliko desetina u kojima se sklanjaju porodice koje su pobjegle iz svojih domova tokom 10-godišnjeg sirijskog rata.
Njihova odjeća se suši nanizana između šatora i drevnog kamenog trijema. Djeca se penju preko stijena i balansiraju na zidovima na ovom neobičnom, ako ne i opasnom igralištu.
“Ljeti se borima sa škorpionima, zmijama i prašinom i svim pritiscima života, a zimi sa hladnoćom. Situacija je očajna. Ne postoje zdravstvene usluge”, rekao je Othman.
Otac četvero djece, bori se da zaradi, ovisno o sezonskim poslovima kao što je branje maslina i svim drugim poslovima koje može dobiti. Kad nema posla, primoran je da se zadužuje kako bi obezbijedio osnovne stvari. Njegova djeca ne idu u školu.
“Kada je počelo posljednje bombardovanje i napad, otišli smo i došli ovdje”, rekao je Othman. “Nismo našli mjesto na koje možemo da se sklonimo, pa živimo ovdje među ruševinama.”
Sarjableh, ranokršćansko naselje s ruševinama iz 5. stoljeća, bilo je popularno među raseljenima jer ne moraju plaćati da ostanu tamo, za razliku od drugih područja u kojima zemljoposjednici naplaćuju kiriju.
“Svi su ovdje imali zemlju koju smo obrađivali i imali smo egzistenciju u našim selima i niko nam nije trebao. Ali naša sudbina je bila da budemo raseljeni”, rekao je Othman.
“Nismo napustili svoju zemlju svojom voljom da bismo došli u područje koje je hiljadama godina bilo nenaseljeno.”
Nedaleko od Sarjableha, u drugom dijelu sjeverozapadne provincije Idlib, drevno mjesto Babisqa također pruža sklonište onima koji su protjerani iz svojih domova.
U ranijoj fazi rata, pobunjenici su to mjesto koristili kao bazu, djelujući iz drevnih pećina isklesanih u stijeni gdje se još uvijek mogu vidjeti žice koje su postavili opozicioni borci.
Uzgajivači stoke poveli su sa sobom svoje ovce i koze kada su pobjegli u područja pod kontrolom pobunjenika sa teritorije koja je sada pod kontrolom sirijske vlade. Danas se ovce i koze hrane usred drevnog kamenja, a živina kljuca po zemlji.
