Ranije sam pisao o tome koliko volim putovati automobilom, pa mi je čak i prvi blog napisan za Al Jazeeru opisivao putovanje u vrijeme pandemije. Volim i stare automobile, a često se prisjećam putovanja njima, kada smo neko od mojih prijatelja ili ja, vozili Yugo, Opel, Wartburg ili stare Volkswagene.
S takva dva sam s ekipom od osam ljudi, dakle ukupno nas devet, prvi put otišao u Grčku, i to davne 2006. godine. Do Soluna su nas odvezli stari VW Polo Classic i Opel Kadett karavan, koji su u tom momentu bili stari samo sedam, odnosno petnaest godina. Polo je za Kadett izgledao kao mladić, ali i Kadett je vrlo lako savladavao put preko Višegrada do Niša, a zatim autoput do Soluna. Moje lobiranje da idemo preko Kosova je jednoglasno odbijeno.
Tada sam na jednoj studentskoj konferenciji upoznao Grka koji je savršeno govorio engleski jezik, ali mi je rekao da nikada nije bio u inostranstvu. Nama koji smo dotad prošli pola Evrope je to bilo više nego čudno i pitali smo ga zašto je to tako, na šta je on odgovorio da ima toliko dobrih mjesta u Grčkoj da nema potrebe zasad ići van svoje zemlje.
„Prvo želim obići sve u Grčkoj što je dobro, pa ću onda izaći iz nje“, rekao je tada.
Grčku ne možete obići za života
Ta njegova misao mi se urezala i godinama kasnije kada bih posjećivao Grčku. Zaista je tako, kada biste cijeli život išli u tu zemlju na ljetovanje ili u drugim prilikama, svake godine biste imali da vidite nešto drugo. To je zemlja koja ima preko 200 naseljenih ostrva, zemlja koja izlazi na tri velika mora, i zemlja u kojoj možete i skijati, ali i peći se na 40 stepeni.
Ali dosta pohvala. Krenuli smo rano ujutro, sa ciljem da dođemo do Kefalonije u roku od dva dana. Većina ljudi iz BiH kaže „Grčka je daleko“ i teško se odvaže na tako dug put, međutim, mnogo je mjesta u Grčkoj u koja se može doći u roku od jednog dana.
Kefalonija nije jedno od njih, osim ako krenete veoma rano, vozite brzo i uhvatite posljednji trajekt. Mi smo to razvukli na dva dana, s obzirom da smo išli u dva automobila i ukupno četvoro djece.
Ako želite posjetiti Jonsko more, koje je kilometarski nekako i najbliže, možete otići na Krf, u Epir, na Lefkadu ili nešto malo dalje. Od Sarajeva do ovog dijela Grčke ima od 650 do 700 kilometara, a put vas vodi na Podgoricu, preko graničnog prelaza Šćepan Polje, a zatim kroz Albaniju.
Pauza u Albaniji
Preferiram spavati u Albaniji, jer je puna divnih mjesta na kojima se može ostati jedna noć i obično je vrlo jeftino. Večera u Albaniji je takođe veoma dobra opcija, gdje god se na to odlučite.
Nakon spavanja blizu grada Lješa (Lezhe), nastavili smo dalje, a pošto je bila sredina juna, imali smo sreću da nije gužva. Albanija je inače, posebno na sjeveru, uvijek puna automobila iz svih dijelova svijeta. Ljudi dolaze iz dijaspore direktno, ali i kontejnerima šalju automobile iz SAD-a ili Kanade, pa tako možete vidjeti tablice od Ontarija, preko Britanske Kolumbije, pa sve do New Yorka ili Švicarske. Nerijetke su i bosanskohercegovačke, srbijanske ili neke druge tablice iz regije, a ono što je interesantno je činjenica da policije gotovo nigdje nema, a kamera još manje. Čak i ako vas zaustave, teško da će vas zadržati – zbog jezika ili nekog drugog razloga, nije mi poznato – ali od 2008. godine, kada sam prvi put prošao kroz Albaniju, nikada nisam imao nijedan susret s policijom kao vozač.
Ceste su svake godine sve bolje, a i domaći vozači voze sve bolje automobile. Ipak, već godinama se dešava da neko na brzinu instalira pijacu u zaustavnoj traci autoputa, pa da možete kupiti voće, povrće ili čak cijelo janje. Zbog toga je uvijek bolje biti na oprezu i ne voziti prebrzo.
Preticanje preko pune linije
Na jugu zemlje ima manje gužve i tu postoji brza cesta do Grčke, na kojoj vas često pretiču preko pune linije, ali je cesta toliko široka da to i ne izgleda previše nesigurno. U jednom momentu se i naviknete na takvo ponašanje.
Postoje dva veća granična prelaza između Albanije i Grčke. Najbolje je koristiti Google Maps da vam kažu gdje je manja gužva. Iako Google Mapa imaju mana i ne znaju uvijek na Balkanu koja je najbolja opcija, ipak su u većini slučajeva tačne, te mogu predvidjeti saobraćaj na određenom području. Kroz cijelu Evropu me Google mnogo puta spasio da zaobiđem neki udes ili da odaberem bržu rutu, tako da, iako znate put, nije loše držati uključenu navigaciju. Nemojte zaboraviti da grčko vrijeme ide sat naprijed, pa ćete u odlasku “izgubiti” jedan sat, a u povratku ćete ga “dobiti”.
Kada uđete u Grčku, sve postaje kao u seriji Vruć vetar, kada glavni lik Šurda, kojeg igra Ljubiša Samardžić, govori kako „želi u Grčku da ode, makar na pet dana, pa da ga opali onaj njihov vruć vetar“. I zaista, vjetar je vruć, paradajz je k'o lubenica, a lubenica k'o kuća. Male taverne su u svakom mjestu, a čak i u najmanjem selu ima života i dječije graje. Zavisno od toga gdje ste rezervisali, možete svaki dan odabrati neku drugu tirkiznu plažu, ručati ili večerati u nekoj drugoj taverni, a pojesti giros gotovo svugdje.
Hladni espresso umjesto vrelog
Cijene su uglavnom normalne, nemate osjećaj da vas neko želi prevariti, a sve to možete začiniti hladnim espressom, s mlijekom ili bez, koji će djelovati osvježavajuće, posebno ako je pun leda.
Ukoliko ipak odlučite ići na Egejsko more, onda je put dosta duži i do prve plaže vam je potrebno preko 800 kilometara. Ako putujete iz regije zapadnije od Sarajeva, teško ćete doći u jednom danu.
Nakon što smo ušli u Grčku, provjerili smo trajekte za Kefaloniju. To je bila jedna od grešaka u koracima, zato što se lako moglo desiti da ne uspijemo tog dana doći na cilj. Iako veliki otok, Kefalonija nije previše naseljena, tako su i trajekti rjeđi nego recimo za Krf. Ipak, idu iz nekoliko mjesta, a to su Igoumenitsa, Vasiliki na Lefkadi, Astakos i Kyllini. Ovaj posljednji grad ima i najkasniji trajekt, u 21:30, koji će vas malo prije ponoći dovesti na otok.
Svaki dan napraviti plan
Po samom otoku preporučujem da se krećete tako što ćete unaprijed isplanirati gdje idete. Svaki dan možete posjetiti neku drugu plažu ili neko drugo malo mjesto. Kefalonija ima i aerodrom, ali nažalost nije spojena s našim dijelom svijeta, tako da, ako ne želite putovati preko Atine, automobil je ipak bolja i jeftinija opcija.
Kefalonija je i jedan od jeftinijih grčkih otoka, valjda iz razloga što nije toliko komercijalizirana, tako da ćete moći pronaći jeftiniji ručak ili večeru nego što ste navikli na moru. Ipak, ono što je na Kefaloniji najljepše je more. To su plaže kakve ćete rijetko gdje u Evropi vidjeti, a jedinu ljepšu boju ćete naći možda na Zakyntosu ili Elafonisosu. Elafonisos je jedan mali otok južno od Peloponeza, do kojeg trajekt ide 15-ak minuta, a koji izlazi na najistočniji dio Jonskog mora. Tu je tirkizna boja jedinstvena i sve podsjeća na Karibe.
Ono što je takođe važno za reći je da vam je u Grčkoj uglavnom potreban automobil. Rijetka su mjesta gdje to nije tako, osim ako dođete u neki hotel koji je baš na plaži ili u nekom većem mjestu. Obilaziti otoke – bilo da ste unajmili automobil ili da ste došli sa svojim – uglavnom je lijepo iskustvo. Na gotovo svakom radiju svira grčka muzika, a uz aplikaciju Shazam možete sebi napraviti listu, te zapisati svaku pjesmu koja vam se sviđa. Naići ćete naravno na mnogo poznatih melodija, koje ćete na našem jeziku znati napamet, čak i u istom aranžmanu, a rijetki su muzičari s prostora bivše Jugoslavije koji nisu „posuđivali“ grčke pjesme.
Nemojte i pored svega toga zaboraviti uživati. Grčka je bliže nego što mislite. Jedan dan putovanja nije tako mnogo, samo se treba dobro organizovati i odvažiti na put.