Članice NATO-a u Haagu imaju novu zajedničku ambiciju: do 2035. godine izdvajati najmanje pet posto BDP-a na obranu. I dok se ova brojka na prvu čini kao tehnički detalj iz vojno-političkih kabineta, njezine posljedice su globalne i dramatične. Države diljem svijeta povećavaju vojna izdvajanja brže nego ikad od Hladnog rata.
Prema aktualnim projekcijama, svijet će u sljedećih deset godina potrošiti više od 40.000 milijardi dolara na obranu. Ne radi se više samo o nacionalnim vojnim proračunima, nego o globalnom obrascu ponašanja u kojem je obrana postala dogma, a militarizacija društva oblik kolektivnog samopouzdanja.
U središtu svega je jedno tiho, ali neumoljivo uvjerenje da će se budućnost odlučivati kroz vojnu silu, a ne kroz suradnju. Proračuni govore da više vjerujemo u raketne sustave nego u institucije, više u borbene avione nego u obrazovanje, više u obranu od neprijatelja nego u stvaranje partnera.
Nemamo ideju kako svijet učiniti boljim, pa ćemo ga učiniti opasnijim. Ulažemo u ono što je zapravo investicija u sljedeći veliki rat. Možda ne želimo da se dogodi – ali sve radimo da, kad se dogodi, bude veličanstven. I profitabilan.
Rat je danas tržište i sadržaj
Još je 1961. Dwight D. Eisenhower, general i američki predsjednik, upozorio na opasnosti vojno-industrijskog kompleksa koji bi mogao nadživjeti demokratsku kontrolu i zdrav razum. Danas bi rekao: „Told you so, idiots“. Vojna industrija više nije alat države, postala je jedan od rijetkih globalnih sektora s rastom bez krize.
I što je više straha, sukoba i neizvjesnosti – to su bolji poslovni rezultati. Današnji generali imaju TikTok, brend strategije i tim za krizno komuniciranje. Rat više nije tragedija i iznimka – on je tržište i sadržaj.
Jer ako u sljedećih deset godina potrošimo 40.000 milijardi dolara na obranu, a nijedan od ključnih globalnih problema time ne riješimo, onda se nismo obranili. Onda smo kapitulirali pred vlastitim strahovima. Obrana je nužna, ali opsesija njome je poraz. Ne samo strateški — nego ljudski. Pokušavamo se zaštititi od svijeta koji bi mogao nastati, istovremeno odustajući od svijeta koji bismo mogli stvoriti.
Zamislite alternativu: da tih 40 tisuća milijardi dolara uložimo u energetsku tranziciju, obrazovanje, zdravstvene sustave, borbu protiv siromaštva, obranu od klimatskih promjena, u istraživanje, znanost i tehnologiju. Bi li svijet bio sigurniji? Vjerojatno da. Bi li bio bolji? Bez ikakve sumnje.
40 tisuća milijardi. To nije tek broj. To je dijagnoza.