Izgledi za rat činili su se svakim danom sve bližima, ali malo je ko od više miliona ljudi koji su bili prisiljeni napustiti svoje domove širom Irana prošle sedmice, uključujući i mene, mogao znati da će se ova nova stvarnost nametnuti tako surovo ili naglo.
Prve eksplozije probudile su stanovnike Teherana nedugo nakon tri sata ujutro 13. juna, kada je veliki broj izraelskih borbenih aviona i bespilotnih letjelica napao desetke lokacija širom zemlje, a izraelski agenti iz Irana lansirali su kvadkoptere napunjene eksplozivom i antifortifikacijske navođene rakete Spike.
Cijele stambene zgrade su sravnjene u glavnom gradu, vojni objekti i protivzračna odbrana bili su meta, a nadzemni objekti koji su podržavali nuklearne dvorane za obogaćivanje zakopane duboko u planinama u pokrajini Isfahan u kompleksu Natanz su bombardovani. Deseci civila su poginuli, kao i veliki broj vojnih zapovjednika i nuklearnih naučnika.
Jeziv tišina na ulicama nakon prvih napada
Teheran je bio u šoku prvo jutro nakon napada, dok su ljudi pokušavali pojmiti zastrašujuće vijesti i procijeniti svoje opcije, a vlasti su se trudile proizvesti zajednički odgovor na iznenadne napade.
Kada su se dogodili napadi u petak ujutro – posljednji dan vikenda u Iranu – većina gradskih ulica bila je jezivo tiha neposredno nakon, osim onih koje je Izrael bombardovao.
Uskoro su se, međutim, formirali dugački redovi na gotovo svakoj benzinskoj pumpi širom velike prijestolnice, u kojem živi gotovo 10 miliona ljudi, a tokom užurbanih radnih dana u njemu boravi više od 15 miliona osoba, jer milioni ljudi dolaze iz susjednih gradova kao što je Karaj, da rade.
Posjetio sam nekoliko mjesta u zapadnom Teheranu koja su bila meta: razoreno je više kuća u četvrti Patrice Lumumba, nekoliko spratova 15-spratne zgrade koja je pružala smještaj za univerzitetske profesore urušilo se u Saadat Abadu, a i susjedne zgrade su bile oštećene, dok su gornja dva sprata druge stambene zgrade potpuno uništena u Marzdaranu. Sve su to bili uspješni ciljani atentati – među kojima je nekoliko vrhunskih nuklearnih naučnika – a ubijeni su i mnogi civili.
Kasnije te noći, iranske oružane snage počele su ispaljivati stotine projektila i bespilotnih letjelica na Izrael u znak odmazde. Gotovo sedam dana kasnije, pokrenuto je najmanje 16 krugova iranskih udara kojima se ne nazire kraj jer Teheran kaže da će nastaviti uzvraćati dokle god Izrael napada. U međuvremenu, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump uznemirava mogućnošću izazivanja regionalnog rata tako što će direktno ući u rat zajedno s Izraelom, kojeg on i zapadni saveznici Washingtona već podržavaju sa najsavremenijom municijom, ogromnom flotom aviona i obavještajnim naporima.
Sljedećih nekoliko dana izraelski napadi su tokom dana odzvanjali širom Teherana i ostatka države, zastrašujući civile koji su vidjeli dim i čuli kako se eksplozije približavaju njihovim domovima ili radnim mjestima. U svom domu, a i u birou Al Jazeere u Teheranu, čuo sam mnoge eksplozije, od kojih su neke bliže meni bile udaljene svega 2 km.
Stanice metroa i džamije kao skloništa
Većina Teherana bila je zatvorena nakon što su se izraelski napadi pojačali, a ulice i benzinske pumpe bile su napučenije nego ikad nakon što su Izrael i Trump rekli ljudima da se odmah evakuišu. Vlada je rekla da su metro stanice i džamije otvorene kao skloništa 24 sata jer nije izgradila nikakva posebna skloništa niti smislila nikakve jasne sigurnosne protokole, uprkos stalno prisutnoj prijetnji rata.
U ponedjeljak, nakon tri dana procjene situacije, moja porodica i ja odlučili smo se pridružiti nebrojenim drugima koji su već pobjegli iz Teherana.
Nakon što sam u žurbi spakovao odjeću i nekoliko stvari u kofer, odvezao sam se iz svog stana po svoju djevojku do njene kuće oko 16 sati. Njeni roditelji, koji rade u zdravstvu, trebali su ostati u Teheranu tog dana, ali su i oni u međuvremenu otišli, nakon što su se izraelski zračni napadi intenzivirali u njihovom susjedstvu.
Zatim smo svratili po moju majku – i naše četiri mačke koje su boravile kod nje – u njen dom u zapadnom Teheranu, blizu glavne ceste koja izlazi iz glavnog grada.
Izraelske bombe su padale na više područja u zapadnom Teheranu dok smo žurno hvatali mačke i stavljali ih u njihove bokseve.
Nepogrešivi zvukovi eksplozija, koji ostavljaju mučan osjećaj koji prati potištenost bez obzira koliko ste ih puta čuli ranije, samo su nas dodatno užurbali – posebno zato što je izraelska vojska izdala novu naredbu za evakuaciju otprilike u isto vrijeme i potom bombardovala sjedište državne televizije.
Bijeg na sjever
Napustili smo Teheran teška srca, ne znajući kada ćemo se moći vratiti. Zgrade su već bile uglavnom gotovo potpuno prazne.
Osjećaj da se možda nećemo vratiti u iste netaknute četvrti bio je neizbježan, kao i strah koji osjećamo za one koji su htjeli otići, ali nisu mogli, bilo zato što se brinu o bolesnom članu porodice ili zato što jednostavno nemaju sredstva za to. Jadna iranska ekonomija godinama vuče teret lošeg upravljanja i američkih sankcija.
Putovanje na sjever, koje obično traje četiri sata, trajalo je gotovo 12. Autoputevi su bili rijeka vozila punih porodica, kućnih ljubimaca i stvari. Restorani uz put i prostori za usluge bili su preplavljeni ljudima koji nisu znali kada ili kako će se vratiti. Mnogi su zabrinuti pratili vijesti o najnovijim zračnim napadima.
U blizini našeg odredišta na sjeveru Irana, kontrolne tačke koje su postavile naoružane sigurnosne snage u maskirnim uniformama dodatno su pogoršale saobraćaj. Zaustavljali su neka vozila, uglavnom kamione, jer su ih izraelski agenti koristili za krijumčarenje eksplozivnih kvadkoptera i drugog oružja u Iran.
Pišem ovo iz malog, ali živopisnog grada u pokrajini Gilan na sjeveru Irana. Sjeverne pokrajine, uključujući i Mazandaran i Golestan, su mjesta u koja je većina Iranca odlučila otići. One su relativno blizu Teherana, imaju daleko manje mjesta koja bi mogla biti potencijalna meta za izraelsku vojsku, i već su bile popularne turističke destinacije s velikim brojem hotela koje su mnogi posjetili ranije.
Mnogi su ovdje otvorili svoje domove ljudima raseljenim iz drugih pokrajina. Šest miliona ljudi ušlo je u Mazandaran od prošle sedmice, prema riječima iranskog zamjenika šefa policije, Qasema Rezaeija.
Vlasti pokušavaju uvjeriti stanovništvo, posebno Irance koji su pobjegli u sjeverne pokrajine, da se vlada ne suočava s problemima u osiguravanju njihovih osnovnih potreba, posebno hrane i goriva.
Neizvjesnost, frustracija i bijes
U međuvremenu je 90 miliona Iranaca u stanju neizvjesnosti, frustracije i bijesa dok pokušavaju održati nadu u privid normalnog života kada zemlja nije stalno pod prijetnjom vojne akcije ili izolovana od međunarodne zajednice.
Za obične građane, situacija je ozbiljno pogoršana činjenicom da su potpuno odsječeni od interneta danima, s internetskim opservatorijem NetBlocks koji je potvrdio u petak da je 97 posto konekcije u zemlji bilo srušeno. Osim nekoliko sitnih dnevnih vijesti iz državnih medija ili lokalnih izvora, Iranci nemaju pojma o razmjerima izraelskih vojnih udara širom zemlje.
Iranske vlasti počele su uvoditi ograničenja na internet od prvog dana izraelskih napada, ali su ih povećale kako je Izrael proširio svoju ofanzivu i otkako je proizraelska hakerska grupa pokrenula cyber napade.
Nekoliko vodećih banaka u zemlji je isključeno s mreže kao rezultat cyber napada, kao i najveća iranska berza kriptovalute Nobitex, iz koje su kazali da je njihov „vrući novčanik“ ugrožen, ali je obećala da će vratiti izgubljeni novac.
Iranski zvaničnici, koji su također isključili internet tokom smrtonosnih protesta širom zemlje u novembru 2019, tvrdili su da je isključivanje interneta potrebno kako bi se odbranili od izraelskih kvadkoptera i drugih projektila, ali nisu dali vremenski okvir kada će obnoviti potpunu povezanost.
Iran već ima jednu od najzatvorenijih i najsporijih internetskih veza na svijetu, jer su gotovo sve glavne globalne aplikacije za razmjenu poruka i druge usluge, zajedno s desecima hiljada web-stranica, blokirane i dostupne samo putem zaobilaznih rješenja kao što su virtualne privatne mreže (VPN).
Ako ovo sada čitate, to znači da sam uspio pronaći kakvu-takvu konekciju i poslati ovaj tekst.