Muž moje sestre, Samer, ubijen je 27. aprila u Deir el-Balahu, u centralnoj Gazi, kada je bombardovan njegov štand s povrćem. Nije bio naoružan. Nije bio ličnost iz politike. Bio je miroljubiv čovjek koji je pokušavao prehraniti djecu na mjestu na kojem je hrana postala skuplja od zlata.
Samer nije bio prodavač po profesiji. Bio je advokat koji je branio prava ugnjetavanih. Rat ga je, međutim, natjerao da promijeni put.
Tokom primirja, uspio je kupiti povrće od lokalnih prodavača na veliko. Nakon što je nastavljen rat i prijelazi u Gazu su zatvoreni u martu, zalihe su se dramatično smanjile, ali on je uspio zadržati manju količinu povrća. Nastavio je prodavati sve vrijeme, iako je kupaca bilo sve manje zbog visokih cijena. Često nam je pokušavao dati povrće besplatno, iz svoje velikodušnosti, ali ja sam uvijek odbijala.
Kada sam čula da je ubijen, zaledila sam se. Pokušala sam sakriti vijesti od svog muža, ali suze su me odale. Izgledao je kao da želi vrisnuti, ali vrisak mu je ostao zarobljen u grlu. Nešto ga je kočilo – možda njegova preoterećena duša više nije mogla podnijeti ni izraz tuge.
Niko nije očekivao njegovu smrt
Iza Samera je ostalo troje male djece i slomljena porodica. Niko nije očekivao njegovu smrt. Šokirala nas je. On je bio dobar mladi čovjek čistog srca, uvijek veseo, volio je život i smijeh, čak i u najtežim vremenima.
Još ga se sjećam ispred štanda s povrćem, kako ljubazno doziva kupce.
Samer je jedan od mnogih prodavača hrane koji su ubijeni u ovom genocidnom ratu. Svako ko je uključen u osiguravanje ili prodaju hrane postao je meta. Prodavači voća i povrća, piljari, pekari, vlasnici prodavnica i radnici u javnim kuhinjama bombardovani su, kao da se bave oružjem, a ne hranom. Pekare, prodavnice, farme i skladišta bivaju uništene, kao da je hrana koju proizvode prijetnja.
Deset dana nakon što je Samer ubijen, bombardovani su restoran i tržnica u Ulici Al-Wahda, jednoj od najprometnijih u naselju Remal u Gazi. Najmanje 33 osobe su ubijene.
Dvije sedmice prije nego što je Samer postao mučenik, predio u blizini pekare u Jabaliji je bombardovan. Nekoliko dana prije toga, centar za distribuciju hrane u Khan Younisu bio je meta napada. Prema vladinom uredu za medije u Gazi, više od 39 prehrambenih i distribucijskih centara i 29 zajedničkih kuhinja bili su meta od početka rata.
Djeca najteže pogođena
Sada je jasno da u ovoj kampanji namjernog izgladnjivanja, Izrael ne samo da blokira ulazak hrane u Gazu, nego i uništava svaku kariku u lancu opskrbe hranom.
Kao rezultat ponovljenih napada na prodavače i tržnice, sve što se može kupiti – za one koji mogu priuštiti da kupe hranu – su ostaci. Smrt je u Gazi prirodnija od života.
Izgladnjivanje najteže pogađa bebe i malo djecu. Monitor za ljudska prava Euro-Med 21. maja je izvijestio da je najmanje 26 Palestinaca, uključujući devetero djece, umrlo u protekla 24 sata zbog izgladnjivanja i manjka zdravstvene njege u Gazi.
Iz Ministarstva zdravstva u Gazi 5. maja su izvijestili da su zabilježili da je najmanje 57 djece umrlo od neuhranjenosti od početka blokade ulaska pomoći početkom marta.
Kao majka, često danima ne jedem samo da bih nahranila djecu s ono malo hrane koja nam je preostala. Moj suprug provodi cijeli dan u potrazi za nečim što bi nam ublažilo glad, ali se obično vraća samo sa ostacima. Ako imamo sreće, jedemo komad hljeba, često starog, s paradajzom ili krastavcem koji dijelim jednako među djecom.
Nevolja s kojom se suočava Samerova supruga još je nesnošljivija. Pokušava sakriti suze od djece koja uporno pitaju kada će se otac vratiti s tržnice. Gubitak ju je prisilio da postane otac preko noći, tjerajući je da stoji u dugim redovima ispred javnih kuhinja samo da bi dobila nešto hrane.
Često se vraća praznih ruku, pokušavajući umiriti djecu praznim riječima: „Kada se tata vrati, on će nam donijeti hranu“. Njena djeca tonu u san gladna, sanjajući o hrani koja bi im napunila stomake – onoj koju njihov pokojni otac nikada neće donijeti.
Izrael cilja cijelu populaciju Gaze
Izrael tvrdi da blokira ulazak pomoći u Gazu jer je Hamas uzima. Zapadni mediji, saučesnici iskrivljavanja istine, ponavljaju ovu tvrdnju.
No, jasno je da Izrael ne cilja samo Hamas nego cijelu populaciju Gaze. Namjerno koristi izgladnjivanje kao oružje rata protiv civila, blokirajući protok humanitarne pomoći – što je ratni zločin, prema međunarodnom zakonu.
Nedavno je premijer Benjamin Netanyahu pokazao pravi cilj svoje vlade više nego očigledno zahtijevajući da svi Palestinci budu protjerani iz Gaze kao uvjet za okončanje rata.
Njegova odluka da dozvoli ulazak hrane samo je PR trik. Dozvoljen je ulazak dovoljne količine brašna da slike hljeba koji se dijeli u pekari kruže medijima i da uvjere svijet da ne umiremo od gladi.
Međutim, ti prizori ne odražavaju stvarnost nas na terenu. Moja porodica nije dobila nimalo hljeba kao ni većina drugih porodica. Vreća brašna, tamo gdje ga ima, košta 450 dolara.
Iako Izrael tvrdi da je od ponedjeljka ušlo 388 kamiona pomoći, humanitarne organizacije govore da je ušlo njih 119. Nepoznat broj kamiona je opljačkan jer izraelska vojska i dalje cilja sve koji pokušavaju osigurati podjelu pomoći.
Ovaj mali dio pomoći kojem Izrael dozvoljava ulazak ništa je u poređenju sa potrebama populacije koja gladuje. Potrebno je najmanje 500 kamiona svaki dan da bi se osigurao minimum.
Neke zapadne vlade su u međuvremenu zaprijetile sankcijama i napravile neke simbolične geste da navodno izvrše pritisak na Izrael da nas prestane izgladnjivati. Zašto su čekali da vide kako nam djeca umiru od gladi prije poduzimanja tog koraka? I zašto samo prijete bez poduzimanja stvarnih koraka?
Više nema zdravih
Danas nam je najveća želja pronaći štrucu hljeba. Naša jedina briga je kako preživjeti katastrofalnu glad koja nam je polomila kosti i istopila unutrašnjost.
Među nama više nema zdravih. Postali smo kosturi. Tijela su nam mrtva, ali još pulsiraju nadom – žudeći za tim čudesnim danom kada će se ova noćna mora završiti.
Ali, ko će nas podržati? Ko još ima trun suosjećanja prema nama u svom srcu?
I najvažnije pitanje – kada će svijet konačno prestati okretati glavu od naše spore, brutalne smrti usljed gladi?
Stavovi izraženi u ovom članku su autorkini i ne odražavaju nužno urednički stav Al Jazeere.