Od referenduma kojim je Crna Gora, nakon što je 1918. godine nestala sa mape nezavisnih država, pa opet vraćena na nju prošlo je tačno 19 godina. Sa razlikom od 11 posto ubjedljivo su pobijedile pristalice nezavisnosti.
Postavlja se pitanje kako se doživljava nezavisnost Crne Gore među njenim građanima. Da li je omjer između pristalica i protivnika nezavisnosti danas drugačiji? Ipak od ovoga je još zanimljivije kako danas vladajuća elita doživljava Crnu Goru.
Istorija je često puta ironična, pa je tako uredila da godišnjicu nezavisnosti danas proslavljaju one snage koje su dominantno bile protiv nezavisnosti Crne Gore ili su im politički učitelji došli iz tog miljea.
Znam da ovo zvuči paradoksalno, ali zar na Balkanu sve odavno nije paradoks.
Moguće je tako i proslavljati nezavisnost zemlje za koju ste tvrdili da je ista ta nezavisnost projekat koji je usmjeren protiv jednog dijela stanovništva Crne Gore.
Ali šta je tu je. Očigledno da benefiti koje nudi državna funkcija makar privremeno čine da se zaborave nekadašnji politički stavovi.
Građani ne uživaju kao i političari
Kada su u pitanju stavovi stanovnika Crne Gore o ovom pitanju teško da se šta promijenilo. Za razliku od političara, građani baš i nisu tako fleksibilni po ovom pitanju. A realno, ni benefiti im nisu približni onima koje uživaju političari. Pod uslovom da ih uopšte ima.
Danas, 19 godina poslije, Crna Gora je ipak neupitno država. S tim, što su ovaj put garant njenog opstanka oni koji su čvrsto bili protiv njene nezavisnosti. Takođe, ni karakter države odavno nije građanski sa stalnom tendencijom pomjeranja ka desnici.
Današnjim ključnim članovima državnog vrha je jasno da samo u nezavisnoj Crnoj Gori mogu biti predsjednici, premijeri, ministri, ambasadori. Ma koliko im je u jednom trenutku država Crna Gora bila mrska, potpuno im je jasno da ni u jednoj drugoj državi osim u ovoj ne bi mogli biti to što jesu.
Istina, lijepo bi im bilo da zastava nije ta koja jeste, da je himna kraća za strofu, da zvanični jezik nije taj koji jeste. Bilo bi dobro i da nijesmo članica NATO-a i da povučemo priznanje Kosova. Ali to što ovo trenutno nije realno nije razlog da se ne vole budžeti, službeni automobili, dobre plate. Da skratim, nikome na pamet neće pasti da države Crne Gore nema sve dok nudi novce i fotelju.
Građanski karakter društva
Naravno, to neće spriječiti dijelove vlasti da uporno rade na potpunoj promjeni postulata na kojima je, makar deklarativno, obnovljena crnogorska nezavisnost, a to su građanski karakter društva, partizanska tradicija, emancipacija žena. Uporno se radi i radiće se da se Crna Gora pretvori u državu u kojoj dominiraju jedna religija i jedan narod i u kojoj bi pored budućnosti bila preoblikovana i skorija prošlost Crne Gore.
Dakle, Crna Gora kao formalno nezavisni politički subjekt će sigurno opstati, ali će njen unutrašnji sadržaj u veoma bliskoj budućnosti biti potpuno promijenjen. Biće to jedno konzervativno društvo vraćeno na postavke koje su u najmanju ruku trebale ostati tamo negdje u prvoj polovini prošlog vijeka. Većina građana Crne Gore smatra da je ovo jedini ispravan put. A volja većine se mora poštovati.
Na kraju, ovo će i dobro doći aktuelnoj i svakoj budućoj vlasti države. Dok se bude sprovodila “duhovna” obnova zemlje ono što je sigurno jeste da će biti dovršen prelazak cijelog društvenog bogatstva u ruke privilegovane manjine, izuzev eventualno vazduha.
Idealna zemlja iz ‘Alana Forda’
Konzervatizam i neoliberalni kapitalizam idu ruku pod ruku. Današnja Crna Gora vam je idealna zemlja iz Alana Forda. U ovom stripu koji je pun crnog humora imate i onu stranku koja građanima nudi iskustvo, a zauzvrat uzima novac. Na kraju građanima ostane iskustvo, a stranci ostanu pare.
Otprilike vam je to i razmjena između elite i građana u Crnoj Gori. Eliti ostaju pare, a građanima duhovna utjeha. I znate šta: ovo je potpuno poštena razmjena. Alan Ford je ismijavao glupost, pohlepu i ostale loše osobine. A porez na glupost se mora platiti. I sada i u budućnosti. Neka mi ne zamjere građani Crne Gore, ali biće to prilično visok iznos poreza.
Za sve to vrijeme vlast će nastaviti da slavi nezavisnost Crne Gore. Možda će to biti pod drugačijom zastavom, grbom ili himnom. Sve ostalo će biti apsolutno isto.
Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno urednički stav Al Jazeere.