Josip Broz Tito je ušao u živote Crnogoraca i u crnogorsku istoriju na velika vrata stavljajući se na čelo partizanskog pokreta koji je u tadašnjoj Crnoj Gori uživao veliku popularnost. Upravo će mnogi Crnogorci širom Jugoslavije položiti svoje živote uzvikujući ime čovjeka koji se rodio u Hrvatskoj. Iz Drugog svjetskog rata Crna Gora je izašla sa natprosječnim brojem boraca u partizanskim redovima u odnosu na broj stanovnika. Nažalost, i sa natprosječnim brojem poginulih boraca.
No, Crna Gora će pod „najvećim sinom naših naroda i narodnosti“ dobiti status ravnopravne republike, a plamen koji predstavlja crnogorski narod će se useliti na grb FNR Jugoslavije. Ipak, mnogim Crnogorcima će više od same Crne Gore biti draže pozicije i sinekure po Beogradu. Mnogi će postati dio najužeg rukovodstva oko Josipa Broza.
No, pored Tita i Jugoslavije, Crnogorci su imali još jednu veliku ljubav: Rusiju. Upravo će ljubav prema SSSR-u i obožavanje njihovog vođe Staljina učiniti da najviše stradalnika na Golom otoku naspram broja stanovnika ima mala Crna Gora.
Završetkom te epizode, odnos Tita i Crnogoraca je bio gotovo pa idiličan. Glavni grad Podgorica je preimenovana u Titograd i to je bio jedini glavni grad neke od republika i pokrajina koji je nosio ime po Titu.
Odnos prema Titu mijenja se krajem ‘80-ih
Takav odnos je potrajao sve tamo negdje potkraj osamdesetih. Odjednom je Tito postao sinonim za nepravdu i zlo, neko ko je učinio velike nepravde i ko je krivac za sve naše sadašnje probleme. Tadašnje vlasti, oličene u nacionalistima koji su još uvijek odjeveni u odijelu komunista nisu, naravno, elaborirale šta je to Josip Broz toliko skrivio Crnoj Gori. I ako jeste, koliki je u tome njegov udio.
Iako su potisnuli Tita iz imena glavnog grada, ipak se nisu usudili da dokrajče i njegovo ime u brojnim nazivima ulica, trgova i udruženja. Nakon nekoliko godina margine, Josip Broz je opet polako postajao pozitivna ličnost crnogorske istorije. Sa pričom o obnovi nezavisnosti Crne Gore, i priča o Titu kao pozitivcu je dobijala na značaju.
Danas, skoro 20 godina od sticanja nezavisnosti i 45 godina od smrti Tito će dobiti još jedan spomenik. Spomenik će biti izgrađen i postavljen u prijestonici Cetinju.
Informacija je odmah naišla na različite reakcije. Realno, većinska Crna Gora je danas u sukobu sa nasljeđem koje je bar jednim dijelom oličavao i baštinio Tito. Na kraju, dio Crne Gore ga i krivi za istorijski poraz ideologija kojima su pripadali. I za tim porazom nikada nije prestalo da se žali, evo, 80 godina kasnije.
Ipak, ono što je važnije jeste pitanje čemu spomenik Titu danas i da li to može imati neki značajniji društveni uticaj.
Titovi ideali daleki i neprihvatljivi
Realno, crnogorsko društvo je danas nešto sasvim drugo i dobrom dijelu stanovništva su ideali pokreta kojim je rukovodio Tito daleki i neprihvatljivi. Sa druge strane, treba uzeti i faktor vremena. Mlađim generacijama je Tito lik iz nekih pradavnih vremena. Tako spomenik, koji će Cetinje dobiti, postaje samo još jedan spomenik više u Crnoj Gori.
Ne mislim da je podizanje spomenika Titu loš potez, ali je ovo, bojim se, loš znak stanja u kojem se nalazi građanska Crna Gora. Bez uporišta u stvarnosti, u suštinskoj defanzivi i bez ikakve strategije kako da se opet nametne kao relevantna i najbolja ponuda građanima Crne Gore. Za to vrijeme, ideologije poražene u Drugom svjetskom ratu su sasvim dobro pozicionirane, podržane i iznutra i spolja. Istina, ovom epilogu je doprinijela ekonomska razgradnja na koju je savršeno legla duhovna kontrarevolucija.
Zato, kada već ne znamo kako dalje, onda je najbolje zaigrati na onu: Josip Broz dobar skroz.
Istina, to je i bio, posebno ako ga uporedimo sa svim ovim koji danas drmaju ex-Jugoslavijom.
Samo što nama ako hoćemo naprijed treba igrač za budućnost, a ne igrač iz prošlosti ma koliko bio slavan. A njega nema na vidiku. Nažalost, ni neke većinske građanske Crne Gore.
Romantizovana prošlost
Zato nam dobro dođe retromanija – partizanske kape, crvene marame, petokrake i značke. I obavezan žal za srećnim vremenima u kojima su te čekali posao, stan i odlazak na more.
Naravno, ovo je romantizovana prošlost, ali u situaciji sive sadašnjosti i potpuno nepredvidive budućnost, šta ostaje građanima osim da se vraćaju u izmaštanu prošlost.
A ono što je na Balkanu uvijek sigurno jeste sljedeće: čim se priča o slavnoj prošlosti to znači da je budućnost potpuno neizvjesna.
I da, ni za šta od ovoga Josip Broz nije kriv, pa ni za ovaj spomenik koji će uskoro dobiti.
Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno urednički stav Al Jazeere.