Dok se čitav hrišćanski svet priprema za radosno proslavljanje najvećeg hrišćanskog praznika, mi koji činimo lokalnu hrišćansku zajednicu u Palestini dočekujemo još jedan Vaskrs u atmosferi tuge i neizvesnosti. Bombardovanje Gaze ne prestaje, a rat se, iza kulisa, širi Zapadnom obalom u kojoj je nasilno raseljeno preko 40.000 ljudi.
„Ono što smo uradili u Jeninu i Tulkaremu, uradićemo i vama“, pisalo je na lifletima koje su okupacioni vojnici doneli kada su početkom aprila sa teškim naoružanjem upali u Deheishe kamp u Vitlejemu. Ilegalna izraelska naselja u okolini Vitlejema se ubrzano šire, a palestinska hrišćanska zajednica u Vitlejemu se smanjuje.
Ja sam hrišćanka, udata za Palestinca hrišćanina i već više od decenije deo sam te zajednice, jedne od najstarijih hrišćanskih zajednica na svetu. I neposredan sam svedok smanjivanja te zajednice usled nepodnošljivih uslova za život pod vojnom okupacijom.
Zločini uz pomoć kršćana u svijetu
Palestinci hrišćani su neodvojivi deo palestinskog naroda, podjednako se bore za slobodu i pravdu i dele istu sudbinu kao i Palestinci muslimani. I zato svaka ideologija koja se bazira na islamofobiji, a kojom se mnogi hrišćani u svetu služe da sebi opravdaju zločine koji se čine nad Palestincima, pada u vodu.
Palestinci hrišćani su poraženi tišinom sa kojom njihova braća i sestre hrišćani u svetu, naročito u Evropi koja se hvali svojim hrišćanskim vrednostima poštovanja ljudskih prava, različitosti i sloboda, posmatraju genocid koji se dešava.
Bombardovanje, etničko čišćenje, tlačenje, otimanje zemlje i prirodnih resursa, okupacija, proterivanje, sve ono što se dešava u Gazi i na Zapadnoj obali, ne samo u proteklih 18 meseci, već u proteklih sedam decenija, dešava se uz pomoć i podršku hrišćana u svetu. Mnogi od njih svojim novcem, ali i svojim teologijama podržavaju silu, zlo i nepravdu.
Prosečnom Evropljaninu koji vodi miran život u svojoj državi koja poštuje njegove slobode i prava je teško da razume okupaciju i aparthejd koji postoji u 21. veku, da pojmi domete brutalne kolonijalne i rasističke politike izraelskih vlasti koja tlači milione Palestinaca. Pre deset godina ja sam bila jedna od tih ljudi koji život na tom turbulentnom Bliskom istoku posmatraju iz udobnosti svojih toplih domova, nisam znala ni mogla da razumem šta se ovde dešava. Ni šta se dešavalo decenijama unazad. Ali ovi ljudi sa kojima delim život, koji su duboko ukorenjeni u svojoj zemlji, u svojoj veri i otporu me svakodnevno uče.
Drastično smanjen broj dozvola za molitvu
Mnogo takvih Evropljana hrišćana ovih svetih predvaskršnjih dana posećuje sveta mesta u Jerusalimu, slobodno se šetajući ulicama Starog grada koje su nedostižne za mnoge Palestince, starosedeoce ove zemlje. Jer, da bi Palestinci sa Zapadne obale ili iz Gaze mogli da se mole u svojim crkvama i džamijama u Jerusalimu, za to moraju da traže dozvolu od okupatora.
Od početka ovog genocida broj tih dozvola je drastično smanjen i sveti grad Jerusalim je ostao van dometa za mnoge. Procenjuje se da je broj Palestinaca hrišćana na Zapadnoj obali i u Gazi (do skoro bio) oko 50.000, a ove godine je izdato samo 4.000 dozvola za ulazak u Jerusalim za vreme Vaskrsa.
Međutim, jutros na Sabt il-Nour (Veliku subotu), kada pravoslavni hrišćani dočekuju Blagodatni oganj u Crkvi Vaskrsenja Hristovog (Church of the Holy Sepulchre) u Starom gradu, niko od Palestinaca hrišćana iz Vitlejema i okoline, koji su u svojim rukama držali tu ponižavajuću dozvolu, nije mogao da pređe glavni izraelski ilegalni kontrolni punkt u Vitlejemu („Checkpoint 300“). Oni koji su bili te sreće da pređu neki drugi checkpoint na Zapadnoj obali, ipak nisu uspeli da uđu u Stari grad jer ih je okupaciona policija sprečila.
Slike i snimci maltretiranja, udaranja, guranja, ponižavanja lokalnih hrišćana koji pokušavaju da sa svećama i krstovima u rukama uđu u najveću hrišćansku svetinju, će i ove godine obići svet. Trenutak u kome besni izraelski policajac, koji gura ljude ne dozvoljavajući im da priđu ni blizu crkvi, vadi pištolj i usmerava ga pravo u lice jednom od hrišćana starosedelaca iz Jerusalima će ostati zabeležen kao dokaz brutalnosti okupatora koji već godinama unazad najrodnosniji hrišćanski praznik pretvara u dan terora i ponižavanja za lokalne hrišćane. Pitam se da li će i jedna hrišćanska crkva na zapadu reagovati, progovoriti, osuditi ovakvo brutalno kršenje osnovnih ljudskih prava i pozvati okupatora na odgovornost?
U Palestincima živi nada
Mi hrišćani verujemo da je vaskrsenje Hristovo pobeda nad smrću. Ali, i ne samo to. Vaskrsenje je i blaga vest (jevanđelje) o oslobođenju svih potlačenih. I upravo tu nadu i veru u oslobođenje ovi ljudi, ovo živo kamenje Palestine, svakodnevno projavljuje. Jer, ni decenije tlačenja, ubijanja, prisilnog raseljavanja, otimanja domova i zemlje, nije u Palestincima ubilo nadu da će dočekati dan slobode. Postojanost, nepokolebljivost, istina, hrabrost, istrajnost u veri. To nam ovi ljudi svakodnevno svedoče.
Da, palestinska hrišćanska zajednica se svake godine sve više smanjuje zbog brutalne vojne okupacije, ali među tim ljudima itekako ima onih koji veruju da će dan slobode dočekati u svojim domovima. Jedna od njih je i moja svekrva, majka mog supruga, koja, uprkos svemu, čvrsto veruje da će njen narod razbiti okove izraelske okupacije i dočekati slobodu u svojoj zemlji sa svojim unucima. Ona ne želi da ode, nju ne plaše svakodnevne pretnje okupatora. Naprotiv, ona sa verom i ljubavlju danas priprema darove – farbana uskršnja jaja i mamoul ka’ek (uskršnje kolačiće punjene urmom ili orasima) – za svog komšiju Muhameda kod koga svake sedmice kupuje najbolje voće i povrće u gradu.
Palestinski hrišćani koji u ovo užasno mračno vreme u kome danas žive, vreme genocida, odolevaju beznađu i zlu koje okupator seje svuda oko sebe, zaista potvrđuju jevanđeljske reči: „I svetlost svetli u tami, i tama je ne obuze“ (Jn. 1, 5). Jer, oni svakodnevno žive Veliki petak, svakodnevno se raspinju sa Hristom. Ali, svojom nepokolebivom verom, i zajedničkom borbom sa svojim sunarodnicima muslimanima, svakodnevno vaskrsavaju sa Hristom, očekujući dan oslobođenja svih potlačenih.
Hristos vaskrse! I da Palestina vaskrsne!
Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno urednički stav Al Jazeere.