Danska rukometna dominacija: Priča o uspjehu i nezaustavljivosti

Rukomet je sport u kojem su mnoge nacije imale svoje trenutke slave, ali malo koja je uspjela stvoriti eru dominacije poput Danske.

Danski rukometaši u Oslu su se po četvrti put uzastopno popeli na krov svijeta (Bo Amstrup / EPA-EFE)

Danski rukometaši pobjedom nad Hrvatskom u Oslu u finalu Svjetskog prvenstva postali su prvaci svijeta četvrti put uzastopno i na taj način ispisali historiju kao jedan od najvećih sportskih timova svih vremena.

Rukomet je sport u kojem su mnoge nacije imale svoje trenutke slave, ali malo koja je uspjela stvoriti eru dominacije poput Danske. Kada razmišljam o danskom rukometu, prvo mi pada na pamet riječ – moć. Njihova reprezentacija je u posljednjim godinama postala simbol dosljednosti, vrhunske taktike i nevjerovatne fizičke i mentalne pripremljenosti.

Kako su došli do ovog nivoa? Šta ih čini tako posebnima? Pokušat ću prenijeti svoje viđenje njihovog uspjeha.

Danska je uvijek bila rukometna sila, ali ono što su postigli u posljednjoj deceniji granici s fenomenom. Sjetimo se njihovih nastupa na Svjetskim prvenstvima 2019. i 2021. godine kada su postali svjetski prvaci, a onda su 2023. godine napravili nešto što niko prije njih nije – osvojili su treće uzastopno zlato. To ih je definitivno stavilo u sami vrh rukometne historije. Ova četvrta titula u nizu samo je potvrda te moći.

Emil Nielsen je na sjajan način na golu zamijenio velikog Niklasa Landina (Bo Amstrup / EPA-EFE)

Osim svjetskih prvenstava, Danska je dominirala i na drugim velikim takmičenjima. Evropski prvaci su bili 2008. i 2012., a na Olimpijskim igrama su osvojili zlato 2016. godine i ponovo 2024. godine u Parizu. Kada pogledam sve te titule, jasno mi je da njihova dominacija nije slučajnost – to je rezultat sistema, vrhunske organizacije i nevjerovatne generacije igrača.

Šta ih čini posebnima?

Kad gledam kako Danska igra, prvo što primijetim je njihova uigranost i razumijevanje igre. Oni nisu reprezentacija koja zavisi od jednog ili dva igrača, nego kod njih svaki član ekipe zna svoju ulogu i doprinosi uspjehu tima.

Njihov rukomet je moderan, brz i efikasan. Izuzetno su jaki u tranziciji, a njihova odbrana, predvođena vrhunskim golmanima često djeluje neprobojno. Napad im je jednako moćan – Mathias Gidsel, Simon Pytlick, Rasmus Lauge Schmidt i ostali donose raznovrsnost i kreativnost koja protivnicima stvara velike probleme.

Ipak, ono što me posebno fascinira kod Danaca je njihova mentalna snaga. Bez obzira na pritisak i važnost utakmice, oni rijetko pokazuju nervozu. Igraju kao da su rođeni za velike trenutke, a to je nešto što ih izdvaja od drugih.

Sistem koji stvara šampione

Jedan od ključnih razloga njihovog uspjeha leži u danskom sistemu rada s mladim igračima. Njihove akademije su među najboljima na svijetu, a liga im je kvalitetna i razvija mlade talente na pravi način. Danska ne stvara samo dobre igrače, nego odgaja lidere, taktički inteligentne rukometaše koji su spremni preuzeti odgovornost u najtežim trenucima.

Veliki uspjeh danskih rukometaša u svijetu sporta gleda se s posebnim povećalom iz razloga što se radi o naciji s manje od šest miliona stanovnika. To nisu uspjele ostvariti ni znatno veće države i sportske velesile poput Njemačke, Francuske ili Španije u rukometu, SAD-a u košarci, Kanade u hokeju ili Brazila, Njemačke i Italije u nogometu.

Šta je to onda po čemu su Danci postali svjetski sportski fenomen i kako su došli do toga? Odgovor se krije u jasnom i preciznom dugogodišnjem planu koji predviđa rad s djecom od samih početaka bavljenja ovim sportom. Sve se radi po planu koji je doveden do savršenstva i u koji je uključen širok spektar ljudi.

Pored rukometnih trenera u plan razvoja danskog rukometa uključeni su prosvjetni radnici u osnovnim školama, psiholozi, savjetnici, lokalna zajednica, roditelji, a na univerzitetima širom Danske postoje odsjeci za sport, među kojima i specijalizirane katedre za rukomet, na kojima se sve do u detalje planira.

Kompletan plan i njegova realizacija nisu nastali niti su realizirani preko noći, već se radi o dugoročnom planskom radu koji se iz godine u godinu, zahvaljujući i razvoju tehnologije, podiže na veći nivo.

Mathias Gidsel je danas, po mnogima, najbolji rukometaš svijeta (Stian Lysberg Solum / EPA-EFE)

Koliko god Danci voljeli rukomet, on je i dalje ostajao u sjeni fudbala, kao svjetski najpopularnijeg sporta, pa se pažnja posvećivala razvoju rukometa u manjim gradovima koji finansijski nisu mogli razvijati i stvarati velike fudbalske centre. U tu svrhu rađene su mnoge naučne studije, koje su išle ovome u prilog.

Te studije su pokazale kako se čini da veličina populacije u mjestu ranog razvoja sportista na neki način igra vitalnu ulogu u njihovim razvojnim putanjama. Analiza je pokazala da je veća vjerovatnoća da su vrhunski fudbaleri odrasli u zajednicama visoke gustoće naseljenosti (1.000 stanovnika na kvadratni kilometar), dok su vrhunski rukometaši najčešće odrasli u zajednicama srednje gustoće naseljenosti (100 do 250 stanovnika po kvadratnom kilometru).

Detaljnim analizama i istraživanjima Danci su došli do zaključka da je u malim sredinama daleko lakše privući djecu da se bave rukometom i razvijaju svoj talent nego u velikim sredinama gdje se djeca češće odlučuju za fudbal.

Identičan scenario postoji i u Njemačkoj gdje su ljudi svjesni da ne mogu u Minhenu pored Bayerna privući djecu za fudbal, ali zato mogu u malim gradićima poput Kiela i Flensburga i od tih gradova napraviti istinske rukometne centre.

Era Danske se nastavlja

Gledajući sve što su postigli u posljednjih desetak godina, teško je zamisliti da će se njihova dominacija uskoro završiti. Imaju sjajan sistem, vrhunske igrače i nevjerovatnu glad za uspjehom. Dok druge ekipe pokušavaju pronaći način kako ih srušiti, oni nastavljaju pomicati granice i postavljati nove standarde u rukometu.

Za mene, Danska je trenutno sinonim za uspjeh u rukometu. Njihova igra, njihova snaga i njihova sposobnost da osvajaju trofeje s lakoćom jednostavno su impresivni. Ako postoji reprezentacija koja je u potpunosti zaslužila svoju dominaciju, onda je to Danska. I nešto mi govori da njihova era još dugo neće biti gotova.

Ono što dodatno potvrđuje snagu danske reprezentacije jeste način na koji osvajaju velika takmičenja. Na Olimpijskim igrama 2024. u Parizu i ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu uzeli su titule bez poraza, ali ne samo to – gotovo sve su utakmice pobijedili s dvocifrenom razlikom. Svjetsko zlato su uzeli sa devet pobjeda, a samo Češka i Hrvatska, u finalu, uspjele su proći s porazom manjim od deset golova razlike. To je nešto što se rijetko viđa u rukometu i dokaz je njihove potpune dominacije nad konkurencijom.

Selektor Nikolaj Jacobsen radi sjajan posao, pa se odlazak starijih zvijezda i ne osjeti (Bo Amstrup / EPA-EFE)

Još jedna stvar koja impresionira kod Danske je kako uspijevaju smjenjivati generacije bez pada u kvaliteti. Odlazak legendi poput Niklasa Landina ili Mikkela Hansena mogao bi biti veliki problem za bilo koju drugu reprezentaciju, ali ne i za Dance. Landina je naslijedio fantastični Emil Nielsen, koji je već sada jedan od najboljih golmana svijeta, dok je Hansenovu kreativnost i šuterske sposobnosti preuzeo talentovani Simon Pytlick, koji igra s nevjerovatnom zrelošću za svoje godine. Čini se da, bez obzira na to ko odlazi, Danska uvijek ima spremne nove zvijezde koje bez problema preuzimaju ključne uloge.

Odlazak velikana se ne osjeti – to je možda i najveća snaga ove reprezentacije. Njihova škola rukometa neprestano izbacuje nove generacije vrhunskih igrača, a sistem koji su izgradili garantuje da će i u budućnosti ostati na vrhu. Dok druge reprezentacije prolaze kroz teške tranzicije, Danska nastavlja pobjeđivati i dominirati.

Danci su mnogo prije drugih shvatili kako i na koji način razvijati rukomet kao nacionalni sport. Četiri uzastopne svjetske titule najbolji su pokazatelj ispravnosti njihovog načina rada.

Izvor: Al Jazeera

Reklama