Nakon ponižavajućeg intervjua za lažni konzervativni informativni program, Rudy Giuliani se povlači na prijedlog mlade djevojke na piće u spavaću sobu hotelskog apartmana, koja je opremljena skrivenim kamerama.
Kad mu je uklonila mikrofon, Giulianija, koji je te izborne 2020. godine imao 76 godina može se vidjeti kako leži na krevetu, prtljajući svoju raskopčanu košulju i posežući u hlače. Tada ih prekida Borat koji utrčava i kaže: „Ona ima 15 godina. Prestara je za tebe!“
Film se zove Borat Subsequent Moviefilm i parodija je na Trumpov prvi predsjednički mandat. Nakon toga se Giulianija i vlastita kćer odrekla. Putem novina.
Negdašnji ‘gradonačelnik svijeta’
Tako je Sasha Baron Cohen ismijao i osramotio negdašnjeg „gradonačelnika svijeta“, kako su mu Njujorčani nekada tepali. Nekada davno. Giuliani se od tada dobro potrudio da se nastavi sramotiti i u SAD-u, i izvan granica moćne države.
Kulminacija je njegov boravak u Banjoj Luci, gdje je za ruku držao čovjeka [Milorada Dodika] kojem su Amerikanci dva puta nametnuli sankcije zbog korupcije, prijetnji o secesiji i rušenja ustavnog poretka Bosne i Hercegovine. I svi koji su se muvali oko Giulianija u lijepom bosanskohercegovačkom gradu su pod američkim sankcijama, pa i televizija kojoj je dao nekakav intervju, sve dobro naplativši. Njegov jedan nastup košta između 35.000 i 50.000 dolara, plus svi troškovi.
To više nitko na svijetu ne plaća osim građani jednog balkanskog entiteta u pokušaju spašavanja svog vođe koji je, kao i Giuliani, poodavno izgubio dignitet i obraz.
Izgubio ugled
Kada se u SAD-u spomene ime Rudy Giuliani, ljudi se počnu podsmijavati zato što je bivši gradonačelnik New Yorka izgubio svaki ugled dok je bio osobni odvjetnik Donalda Trumpa između njegova dva boravka u Bijeloj kući. Nakon što je Trump poražen na predsjedničkim izborima 2020. godine, Rudy Giuliani je bio najglasniji u velikoj laži, a to je da su izbori bili pokradeni. Trčao je od grada do grada, podizao optužnice protiv izbornih povjerenstava prvenstvo u republikanskim saveznim državama i 67 puta sudovi su presudili da izborne prevare nije bilo. Nesretni Giuliani se znojio pred kamerama, pokušavajući spasiti što se spasiti nije moglo.
Usput je izvrijeđao mnogo ljudi tako da su ga dvije žene iz Georgije tužile zato što ih je optužio da su „nešto petljale“ oko izbornih rezultata kao članice izbornog povjerenstva. Tužile ga, on izgubio parnicu pa im morao isplatiti 148 milijuna dolara odštete.
Počeo je, jadan, kukati na sav glas, podsjećajući prijatelja Donalda Trumpa da mu je ostao dužan za odvjetničke usluge veliki novac. Od Trumpa ni traga ni glasa, pa je onda išao Rudy na Floridu u Trumpov dvorac Mar-a-Lago, ali nije dogurao dalje od primaće sobe gdje su mu rekli da ga Trump ne može primiti jer je zauzet novom predsjedničkom kampanjom u kojoj nije bilo mjesta za već oronulog starijeg čovjeka koji je mogao biti junak da nije otišao u bijednike – prvo moralne, a onda i financijske. Prodao je stan na Manhattanu, nekoliko automobila i nekoliko vrijednih satova, a nakon rasprodaje se požalio da nema novaca i za pristojan ručak.
Kad, odjednom, dođe poziv iz entiteta bosanskohercegovačkog, od čovjeka koji je pod američkim sankcijama koje nije skinuo ni Trump u prvom mandatu. Otrča Giuliani da pokupi nešto entitetskog novca, mrmljajući svašta u entitetski mikrofon, držeći za ruku sankcioniranog, ne iz ljubavi nego da ne padne na pozornici.
(Ne)ugledni gost
No, priča nije gotova i prebacuje se na američko tlo gdje Dodikov (ne)ugledni gost neće moći reći Trumpu ništa o svojoj divnoj avanturi i humanizmu sankcioniranog funkcionera s Balkana nego će, kako sada stvari stoje, morati opet na sud. Ovoga puta zbog tužbe koja se priprema protiv njega zato što je ušao u poslovni aranžman s ljudima koji su pod američkim sankcijama koje određuju da američki građani ne mogu imati poslovne odnose niti primati novac od sankcioniranih ljudi.
Spominje se odšteta od deset milijuna dolara, a novac, ako Giuliani opet izgubi na sudu, što mu postaje navika, odlazi za Memorijalni centar u Potočarima zato što se, zamalo zaboravih napisati, sretao s ljudima koji negiraju genocid počinjen u Srebrenici 1995. godine, koji je dva puta prepoznao Američki kongres, odajući tako počast ubijenima i njihovim obiteljima.
Ako ne bude imao novaca da plati odštetu, uvijek mu mogu posuditi Dodik i drugovi. Tako se okončava ova američko-bosanskosrpska priča iz koje smo saznali da je zaista moguće uništiti vlastiti život druženjem s pogrešnim ljudima – od Trumpa do Dodika.