Ugrizem se za jezik svaki put kad pomislim da izgovorim: „Eh, sve je počelo iz Niša 1996/97. Mi smo tada…“
Šta smo tada uradili? Počeli nešto? Završili nešto? Ne nismo. Možda smo počeli i ponadali se, ali i dopustili da se sve vrati na staro i zato nemamo pravo da delimo savete niti se pravimo pametni, jer to nismo.
Da jesmo ne bi dopustili da nam ubiju premijera, ne bi dopustili da se nekadašnja crveno-crna koalicija, kako je nazivana u tadašnjim nezavisnim medijima, vrati na vlast, a još manje da vlada više od 12 godina.
Dakle, ispali smo glupi i zato je vreme da ćutimo i pustimo decu. Vreme je da im poželimo da se i njima ne desi demokratski incident, pa da izglasaju nekog normalnog, a onda ga ubrzo proglase za izdajnika.
Učite na našim greškama, deco. Ne ponavljajte ih, ne slušajte nas, radite ali se nadajte da svojoj deci nećete da priznate da ste bili glupi, kao mi vama.
Sanjali o svijetu koji nudi Ryanair
Možda je vama lakše. Možda ste vi videli svet o kome smo mi maštali.
Mi smo, naša deco, sanjali o Ryanairu. Dragi, veliki Osman Balić (ako ne znate ko je on, guglajte i stidite se jer niste znali) je lepo poručio tadašnjoj gradskoj vladi: „Dovedite nam Ryanair, pa da svi odletimo…“
Vi se sada nervirate ako vam je ranac u avionu teži od pet kilograma. Gotovo da ste se rodili sa Ryanom. Putovali ste za 20-ak evra, videli ste svet, videli koliko je lepo, ali i često licemerno sve to, ali ste ukapirali da postoji red.
Da korupcija postoji, ali postoje i oni koji hapse zbog nje, da vlast ne crta srednji prst po zidovima nezadovoljnom narodu, da političari ne poručuju ljudima: „Sutra pijemo najskuplji viski i kupujemo nove patike“.
Savršeno laki odgovori na teška pitanja
Znate već sve, deco draga.
Znate koliko ste pametni i znate šta ne znate, što je najvažnije. Ipak, verujte, mnogo više znate i svaki put me iznenadite kada savršeno lako odgovorite na jednostavno pitanje: zašto ste na protestu i šta vam je cilj? Toliko savršeno da se postidim pitanja i zapitam da nije trebalo da vas pitam šta bi antički filozofi rekli o današnjem protestu naroda.
Čini mi se da bi ste mi i to odgovorili sa lakoćom.
Mora da se zna koga da se pita
Kada sam počinjao da radim kao novinar, starije kolege su mi rekle: „Novinar ne mora sve da zna, ali mora da zna koga da pita“.
Tako se i vi, draga deco, ponašate. Nije dostupna sva dokumentacija o železničkoj stanici u Novom Sadu, ali i ako bude prvo će je pogledati kolege sa Građevinskog fakulteta. Sasvim logično. Ipak, verujte, mnogo je ljudi koji će pre poverovati političarima nego stručnjacima.
Zato, deco draga, najveći vaš uspeh je kada jednostavno izgovorite političarima: „Niste nadležni, niko vas ništa nije pitao“. Toliko prosto i jednostavno, a toliko za divljenje u današnjoj Srbiji.
Jedan od najvećih protesta u Nišu
Ove nedelje, kada je većina građana odmarala, vi ste organizovali protest koji je oduševio Nišlije. Mlađe kolege u izveštajima navode da je to bio jedan od najvećih protesta još od prošlog veka – od onih sa kojih sam izveštavao, a koji su prethodili svemu što sam gore pisao.
Verujem da je tačna tvrdnja mlađih kolega, ali je nebitna. Mi smo krajem prošlog veka pomalo naivno verovali da je došlo do promena i da je dovoljno da umesto Slobodana Miloševića dođe Vojislav Koštunica. Vi verujete, čini mi se, da nije bitno ko će doći jer on zapravo nije značajan, ali je jako bitno da institucije rade svoj posao.
Da političari mogu da objasne – odakle, brate, pare za najskuplji viski?