Prošlo je više od mjesec dana od pada režima Bashara al-Assada u Siriji, čime je označen kraj 13 godina duge revolucije. Ovaj događaj donio je nadu meni i milionima Sirijaca koji su se dugo borili za pravdu, slobodu i dostojanstvo.
U samo nekoliko sedmica puno se toga promijenilo. Nakon što je godinama bilo onemogućeno da bude prisutna u većem dijelu Sirije, Syria Relief / Action For Humanity, humanitarna organizacija za koju radim, konačno je otvorila službeni ured u Damasku. Kolega koji je veći dio života proveo u Turskoj uzbuđen je što će se vratiti u svoj dom u glavnom gradu Sirije i tamo ponovno izgraditi svoj život.
Jedan od mojih bliskih prijatelja koji nije vidio svoju porodicu u Siriji više od decenije uspio je otputovati u svoj rodni grad Homs i ponovno se sastati sa svojim voljenima. Lično se radujem što ću pokazati svojoj djeci – koja su sva rođena u Turskoj – Siriju koja je vrlo drugačija od one u kojoj sam odrastao.
I dok vlada ogromna radost što vidimo našu zemlju slobodnu i u miru, svjesni smo i ogromnih izazova koji su pred nama. Stvarnost trenutne socioekonomske situacije u Siriji je zastrašujuća.
Neizreciva patnja
Proteklih 13 godina neizrecive patnje, razaranja i raseljavanja ne može se izbrisati preko noći. Kritična infrastruktura, uključujući ceste, električnu mrežu i vodovode, desetkovana je. Ekonomija je u rasulu jer su trgovina i opskrbni lanci i dalje poremećeni.
Sirijski obrazovni sistem je gotovo kolabirao u mnogim dijelovima zemlje jer su mnoge škole ili uništene ili se i dalje koriste kao skloništa za interno raseljene. Prema podacima UNICEF-a, više od 2,4 miliona djece ne pohađa školu, a postoji opasnost da će još milion njih napustiti škole. To povećava vjerovatnoću od negativnih posljedica, kao što su dječji rad i dječji brakovi.
Obrazovanju – posebno na osnovnom i srednjoškolskom nivou – treba dati prioritet kako bi se spriječio gubitak cijele generacije zbog nepismenosti. Također je važno napomenuti da su univerziteti značajno suočeni s problemima s obzirom da je mnogo objekata oštećeno i da su studenti prisiljeni da napuste svoje studije.
Nagazne mine i drugi eksplozivni ostaci iz rata još su jedna značajna prepreka oporavku Sirije. Opasnost koju predstavljaju je velika, posebno za djecu. Samo u proteklih mjesec dana najmanje 80 ljudi – uključujući 12 djece – ubijeno je zbog incidenata povezanih s minama.
Polovina stanovništva Sirije sada živi u područjima u kojim se nalazi veliki broj mina. Kako se raseljene osobe počinju vraćati kućama, opasnosti koje predstavljaju ova eksplozivna sredstva se ne mogu zanemariti.
U međuvremenu, vanjske intervencije i strano uplitanje nastavljaju raspirivati nestabilnost, a žarišta nasilja i dalje postoje.
Povratak u Siriju
S obzirom na sve ovo, duboko sam zabrinut zbog odluke nekoliko zemalja koje su primile sirijske izbjeglice da obustave proces zahtjeva za azil. Budite sigurni – Sirijci ne žele ništa više od povratka u svoju zemlju. To je naš dom i čeznemo sudjelovati u njegovoj obnovi.
No, Sirija još nije spremna za povratak velikih razmjera. Zemlje domaćini moraju čekati dok povratak ne bude siguran, dostojanstven i održiv. U međuvremenu, trebali bi dopustiti Sirijcima da se privremeno vrate kako bi procijenili situaciju bez straha da će im biti odbijen ponovni ulazak.
Da bi Sirija postala prikladna za masovni povratak izbjeglica, postoji niz područja u kojima je potrebna pomoć izvana.
Prvo, međunarodni donatori moraju mobilizirati dodatne resurse kako bi zadovoljili hitne humanitarne potrebe Sirije. Zaključno sa 2024. godinom, pomoć je trebalo 16,7 miliona ljudi, što je najveći broj od početka sukoba 2011. godine.
Potrebna su sredstva za rješavanje problema s nestašicom hrane, za podršku povratku interno raseljenih osoba u njihove domove i osiguravanje nužnih skloništa i osnovnih zdravstvenih usluga.
Lokalne i nacionalne organizacije koje su dokazale svoju učinkovitost na terenu moraju imati prioritet u raspodjeli sredstava s fleksibilnim mehanizmima koji omogućuju prilagodljiv odgovor na situaciju koja se stalno mijenja.
Drugo, obrazovanje sirijske djece mora biti prioritet. Uspostavljanje sigurnih prostora za učenje za djecu od ključne je važnosti kako bi se spriječilo da cijela generacija izgubi mogućnost obrazovanja.
Treće, Siriji je potrebna pomoć u procesu političke rehabilitacije. Stotine hiljada ljudi pretrpjelo je političko nasilje pod prethodnim režimom. Osobe koje su preživjele torturu i prisilne nestanke moraju dobiti specijaliziranu njegu, a porodicama nestalih i preminulih mora se osigurati odšteta.
Međunarodna saradnja
Sirija također treba međunarodnu saradnju kako bi osigurala pravdu za zločine koje je počinio Assadov režim, bilo putem međunarodnih sudova ili mehanizama tranzicijske pravde. Takvi napori ključni su kako bi odgovorni bili pozvani na odgovornost.
Četvrto, ekonomski oporavak ne može se nastaviti dok je Sirija pod sankcijama. Mora postojati diplomatski angažman s prijelaznim vlastima u Damasku i doći do ponovne procjene ekonomskih ograničenja. Sankcije guše dostavu humanitarne pomoći i napore za obnovu.
Peto, Sirija treba pomoć u uklanjanju mina i neeksplodiranih ubojitih sredstava. Ovo je ključni korak u osiguravanju sigurnosti raseljenih Sirijaca koji se žele vratiti svojim domovima.
Za mene je važno da naglasim da Sirijci ne žele ostati u vanrednom stanju i biti ovisni o pomoći; spremni smo za obnovu i razvoj.
Nakon godina tame, konačno možemo vidjeti svjetlo. Budućnost Sirije je u našim rukama, ali solidarnost i saradnja globalne zajednice ključni su kako bismo mogli odgovoriti na hitne izazove. Zajedno možemo pomoći Siriji da se ponovno izgradi kako bi mogla postati jača, inkluzivnija i pravednija nego ikad prije.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.