Bio sam 14 godina u pritvoru u Guantanamu, a da nikad nisam optužen za zločin. Tamo su me poslali kad sam imao 19 godina. Nisam znao zašto me drže, šta sam učinio da bi me zatvorili, niti kada ću biti pušten.
Kao i mnogi drugi ljudi u Guantanamu, vjerovao sam da će američke snage koje su me držale živjeti u skladu sa svojim vlastitim idealima zakona i pravde i dati mi pravo da se branim i dokažem svoju nevinost. To se nikada nije dogodilo.
Umjesto toga, bio sam podvrgnut mučenju i neprestanom maltretiranju. Borio sam se za ljudski tretman i osnovna ljudska prava, a nakon 14 godina sam pušten. Tokom zatočeništva sam zamišljao da će jednog dana svijet saznati šta nam se dogodilo i da će tražiti odgovornost i pravdu. Mislio sam da će ljudi, kad saznaju, zatvoriti ovo jadno mjesto.
Prošlo je gotovo devet godina otkako sam pušten. Sve ovo vrijeme nisam prestao pisati i davati intervjue o tome šta mi se dogodilo. Svijet zna, a Guantanamo, ipak, još radi.
Ranije ovog mjeseca obilježili smo 23. godišnjicu njegovog nastanka. Obilježili smo i posljednji dan na dužnosti još jednog američkog predsjednika koji je obećao da će ga zatvoriti, a nije. Čovjek se nakon svih izvještaja Ujedinjenih naroda i raznih organizacija za ljudska prava, priloga u medijima, dokumentaraca, knjiga…, zapita – zašto ovaj simbol nepravde još postoji?
Legalizacija mučenja
Guantanamo je osnovan nakon 11. septembra, tragičnog događaja koji je duboko potresao svijet. Nakon toga, SAD je pokrenuo takozvani globalni “rat protiv terorizma”, kampanju koja je navodno bila usmjerena na borbu protiv terorizma, ali je u stvarnosti legalizirala mučenje, potkopala međunarodno pravo i dehumanizirala cijelu vjersku zajednicu.
Smješten na Kubi, izvan američke pravne jurisdikcije, pritvorski centar Guantanamo namjerno je osmišljen kako bi se zaobišle ustavne zaštite i međunarodne norme, postavši mjesto gdje se zatvorenici mogu držati neograničeno bez optužnice ili suđenja.
Koncept pritvora na neodređeno vrijeme direktna je uvreda načelima pravde. Zadržavanje pojedinaca bez optužbe ili suđenja prkosi samim temeljima pravnih sistema širom svijeta. Uskraćuje pritvorenicima priliku da se brane i podvrgava ih godinama – ponekad i decenijama – patnji bez rješenja na vidiku.
Guantanamo je postao uzor za druge oblike izvansudskog pritvora, mučenja i kršenja ljudskih prava širom svijeta. Nasljeđe zatvora vidljivo je u nastajanju crnih lokacija CIA-e, normalizaciji islamofobije i eroziji međunarodnih normi osmišljenih za zaštitu ljudskog dostojanstva.
Globalni rat protiv terorizma – sa Guantanamom kao najzloglasnijim simbolom – institucionalizirao je politiku koja je dehumanizirala muslimane. Potakla je islamofobičnu retoriku, opravdala invazivne programe nadzora i stigmatizirala cijele zajednice kao potencijalne prijetnje.
SAD je preuzeo vodstvo u svemu tome, a mnoge su ga države slijedile, koristeći američku retoriku “rata protiv terorizma” kako bi opravdale napade na cijele zajednice. Posljedice su bile razorne za muslimanske i druge ranjive zajednice.
Na njegovom vrhuncu, u Guantanamu je držano gotovo 680 muškaraca i maloljetnika, od kojih su mnogi prodani kao “teroristi” američkim snagama u zamjenu za naknadu. To se dogodilo meni.
Do danas je u Guantanamu ostalo 15 muškaraca. Nekima je dozvoljeno puštanje na slobodu, ali i dalje čame u neizvjesnosti, što je dokaz neuspjeha američkog sistema da podrži čak i najosnovnija ljudska prava. Za ove muškarce svaki dan je nastavak psihičke i fizičke muke, u stanju u kojem nisu niti slobodni niti službeno optuženi.
U posljednjih 16 godina čuli smo mnoga obećanja da će Guantanamo biti zatvoren. Američki predsjednik Barack Obama svog drugog dana na dužnosti 2009. godine svečano je potpisao izvršnu naredbu kojom je naredio zatvaranje objekta. Tadašnji potpredsjednik Joseph Biden stajao je odmah do njega i aplaudirao. Kada je Biden postao predsjednik 2021, dao je isto obećanje i također ga prekršio.
Zatvor još radi, uz godišnji trošak od gotovo 540 miliona dolara.
Moralna mrlja
Kontinuirani rad Guantanama nije samo neuspjeh politike, već i moralna mrlja SAD-u. To je očigledna kontradikcija ideala slobode, pravde i ljudskih prava koje SAD tvrdi da zastupa. Njegovo postojanje potkopava kredibilitet SAD-a na globalnoj sceni i ohrabruje autoritarne režime da opravdaju vlastite postupke.
Uz svaku godišnjicu otvaranja Guantanama čekam da se međunarodna zajednica probudi i zahtijeva akciju za zatvaranje vojnog zatvora, pravdu za njegove žrtve i osiguranje odgovornosti za one koji su odgovorni za njegovo stvaranje i održavanje. Svake godine se razočaram.
Vojni zatvor Guantanamo više je od zločina protiv zatvorenika i njihovih porodica. Već više od dvije decenije simbolizira sistemsko mučenje, proizvoljno pritvaranje i slabljenje globalnog stanja ljudskih prava. Guantanamo krši Ženevske konvencije i utjelovljuje elemente zločina protiv čovječnosti svojim sistemskim zlostavljanjem prvenstveno muslimanskih zatočenika.
Kako nova administracija preuzima dužnost u Washingtonu, imam istu poruku za njih kao i za njihove prethodnike:
Zatvorite Guantanamo. Zatvorite ustanovu i prekinite praksu pritvora na neodređeno vrijeme.
Osigurajte pravdu. Oslobodite one kojima je odobreno puštanje i omogućite poštena suđenja ostalima.
Osigurajte odgovornost. Istražite i pozovite na odgovornost one koji su odgovorni za odobravanje mučenja, izvansudskog pritvora i drugih zlostavljanja.
Priznajte i izvinite se. Izdajte formalno priznanje i izvinjenje za počinjene nepravde.
Osigurajte odštetu. Bivšim zatočenicima nadoknadite štetu koja im je nanesena.
Zatvaranje Guantanama nije samo zatvaranje fizičke lokacije – riječ je o zatvaranju mračnog poglavlja historije. Riječ je o ponovnoj potvrdi načela pravde, dostojanstva i ljudskih prava koja bi se trebala poštivati za sve ljude, bez obzira na njihovo porijeklo ili uvjerenja.
Guantanamo ne smije doživjeti još jednu godišnjicu.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.