Ukoliko putujete kroz Austriju bitnije je da znate razdvojiti otpad koji stvorite dok napravite kratku pauzu, nego da govorite njemački jezik. Austrija se bori sa svime što ugrožava njene prirodne ljepote, zdravlje čovjeka i to aktivno, brinući o svim aspektima kvalitetnog življenja.
U Austriji sam tako doživjela kulturološki šok, ali u najpozitivnijem smislu. Pitam se da li je njihova svijest i savjest oduvijek bila nalik ovoj danas ili samo imaju savršeno kreiran sistem? Dio ovog kompleksnog ekološkog sistema su svi, najmanje kućno domaćinstvo, ali i velike tvornice.
Ono što me najviše fascinira jesu male, a zapravo velike svakodnevne radnje koje običan čovjek može poduzeti. Sve mi više ima smisla zašto su neki narodi, čak i u savremenom svijetu, svoju religiju definisali prema prirodi.
Jedna ambalaža na tri dijela
Biootpad, plastika, metal, staklo, staklo u boji, miješani, opasni ili električni otpad, papir… neke su od vrsta otpada koji je potrebno svakodnevno razdvajati u Austriji. Ovdje živim više od godinu dana i priznajem da je bilo na početku naporno, naprimjer, razložiti jedno pakovanje mliječnog proizvoda u tri različite košarice za smeće. Uz sve to, plastiku je često potrebno i oprati.
No, kako oduvijek volim sve što ima veze sa prirodom, očuvanjem planete, sada već veoma spretno to radim. Međutim, svakog dana je moguće naučiti nešto novo.
Istina je da u Austriji možete platiti kaznu ukoliko otpad nije dobro sortiran ili ako ste cigaretu bacili na nepredviđeno mjesto. Kaznu od 50 eura možete platiti čak i ako ne pokupite izmet vašeg psa kojeg ste odveli u šetnju. Vrlo važno za napomenuti je da postoje besplatne vrećice baš za tu svrhu.
Za neke veće prekršaje koji su u vezi sa neprikladnim ekološkim ponašanjem kazne mogu iznositi i do 2.000 eura.
Svi moraju poštovati pravila
Pravila ne važe samo za gradove, jer u Austriji i ljudi koji žive na selu moraju voditi računa o zaštiti okoliša. Ukoliko neko uređuje svoje dvorište ili svoju parcelu, odsječene grane, pokošenu travu neće niti zapaliti, kako je slučaj u Bosni i Hercegovini, niti skupiti u crnu vreću, nego će odvući na mjesta predviđena za odlaganje takvog otpada.
Kada ste novi u zemlji jednostavno možete skupiti informacije i upoznati se sa pravilima. U Beču možete naručiti besplatne brošure o razdvajanju otpada, a ukoliko imate jezičku barijeru, informacije su na internetu dostupne na nekoliko jezika od kojih su meni poznati hrvatski i srpski.
Sve ove mogućnosti još genijalnijim čini i to da postoji aktivan broj telefona putem kojeg možete tražiti instrukcije gdje da odložite nešto o čemu imate dilemu.
Kada sam saznala da lijekove kojima je rok trajanja prošao ne treba bacati nego odnijeti u apoteku, tada sam osvijestila koliko se o svemu misli. Iako nisam stručnjak za hemiju, jasno je kakve se tvari nalaze u sastavu jedne tablete.
Opasnost od masnoće može biti višestruka, a u Austriji se misli i o tome, pa je tako moguće besplatno preuzeti posude od tri litra koje se mogu puniti iskorištenim biljnim uljem.
A u Bosni plivaju fotelje
Nije potrebno govoriti koliko se u rijekama u Bosni i Hercegovini nalazi smeća. Jednom prilikom u rijeci Bosni vidjela sam staru fotelju. Ako i postoji kanta za otpad, često je neispražnjena ili bacamo smeće 100 metara od nje.
Izletišta su nam puna smeća, a onima koji ponesu smeće sa sobom se čestita ili ih se smatra „pametnjakovićima“. Ukoliko pokušate nekome nešto reći u vezi sa ekološkom neodgovornošću, možete doživjeti vrlo neugodne reakcije.
Kada sam bila dijete, u školi smo obećali da nećemo baciti ni papirić u prirodu. Nekoliko godina sam mislila da su to svi ljudi uradili kada su krenuli u školi, pa mi nije bilo jasno kako mogu prekršiti svoje obećanje.
Razvrstavala sam otpad i dok sam bila u BiH, na vrlo skromniji način. To razdvajanje nije bilo uvjetovano novčanom kaznom, nego sviješću koliko je apsurdno bacati hranu. Hranila sam ribe, pse, mačke, ostatke od voća i povrća skupljala za domaće životinje.
Rat protiv plastike
Prema istraživanjima u Beču iz 2022. godine, u prosjeku je građaninu potrebno 12 minuta sedmično za odvajanje otpada. Sudeći prema novim pravilima koji važe od početka 2025. godine, ovo vrijeme bi se moglo smanjiti jer novo pravilo glasi da se plastične i metalne ambalaže zajedno odlažu, što će u mom slučaju donijeti zaista veliko olakšanje.
Austrija je objavila ekološki rat štetnoj i rasipnoj upotrebi plastike kada je stupila zabrana prodaje jednokratnih plastičnih vrećica. Njihove prognoze su bile da će do 2025. godine doći do smanjenja plastike za 60.000 tona. Dovoljno je nekoliko minuta provesti na bilo kojem mjestu u Austriji da se uoči koliko ljudi koriste vrećice od platna ili one koje su reciklirane.
Jedna od stvari koja me impresionirala jesu postavljeni izvori pitke vode koji se nalaze pored igrališta, klupa, u blizini stanica javnog prijevoza. Prema mom mišljenju, to je besplatan luksuz jer oprati ruke, osvježiti se posebno tokom ljetnih dana zaista nema cijenu.
Korist imaju svi, roditelji, starija populacija, ali i oni među ekološki najosvještenijim osobama – biciklisti, posebno kada je riječ o Grazu.
Ono što me posebno oduševilo je i to kako su tokom zimskog perioda ti izvori zaštićeni i napravljeni tako da su otporni na vandalizam. Oni su postavljeni u blizini ulične rasvjete kako bi građanima bili lako vidljivi i tokom noći.
Austrija je stvorila sistem koji na svaki način čuva prirodu. Nadam se da će jednog dana i cijeli Balkan s ponosom gledati na ljepote koje imamo i uživati u njima, a da će sve ekološke katastrofe biti opomena i loše sjećanje na neka stara vremena.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.