Nakon što su se kvalificirali u Ligu prvaka, čelnici i igrači hrvatskog prvaka GNK Dinamo najavljivali su dobre igre, maksimalno zalaganje i sve drugo kako bi se plasirali u dalji krug elitnog europskog nogometnog natjecanja. Sve to trajalo je do ovog utorka i prve utakmice u skupini kada je došlo ne samo do velikog otrežnjenja nego i do nikad do sada viđenog šamara kakav je doživio Dinamo.
Dovoljno je reći kako je Bayern iz Muenchena s gotovo nevjerojatnih 9:2 pobijedio Dinamo. Pri tome je zagrebački klub još i dobro prošao kako je momčad Dinama izgledala na terenu, ali i radi činjenice što su njemačkom viceprvaku poništena čak četiri gola. O tome kako je Dinamo izgledao, govori i to da je vratar zagrebačkog kluba Ivan Nevistić bio njihov najbolji igrač na terenu – uz četiri poništena, primio je devet golova, ali i imao isto toliko obrana.
Kako god, utakmica protiv Bayerna i poraz od 2:9 ostat će zapisan kao do sada najviši rezultat koji je zabilježen u Ligi prvaka otkako ona postoji. To je ujedno i najveći poraz koji je Dinamo do sada zabilježio.
Već u prvenstvu se vidjelo da nešto nije u redu
Još prije mjesec dana hrvatski sportski mediji govorili su u superlativima o Dinamu što je posebno podgrijano nakon dvije pobjede nad azerbejdžanskim Qarabagom. Doprinijeli su tome i solidne igre kluba iz Zagreba u HNL-u gdje je, i pored svega, i dalje najjači hrvatski nogometni klub. U prilog tome su išle i činjenice kako Dinamo u svojim redovima ima i nekoliko hrvatskih nogometnih reprezentativaca, poput Petkovića, Baturine, Sučića, Pjace…, a svi znamo kako status i kakve rezultate bilježe „Vatreni“.
Međutim, da nešto nije kako treba kada je riječ o igri Dinama moglo se naslutiti već i u hrvatskom nogometnom prvenstvu. Neke od slabosti Dinama prvi su otkrili nogometaši Rijeke koji su poslije katastrofe u Europskoj konferencijskoj ligi odigrali neodlučeno s Dinamom (1:1). Poslije toga Dinamo je na stadionu Maksimir ugostio HNK Hajduk, koji je u tom tjednu ostao bez sportskog direktora i suočavao se s velikom krizom unutar kluba, kada su izgubili rezultatom 0:1. Te dvije utakmice pokazale su kako Dinamo nije nikakav bauk niti za hrvatske klubove, da igraju sporo, vrlo često bez ideje pri čemu je obrana spora i troma.
Sve to do kraja je ogolio minhenski Bayern koji svakako važi za jedan od najjačih europskih nogometnih klubova, možda i za jednog od favorita za osvajanje Lige prvaka. I pored svega toga, gotovo nevjerojatno je da jedan klub u skupini Lige prvaka dobije devet golova.
Izgledalo je svakako samo ne ozbiljno
Kada se govori o dva kluba oni se po gotovo ničemu ne mogu mjeriti, a posebno ne po proračunima i igračkom kadru. U Dinamu trenutno nema niti jednog igrača koji bi mogao biti u prvih 11 velikog Bayerna. Ali opet, dobiti devet golova u jednoj utakmici i pri tome tiho reći da si dobro prošao je blamaža i katastrofa.
Vidjelo se od prvog minuta kako Bayern i Dinamo ne pripadaju istom nogometnom svijetu. Igrači njemačkog giganta bili su brži, konkretniji, imali ideju, opasniji. Gotovo svaki njihov napad bio je prilika za gol. U nekim momentima činilo se kako je na terenu barem 14-15 igrača Bayerna. U isto vrijeme igrači Dinama bili su spori, tromi, bez ideje i bez snage. U nekim trenucima djelovali su nezainteresirano i nekakva razbijena vojska.
Ako je izgledalo da je Bayernovih igrača na terenu 14-15 tijekom utakmice, činilo se istovremeno da je na terenu 8-9 igrača Dinama. Bilo je negledljivo kako igrači Dinama nakon izgubljene lopte ostaju bez ikakve želje da pokušaju ponovno da je osvoje ili pak nekako naprave pritisak na domaće igrače.
U komentarima čitatelja poslije utakmice pisalo se i kako su igrači hrvatskog prvaka u toj utakmici izgledali kao amateri ili pak kao ekipa koja se sastala da odigra sat vremena nekog termina. Izgledalo je svakako samo ne kao igra jednog ozbiljnog nogometnog kluba.
Realno stanje nogometa
Međutim, sve to treba gledati i kao realno stanje nogometa ne samo u Hrvatskoj nego i na Balkanu. Ova utakmica je najbolje pokazala da je Dinamo zapravo trećerazredan nogometni klub koji nema što da traži u utakmicama protiv ekipa poput Bayerna i drugih koje se bore za titulu prvaka Europe, pa niti protiv momčadi koje nisu trenutno elitni dio europskog nogometa. Dinamo je trenutno treći razred europskog nogometa tako da „Modri“ svoju šansu u ovogodišnjoj Ligi prvaka mogu tražiti protiv Slovana iz Bratislave ili pak protiv škotskog Celtica.
Moguće je iznenaditi i neke iz drugog, pa i prvog razreda, ali tu se mora puno toga poklopiti. Prije svega da Dinamovi igrači odigraju iznad svojih mogućnosti, a suparnici debelo ispod.
Kada se sve to zna onda i ne čudi što nema interesa za neke igrače iz HNL-a iz najjačih europskih klubova, a i kako bi i bilo poslije jedne ovakve predstave. To se, kako sam i naveo, ne odnosi samo na Dinamo nego i na gotovo sve klubove s Balkana koji u srazu s nogometnim velikanima nemaju nikakve šanse. To je s jedne strane i normalno, jer se radi o klubovima koji imaju neograničen proračun i mogu dovesti sve što vrijedi na svjetskom nogometnom tržištu.
U isto vrijeme, za čelnike Dinama najvažnije je bilo ući u skupine Lige prvaka i na taj način osigurati najmanje osam europskih utakmica. Tu su ulaznice, sponzori i sve drugo što donosi novac, a on je više nego ozbiljan. Dinamo će tako od ove avanture u Ligi prvaka zaraditi oko 25 milijuna eura i tako si osigurati godinu dana mira i financijske stabilnosti. Računali su i na skupu prodaju nekog od igrača, ali poslije ovakvih predstava to će biti jako teško i za očekivati je da im cijena padne.
A odgovornost?
Poslije Muenchena pred Dinamom su velike odluke i teško razdoblje. Prvo je što i kako napraviti jer za ovakvu blamažu, koja nije prva ali je daleko najteža i najgora, netko mora odgovarati. Prvi na listi je trener Sergej Jakirović od kojega su mnogi odmah poslije utakmice tražili ostavku. On se za sada odlučio da se ispriča svim navijačima. Jakirović je odgovoran za taktiku i pripremu utakmice, pa ako je i znao s kakvim igračkim potencijalom raspolaže onda je trebao igrati „bunker“ i nadati se nekom pristojnom porazu ili pak očekivati neko iznenađenje. Uz to pitanje je, poslije svega, i kakav autoritet među igračima dalje ima Jakirović.
Tu je i odgovornost predsjednika kluba Velimira Zajeca jer od njega se poslije ere vladavine Mirka Barišića i Zdravka Mamića očekivalo puno više i nešto puno bolje. Očigledno je kako se mora poraditi i na igračkom kadru ako se želi neki iskorak u Europi.
Kako god, nogomet u Hrvatskoj i na Maksimiru igrat će se i poslije ove blamaže jer ipak se radi o najvažnijom sporednoj stvari na svijetu. Djeca će i dalje neumorno trčati za loptom, maštati da igraju za velike klubove i reprezentacije, ali je krajnje vrijeme da se u HNS-u i nogometnom klubovima napravi neki plan koji će to i omogućiti. To je potrebno napraviti što prije dok ne bude kasno.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.