Na početku moram priznati da je za mene, kada sam vidio da je Mustafa Canka objavio knjigu pod naslovom Gusarska republika Ulcinj – epopeja duga 200 godina, to bila gotovo potpuno nepoznata tematika.
Upravo zahvaljujući autoru dobio sam priliku da dobijem knjigu i pročitam je u jednom dahu.
Dvije velike teme
Canka je obradio ne samo pomorsku prošlost Ulcinja i okoline, već je ispričao bar još dvije velike teme:
- gusarstvo kao fenomen, ali prije svega privrednu granu;
- geopolitiku cijelog Jadrana i Sredozemlja.
Gusarstvo, to Canka dobro primjećuje, staro je i koliko čovjekovo umijeće da plovi morima. Uostalom, i to Canka pominje, formalni povod Rimljanima za napad na Ilire i njihovu kraljicu Teutu je bio taj što se nikako nisu htjeli okaniti gusarenja i pljačkanja rimskih brodova.
Na početku knjige autor i odlično i na razumljiv način prosječnom čitaocu objašnjava strateški položaj Ulcinja i zašto je, posebno u periodu od kada Ulcinj potpada pod vlast Osmanlija, došlo do procvata gusarenja. Ništa manje važno je i autorovo objašnjenje i položaja i odnosa tada suprotstavljenih najvećih pomorskih sila: Mletačke republike i Osmanlija. Autor nije propustio ni da objasni odnose na lokalnom nivou: saradnju Ulcinjana sa Novljanima, sukobe sa Peraštanima, Kotoranima, povremena savezništva Ulcinjana sa Paštrovićima.
Autor poseban akcenat stavlja na odnose sa Alžirom, Tunisom i Libijom, odnosno vladara tih krajeva sa ulcinjskim gusarima. Ova saradnja i vijekovima građene veze omogućit će da se, kada dođe do kraha gusarenja na Jadranu, određen broj Ulcinjana nastavi da se bavi ovim poslom upravo u ovim zemljama.
Izvor egzistencije
Gusarenje je realno 200-ak godina bilo jedan od izvora egzistencije za stanovnike Ulcinja. Bio je to surov i krvav posao. Ulcinjski gusari su bili strah i trepet i harali su po gradovima i naseljima s obje strane Jadrana i šire. Upravo će zbog gusarenja Ulcinj postati jedan od centara za trgovinu robljem tokom ovog perioda.
Ono što takođe autor odlično u knjizi donosi jeste i socijalna struktura tadašnjeg Ulcinja. Grad se oslanja na gusarenje i ostale poslove koji dolaze sa gusarenjem. Da bi se održala socijalna kohezija, vladala su čvrsta pravila o podjeli plijena, ali i obavezi svakog pojedinca u slučaju da se mora ići u napad ili braniti grad ili brodovi od protivnika.
Još jedna bitna tema u knjizi jeste odnos centralne osmanske vlasti prema ulcinjskim gusarima. Iako su formalno u sastavu Osmanske imperije, Ulcinjani vješto i ljubomorno čuvaju svoju samostalnost. Često se interesi sultana i gusara poklapaju. Oni su mu dragocjeni u ratnim vremenima, ali su mu zato smetnja u mirnodopskim jer je novac ispred svih ideoloških, religijskih i drugih razloga. To, naravno, ne znači da su se ulcinjski gusari čvrsto pokoravali odlukama i željama sultana.
Naprotiv. Ulcinjski gusari su, pored državnih, bili i neke svoje bitke. Rivalstvo sa okolnim gradovima i gusarima je često nadilazilo i borbu za plijen. Bilo je to višegeneracijsko viteško nadigravanje, neprestana bitka za nekrunisane “gospodare mora”.
Vrhunac moći i kraj
Ulcinjski gusari će vrhunac moći dostići početkom 18. vijeka. Bio je to i vrhunac gusarskog zanimanja u svijetu. Politički interesi iza kojih stoji priča o geopolitici i novcu presudila je Gusarskoj republici.
Ali to nije značilo kraj za Ulcinjske gusare, bar ne za dio njih. Još cijeli jedan vijek mnogi od njih će iz baza u Sjevernoj Africi, zajedno sa arapskim i berberskim gusarima, predstavljati veliku glavobolju za one koji su plovili Sredozemljem.
I na kraju, ne manje važno od svega gore navedenog, autor je knjigu napisao tako da ga lako čita i stručna i laička javnost. Potrudio se, dajući stilistici na volju, uz ukusno dozu neoromantizma koji nimalo ne skrnavi istorijsku istinu, da čitaocu podari jedno štivo koje je uživanje za čitanje, a to je danas tako rijetko kada su u pitanju knjige sa istorijskom tematikom.
Zato moja topla preporuka za ovu knjigu. Uživaćete u čitanju, a usput saznati toliko novih činjenica o Ulcinju, a i šire.