Kod nas kao u ‘westernu’: Otmi sve i vrati se sam

Kada ponestane velikog plijena (uglavnom novca), onda se savremeni otimači svega što im dođe pod ruku ne libe udružiti (ili ih izmoliti) s konkurencijom i zgrabiti ‘siću’ od nekoliko desetaka miliona.

Odabrana Dodikova ekipa je u Mostaru, tiho i bez uobičajenog junačenja, vrijeđanja i nadmenosti, pristala da u proceduru, i to bez ranijih brutalnih uvjetovanja, uđe državni budžet (Branka Soldo / Fena)

Sjećanja su čudo. Moja generacija iz „pedeset i neke“ odrasla je na domaćim, jugoslovenskim, uglavnom partizanskim, te kaubojskim (western) filmovima. Miris kino-dvorana u domovima kulture u jutarnjim satima, jer smo samo tada mogli gledati filmove, na matinejama, graja stotina djece i uzbuđenje što se u još jednu nedjelju prikazuje (za nas) svjetsko filmsko ostvarenje neopisivi su, ali ne blijede ni danas, gotovo šest desetljeća kasnije.

Jedan od „klasika“ tog vremena bio je film Ubij sve i vrati se sam, italijanski špageti-vestern iz 1968. godine, u režiji Enza Gilorama Castelarrija. Glavne uloge igrali su američki glumci Chuck Connors i Frank Wolff, a muziku je komponirao čuveni Francesco De Masi. Radnja filma je bila „obična“ i nama djeca baš ne previše zanimljiva: tokom Američkog građanskog rata zatvorenik Clyde McKay pokušava ukrasti zlato od protivnika, okuplja grupu zatvorenika i zatvorskog čuvara, ali dolazi do dvostruke igre.

No, nama je od svega najjači bio naslov – Ubij [ih] sve i vrati se sam, kako bismo nakon projekcije mogli samo sebi praviti scenarije i sheme za naše igre. A tih godina, pogotovo kada su snimani špageti-vesterni, nije manjkalo zapaljivih, grubih, morbidnih i za uho i mali dječiji mozak „nezaboravnih“ naslova: Za dolar više, Tri dolara siju smrt, Iskopaj si grob, Django, Povratak Ringa… i bezvremeni klasik – Dobar, loš, zao,  zahvaljujući uglavnom (čast brojnim drugima) reditelju i producentu Sergiju Leoneu, glumcu Clintu Eastwoodu i kompozitoru Enniu Morriconeu.

Kako adaptirati western u moderna doba

Vratimo se sada prvorečenom Ubij sve i vrati se sam i pokušajmo ga malo „modernizirati“ i „adaptirati“ u današnje vrijeme i Bosnu i Hercegovinu, mada bi i ostale zemlje u regiji bile dostojan domaćin ovog igrokaza. Za početak, haj'mo umjesto prve riječi ubij napisati, recimo, otmi, ukradi, zamrači, mazni, otuđi, privatiziraj… (Slobodno kandidirajte i odaberite svoj termin, bogat je ovaj naš jezik / jezici.)

Šta smo dobili? Kratko i precizno: ono što nam se dešava već (najmanje) tri i po desetljeća, s užurbanom tendencijom nastavka bez prestanka. Ukradi sve i vrati se sam, Privatiziraj sve i vrati se sam, Zamrači sve i vrati se sam… Zvuči sasvim normalno i svakodnevno, tačno i obeshrabrujuće. Ne znam za vas, moguće da niste gledali Ubij sve i vrati se sam, ili jeste ali ga se slabo sjećate, ali mene Clyde McKay neodoljivo podsjeća na većinu ovih naših „vodiča u bolju budućnost“.

Dok u filmu zatvorenik pokušava ukrasti zlato od rivala, okuplja oko sebe grupu zatvorenika i zatvorskog čuvara, naši su glavni glumci slobodni ljudi, koji oko sebe okupljaju druge slobodne ljude da ukradu zlato (novac, pokretnu i nepokretnu imovinu, moć i utjecaj), ali se ne libe zatražiti i dobiti usluge, figurativno rečeno, zatvorenika i zatvorskih čuvara.

Svoje uloge igraju po vlastitim scenarijima

Paradoks da nečasne radnje čine slobodne osobe („čast“ nekolicini s drugačijim statusom) nije specifikum samo ovih prostora, naroda i njihovih vođa, ali je vremenski (pre)dug proces kriminalnog kontinuiranog činjenja i „količinski“ uspješnog gomilanja zlata i ostalih dijamanata nadmašio čak i najgore bandite i pohlepne gazde iz špageti-vesterna. Eh, da su Enzo Castelari i Sergio Leone imali takav „materijal“ tokom karijere teško da se naši „heroji“ ne bi našli u glavnim ulogama.

Za razliku od špageti-negativaca, naši junaci na kraju filma (i još dugo nakon što se odvrti odjavna špica) nisu završili dugogodišnje karijere, nisu im izmakli blago i sloboda. Jer, oni svoje uloge igraju po scenarijima (zakonima) koje su sami pisali i lično ih tumače i provode; oni su i producenti, i režiseri, i glumci, i (auto) distributeri u vlastitim filmovima i projekcijama.

Kada ponestane velikog plijena (uglavnom novca), onda se savremeni otimači svega što im dođe pod ruku ne libe udružiti (ili ih izmoliti) s konkurencijom i zgrabiti „siću“ od nekoliko desetaka miliona eura. Gube se tada „moralna načela“, zaborave se međusobne uvrede i podmetanja, verbalni dueli „tačno u podne“, zaklinjanje i obećanje da s „s njima“ više dogovora nema.

Kao u reklamama, to nije sve

Došla su teška vremena, kase i računi koji se pune indirektnim porezima sve su puniji (u prvih šest mjeseci prihodi su veći za čak 215 miliona eura), ali strani kreditori i zajmodavci odnesoše sve. Nemaju bešćutni stranci nimalo obzira da i „mi imamo dušu“, da nije lako, primjerice, vlastima bh. entiteta Republika Srpska skupiti i vratiti do kraja ove godine još 400 miliona eura, a mogućnosti za nova zaduženja i kredite nema.

Zato je u ponedjeljak odabrana ekipa predsjednika entiteta Republika Srpska Milorada Dodika u Mostaru, tiho i bez uobičajenog junačenja, vrijeđanja i nadmenosti, pristala da u proceduru, i to bez ranijih brutalnih uvjetovanja, uđe državni budžet, kako bi se aktiviralo 70 miliona eura iz prve i bezuvjetne tranše Plana rasta Evropske komisije. Kada se to podijeli na entitete i Brčko distrikt, eto entitetu Republika Srpska 25 miliona eura.

Ipak, kao u reklamama, to nije sve – u Mostaru je dogovoreno da se (ako u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine „prođe“ budžet) raspodijeli oko 20 miliona eura sredstva Regulatorne agencije za komunikacije. Koliko će tačno dobiti Republika Srpska teško je, za sada, izračunati, jer pet miliona eura ide javnim emiterima, jedan dio ide državnom Ministarstvu komunikacija i transporta, a ostalo dijele entiteti.

Da bi saznali kako je u Ubij sve i vrati se sam završio Clyde McKay morat ćete pogledati film, a kako će i kada ruka pravde stići ove naše lovce na zlato i ostale vrijednosti teško je prognozirati. Izgleda da je jedina mogućnost da „padnu“ dok ne otmu sve i vrate se sami.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera