Prije 50 godina, 24. jula 1974, na ekspediciji na Kavkaz, u rajonu Elbrus, tragično su stradala četvorica hrvatskih alpinista. U velikoj ledenoj lavini poginuli su Šibenčanin Ante Bedalov, Splićanin Nenad Čulić – oba članovi PD Mosor, te Zagrepčani Urso Vrdoljak i Viktor Tabaković – članovi PDS Velebit. Uspomena na ovu nesreću duboko je i trajno utkana u sjećanje hrvatskih planinara i alpinista.
Kako je uopće došlo do ekspedicije na Kavkaz 1974. godine?
Prije toga jugoslavenski alpinisti pohodili su pet puta različita područja Kavkaza. U navedenim pohodima sudjelovalo je ukupno 46 alpinista iz Slovenije, te po dva iz Hrvatske i Srbije. Zahvaljujući kvalitetnim usponima (ponavljanje teških uspona i prvenstvenim smjerovima) jugoslavenski (slovenski) su se alpinisti afirmirali u SSSR-u stekli zavidan ugled.
U ljeto 1974. godine, na alpinističkoj ekspediciji na Kavkaz sudjelovalo je 15 alpinista iz Jugoslavije, među kojima šestorica iz Hrvatske. Naime, pripremala se 100-obljetnica Hrvatskog planinarstva i u tu svrhu je slovenska Komisija za odprave v tuja gorstva (KOTG) odlučila da u sastavu ekspedicije bude najveći broj Hrvata.
S obzirom da je KOTG, uz podršku Planinarske zveze Slovenije (PZS), imao veliko iskustvo u organizaciji ovakvih pothvata, organizacija ekspedicije povjerena je predsjedniku KOTG Franciju Savencu, a na terenu je vodstvo ekspedicije povjereno Vladimiru Mesariću, koji je ujedno bio i pročelnik Komisije za alpinizam Planinarskog saveza Hrvatske.
Sudjelovanje na ovoj ekspediciji trebala je biti priprema za uspon u južnoj stijeni Aconcague, a sve u okviru obilježavanja 100-obljetnice hrvatskog planinarstva 1975. godine. Navedeni tragično stradali alpinisti očekivano su bili okosnica tima za najviši vrh Južne Amerike.
Složen pristup
Nakon aklimatizacijskog uspona na Elbrus (5.642 metra) podijelili su se u tri skupine: pet Slovenaca (Jošt, Prelog, Kotnik, Klamanc i Rožič) izabrali su uspon u stijenu Čatin Tau, Hrvati (Tabaković, Bedalov, Vrdoljak i Čulić) izabrali su najpoznatiji smjer – Križ Ušbe (5b) u sjeverozapadnoj stijeni istoimene planine. Preostalih šest udružili su se: dvojica iz Zagreba (Barišić, Mesarić), dvojica iz Sarajeva (Gafić, Šišić), te po jedan iz Novog Sada (Gostović) i jedan iz Niša (Vračević) i izabrali Sentralni smjer u stijeni Ullu Tau (5b). Pokušaj uspona u stijeni Čatin Tau za peteročlani slovenski tim neslavno je završio zbog povreda Rožiča i Klemenca. Kotnik, Prelog i Jošt ponovili su smjer Kinšickog (5b).
Pristup pod Ušbu je dodatno težak radi složenog napornog trodnevnog pristupa s opremom za penjanje i boravak u planini za više dana. Uspon su počeli 23. srpnja ujutro i njihovo napredovanje pratili su toga dana sovjetski alpinisti koji su penjali u obližnjoj Šeldi. Istočno od nje nalazi se Pik Šurovski, u čijoj su stijeni bila trojica Slovenaca. Oni su navečer 24. srpnja vidjeli dvije crvene rakete ispaljene iz Križa Ušbe, što je značilo da je hrvatskim alpinistima potrebna pomoć.
Snažno nevrijeme
Te noći cijelo područje zahvatilo je snažno nevrijeme. Bilo je jasno da je nužno poduzeti akciju spašavanja uz pomoć helikoptera. Helikopter koji je poletio sljedećega dana zbog slabe vidljivosti nije mogao ništa obaviti. Vremenski uvjeti poboljšali su se tek 26. srpnja i tada su u donjem dijelu stijene, na snježnoj padini, uočena dvojica poginulih penjača navezana užetom. U helikopteru su bili načelnik spasilačke ekipe i instruktor spašavatelj, te vođa ekspedicije Mesarić. Bila su to tijela Ante Bedalova i Urse Vrdoljaka. Spašavatelji su ih transportirali u podnožje Ušbe, a istodobno je nastavljeno traganje za drugom dvojicom alpinista. Pronađeno je mnogo opreme, ali uza sav napor spašavatelji nisu mogli pronaći tijela nestalih penjača Nenada Čulića i Viktora Tabakovića. Tijela Ante Bedalova i Urse Vrdoljaka prevezeni su u Zagreb i Kaštel Kambelovac i tamo sahranjena.
Godine 1981. Planinarski savez Hrvatske organizirao je memorijalni hrvatski alpinistički pohod na Kavkaz i tom prilikom je 21. srpnja nedaleko od logora Šelda pod Ušbom postavljena spomen-ploča. Vođa pohoda 1981. bio je Darko Berljak, a članovi Đ. Sekelj, E. Alikakfić, D. Tropčić, D. Buinac, B. Ognančević, G. Barač, A. Mažar, A. Bućan i N. Pivac. U ljetu 2000. nekoliko se hrvatskih alpinista penjalo u ruskom području Kavkaza (Elbrus) i ponovno su se raspitivali o tragičnoj nesreći i ostatcima hrvatskih alpinista, ali i dalje bez uspjeha.
Krajem 2011. u Hrvatskom planinarskom savezu zaprimljena je posredstvom Gorske rešavalne službe Slovenije poruka češkog alpinista Jiřija Rezeka, koji je na ledenjaku Ušbe pronašao tijelo nepoznatog poginulog planinara, a nedaleko raznu opremu između koje se isticala plastična čuturica sa znakom Gorske rešavalne službe iz Slovenije te dao podatke o mjestu pronalaska. Na temelju primljenih informacija 2012. HPS i HGSS organizirali su potragu za posmrtnim ostacima hrvatskih alpinista ispod Ušbe. Potražni tim činili su vođa Darko Berljak, Edin Alikalfić, Dražen Pezer i Hrvoje Kamenjarin.
Uz brojne izazove, u toj potrazi prvo je pronađeno tijelo o kojem je javio češki alpinist koji nije bio iz hrvatske skupne iz 1974, a nakon nekog vremena tijelo Viktora Tabakovića te još jednog stradalog alpinista. Sažeti opis potrage objavljen je u Hrvatskom planinaru, a akcija je te godine prezentirana također i na godišnjoj skupštini Svjetske asocijacije gorskih službi spašavanja (IKAR) u gradu Krynica-Zdroj u Poljskoj. Vlasti pokrajine Svaneti i Gruzijski planinarski savez iskazali su razumijevanje i veliku pohvalu za akciju potrage HGSS-a i HPS-a da nađu tijela svojih nestalih članova, a Gruzijska nacionalna televizija snimila je film o tom događaju.
Pronađeni posmrtni ostaci
Pretragom oko mjesta na ledenjaku gdje su pronađeni ostatci Viktora Tabakovića, nisu bile pronađene nikakve naznake posmrtnih ostataka Nenada Čulića, ali je bilo vrlo vjerojatno da su negdje blizu, izgledno još pod ledom. Zbog toga je hrvatski potražni tim zamolio gorskog spašavatelja Khergianija koji živi u Mestiji da obavijesti hrvatske spašavatelje ako se na tom dijelu ledenjaku sljedećeg ljeta pojave neki dijelovi opreme ili tijelo, odnosno ako od drugih penjača sazna neku novu informaciju o tome. To se i dogodilo godinu dana poslije.
Kada su se iz leda pojavili novi posmrtni ostaci organiziran je njihov transport u dolinu, a pronađeni predmeti omogućili su identifikaciju i potvrdu da je pronađeno tijelo Nenada Čulića. Posmrtni ostatci Viktora Tabakovića i Nenada Čulića nakon pronalaska morali su prvo biti pokopani u Mestiji te su angažmanom njihovih obitelji nakon pribavljanja potrebne dokumentacije ekshumirani i prevezeni u Hrvatsku te uz sve počasti sahranjeni na grobljima Mirogoj i Lovrinac.
Nesreća u Križu Ušbe najveća je u povijesti hrvatskog planinarstva i alpinizma. Ante Bedalov, Nenad Čulić, Viktor Tabaković i Urso Vrdoljak bili su izuzetno kvalitetni penjači sa stručnim nazivom alpinist i alpinistički instruktori, Bedalov je bio pred polaganjem ispita za gorskog spašavatelja, a ostala trojica bili su gorski spašavatelji. Tragedija na Kavkazu prije pedeset godina ostavila je tužan i neizbrisiv trag u hrvatskom planinarstvu.
Neka im je vječna slava hvala!
Ponosno na vrhu
Ekspedicija na Ušbu 1974. godine, koju je vodio Vladimir Mesarić-Dado svoj epilog je dobila 2018, pune 44 godine nakon tragične ekspedicije.
Nakon uspješnog uspona postavljena je konačno i spomen ploča na memorijalno mjesto podno Ušbinskog ledenjaka. Članovi ekspedicije su iznimno ponosni i počašćeni što su imali prilike na ovaj način biti dio ove duge priče iz povijesti hrvatskog alpinizma.
Popis članova ekspedicije na Kavkaz 2018. godine: Vladimir Mesarić – Dado, Rene Lisac, Goran Kelečić – Kele, Tomislav Lopandić – Tomo, Vesna Žarak, Anja Piljek, Nada Bilobrk, Nataša Petrin, Dušan Buinac – Duke, Bernard Bregar – Berni (SOŽ i AO), Gordan Bedenic – Beda, Milivoj Uroić, Tin Cvitković, Iva Džeba, Mirela Rakocija, Ivan Palfi, Marko Škrbina (SVP i AO).