Poslije duge 24 godine reprezentacija Srbije je na radost navijača ponovno zaigrala na Europskom prvenstvu u nogometu. Očekivanja su još jednom bila nerealno visoka. Međutim, umjesto prolaza u drugi krug, što je bio prvi i osnovni cilj, „Orlovi” su se već poslije tri utakmice morali spakirati i vratiti kući. Pri tome su, koliko god selektor Dragan Stojković tvrdio drugačije, razočarali što pokazuju ne samo rezultati nego i statistika koja je više nego poražavajuća.
O nastupu Srbije u Njemačkoj govori i to da su osvojili dva boda i tijekom tri utakmice i 270 minuta postigli samo jedan gol i to onaj Luke Jovića u nadoknadi vremena u utakmici sa Slovenijom. Istina je i kako je Srbija, za razliku od nekih ranijih utakmica i turnira, ovaj put primila samo dva gola sa čime se obrana pokazala kao bolji dio tima. To je svakako pomak na bolje, ali je to i dalje daleko od onoga što navijači očekuju. Međutim, u sve tri utakmice Srbija je bila u podređenom položaju, osim nekih dijelova utakmica, a koliko su nemoćni prema naprijed bili govori i gotovo nevjerojatan podatak da su u tri utakmice uputili samo šest udaraca u okvir suparničkih vrata.
Isto tako u sve tri utakmice sastav Srbije je, osim vratara i obrane, imao niz promjena što pokazuje kako Stojković zapravo nije niti imao u glavi nekakav prvi sastav nego da se puno toga svelo na improvizaciju i razne eksperimente u hodu. Tako je kapetan Dušan Tadić dvije od tri utakmice počeo na klupi, što mu i nije baš sjelo, da bi u odlučujućoj utakmici s Danskom Stojković uveo nekoliko novih igrača. Kada se sve gleda čini se da je niz odluka zapravo donosio pod pritiskom javnosti. Piksi je lutao i sa sustavom igre i s sastavom tako da mnogi kažu kako je Srbija zapravo bila najlošiji tim u Njemačkoj.
To se u konačnici i odrazilo na rezultat u Njemačkoj koji je samo nastavak svega onoga što smo gledali na Svjetskom prvenstvu u Kataru 2022. godine. Tamo je Srbija izgledala još lošije tako da se ljubitelji nogometa i danas sjećaju utakmica s Brazilom, Švicarskom i Kamerunom. I u Kataru se očekivao veliki rezultat da bi se Srbija vratila u Beograd poslije tri utakmice u skupini i sa samo jednim osvojenim bodom.
Loši Piksijevi rezultati
U Kataru se Stojković pred nacijom pravdao nizom kadrovskih problema i brojnim ozljedama. Međutim, i tamo je Piksi lutao i improvizirao iz utakmice u utakmicu. Tada mu je sve to nekako i prošlo, ali prema svemu sudeći neuspjeh iz Njemačke mu nogometna javnost u Srbiji neće tako lako oprostiti. U svemu ovome što se događalo u Njemačkoj i u Kataru navijači kao glavnog krivca vide upravo u Draganu Stojkoviću.
Reprezentaciju Srbije je preuzeo 2021. godine i ono što mu se mora priznati je da ju je doveo na dva uzastopna velika natjecanja – Svjetsko prvenstvo u Kataru (2022) i Europsko prvenstvo u Njemačkoj (2024). Isto tako doveo je i reprezentaciju Srbije u A skupinu Lige nacija. Kada se, pak, govori o igri treba reći i kako je sve to bilo zapravo daleko od onoga što očekuju navijači Srbije. Još više se očekuje kada neki rezultati država poput Hrvatske pokazuju da se može puno bolje. I reprezentacija Slovenije je u Njemačkoj pokazala svoju kvalitetu, iako je prema vrijednosti daleko ispod „Orlova”, ali je očigledno kako ne igraju samo imena i nekakve brojke u eurima.
Kada se gledaju ove tri godine mandata Dragana Stojkovića može se reći kako navijači pamte jednu ili dvije utakmice po dobroj igri. Jedna je svakako pobjeda u Lisabonu nad Portugalom (2:1), koja je Srbiju odvela u Katar, a drugu po svom nahođenju mogu birati navijači. Ta pobjeda nad Portugalom je bila znak mnogima da Srbija u Kataru može puno, ali je brzo došlo još jedno razočarenje. U isto vrijeme puno je više onih utakmica gdje je Srbija razočarala tako da treba reći i da se jedva plasirala i na Euro u Njemačkoj i da je to riješila remijem protiv autsajdera Bugarske na domaćem terenu.
Očekuje se smjena
Kada se govori o srpskom nogometu ostaje nejasno i zašto Srbija nije na pravi način proteklih godina iskoristila generaciju koja je 2015. godine, pobjedom nad Brazilom, postala prvak svijeta kao i niz talenata koji su se kasnije pojavili.
Kako god, poslije neuspjeha u Njemačkoj sve se glasnije priča o smjeni Dragana Stojkovića koji ima godišnju plaću od 1,4 milijuna eura. Interesantno je i kako je neposredno prije početka Europskog prvenstva produžio ugovor s Fudbalskim savezom Srbije (FSS) do 2026. godine i Svjetskog prvenstva te godine, a da je u ugovor ugrađena i klauzula od milijun eura koliko mu se mora isplatiti ako ga se otpusti prije vremena. S obzirom na razočarenje javnosti kao i činjenicu da je FSS samim plasmanom na Euro dobro zaradio za očekivati je da već ovih dana Stojković bude smijenjen i da taj milijun euro neće biti problem. Tim više to je potrebno Srbiji da se donekle smire navijači, ali i da se ponovno krene ispočetka s nekim novim selektorom. Utakmice Lige nacije startaju već početkom rujna mjeseca i do tada sve to mora biti riješeno.
Dodatni poticaj tome je što je nekoliko ključnih igrača Srbije donijelo odluku da više neće igrati za „Orlove” ako Stojković ostane selektor. Ipak, ako se to završi samo na smjeni Stojkovića, a ne nađe se prava i dugoročna zamjena i ne riješe neki problemi u srpskom nogometu, posrtanja „Orlova” nastavit će se i dalje. Potrebno je napraviti korjenite promjene i pri tome krenuti od vrha, a onda sustavno sve to slagati prema dolje. Potrebno je i smanjiti broj momčadi u Super ligi Srbije jer 16 timova je svakako previše i utječe na kvalitetu.
Problem je i igrački kadar s kojim će neki novi izbornik raspolagati jer ovo što sada Srbija ima na raspolaganju je dobro, ali daleko od top klase. Osim Vlahovića i Kostića, koji igraju u Juventusu, Srbija trenutno nema igrača u najjačim momčadima Europe. I ostali igrači reprezentacije su vrlo dobri ili čak i odlični, ali je to ipak daleko od top klase svjetskih igrača i igrača koji su ključni za igre svojih momčadi i koji bi trebali nositi igru reprezentacije. A da bi se došlo do toga potrebno je vrijeme i puno rada – samo je pitanje imaju li navijači strpljenja za tako nešto.