Crna Gora je, i pored afirmacije i povratka svoje državnosti u okvirima socijalističke Jugoslavije, ipak cijelo vrijeme kasnila kada su u pitanju trendovi u kulturi. Tako je logično bila i sa muzikom, pa naravno i sa jazzom.
Jazz muzika je u Jugoslaviji imala premijeru u tek oslobođenom Beogradu 1944. godine. I pored odlične recepcije koju je ta nova vrsta muzike imala kod samih muzičara, puno je bilo važnije kako na nju gleda novi vladar svega u zemlji – Komunistička partija. A ona u početku nimalo nije bila oduševljena jazzom. Naravno, nije bio problem u muzici, niti su partijski oci slušali tu vrstu muzike. Problem je bila ideologija. Muzika je dolazila sa “dekadentnog” Zapada.
Nastavite čitati
list of 3 itemsJazz Fest – raskrsnica kojom prolaze umjetnici sa svih strana svijeta
Festival koji spaja jazz i teatar
No, onda se desilo nešto što je jako pogodovalo jazzu u Jugoslaviji. Drug Tito se razišao sa drugom Staljinom. Odjednom je bilo puno toga dobrodošlo sa Zapada. Da se razumijemo, najviše pomoć u novcu, ali sa njim je logično dolazio i uticaj u kulturi. Tako je jazz doživio svoj brzi procvat, pa je već 1953. godine u Beogradu osnovano udruženje jazz muzičara Jugoslavije. Ali šta je za to vrijeme bilo sa Crnom Gorom?
Crna Gora se od svih jugoslovenskih republika najteže oporavljala od rata, ali i od posljedica Golog otoka gdje je poslano nekoliko hiljada ljudi iz Crne Gore. U zemlji se brzo odvijala industrijalizacija, ali je i dalje samo Podgorica bila grad sa preko 20.000 stanovnika u cijeloj Crnoj Gori.
Međunarodna dimenzija festivala
I pored velikog zamaha i na polju kulture, jazz muzika se doživljavala kao egzotika, kao rijetkost. Tako se desilo da je Crna Gora na svog prvog jazz muzičara čekala sve do ‘70-ih godina prošlog vijeka. Bio je to Momica Glomazić, koji je imao tu sreću da ga na Budvanskoj gitarijadi 1973. godine primijeti jazz muzičar Darko Valčić koji ga je pozvao da nastupa sa njim. Od tada do danas u Crnoj Gori je oformljeno nekoliko jazz bendova, postoji jedan etno jazz klub, a funkcioniše i nekoliko jazz festivala od kojih se jedan održava i u Bijelom Polju i to je jedini jazz festival na sjeveru države.
Prvi jazz festival u Bijelom Polju organizovan je 2007. godine. Ideju o održavanju jazz festivala u Bijelom Polju prvi je iznio Mirko Rakočević i NVO “White Field”, a podržala Ppština Bijelo Polje.
Prvih godina jazz festivala, pored klasičnih jazz orkestara i kompozicija, organizatori bi se potrudili da dio programa bude i neki od najznačajnijih imena rock muzike na prostoru bivše Jugoslavije. Tako su tokom godina na jazz festivalu nastupili: Rambo Amadeus (koji je bio i prvi umjetnički direktor festivala), YU grupa, Zabranjeno pušenje, Prljavo kazalište, Atomsko sklonište, Osvajači, a prošle godine i Vlatko Stefanovski.
Učešće ovih muzičara je omogućavalo da festival ima masovnu posjećenost, dok se istovremeno preko značajnih imena jazz muzike iz regije, ali i bukvalno cijelog svijeta, stvarala i publika koja zna da sluša i razumije jazz muziku. Ova međunarodna dimenzija festivala se prvenstveno održavala zahvaljujući saradnji organizatora sa ambasadama u Crnoj Gori preko kojih je obezbijeđeno da u Bijelom Polju publika može čuti kvalitetne jazz bendove iz Austrije, Francuske, Turske, Ukrajine.
Kada su u pitanju imena iz svijeta jazz muzike, na festivalu su nastupali Sinan Alimanović, Vasil Hadžimanov i mnogi drugi.
Mnogo više od muzike
Ono što je vremenom postalo dio festivalskog programa su i promocije knjiga o jazzu i jazz muzičarima, izložbe slika i fotografija koje se bave ovom tematikom, kao i muzičke radionice na kojima su mladi konkretno mogli učiti o jazzu. Festival je bilo zahtjevno održati svih ovih godina, ali evo došlo se i do punoljetstva festivala. Za ovih 18 godina, kroz festival je prošlo preko stotinu jazz orkestara i na stotine muzičara. Bijelo Polje je na ovaj način postalo nezaobilazna tačka istorije jazz muzike u Crnoj Gori, a i regiji.
Ove godine program festivala koji će biti održan 21. i 22. juna je oslonjen na domaću i regionalnu muzičku scenu, s posebnim akcentom na saradnju sa muzičarima iz Travnika i Niša. Tako će u okviru festivala biti predstavljena knjiga notnih zapisa Instrumentalni sevdah Taika Ganića sa izvedbom kompozicije Mustra za leteće ćilime. Organizatori posebno mogu biti zadovoljni jer će ove godine biti predstavljen jazz festival Nisville, jedan od najboljih jazz festivala u ovom dijelu Evrope, u okviru kojeg će posjetioci festivala imati priliku da pogledaju izložbu posvećenu ovom festivalu.
Ono što ovaj festival čini važnim, posebno u vremenu u kojem živimo, jeste da je jazz puno više od muzike. Prije svega, jazz je i pobuna duha protiv trivijalnosti, protiv navale šunda i kiča, brana silnim pokušajima da se u čovjeku ubije svaka duhovnost, a on sam pretvori u pukog konzumenta – kako bespotrebnih proizvoda, tako jednako i ispraznih ideologija.
Jazz festival u Bijelom Polju, pored one osnovne funkcije, uživanja u dobroj muzici, za ovih 18 godina je imao najmanje još dvije bitne funkcije: da nas edukuje i da nas oplemeni.
S obzirom na kontekst u kojem živimo, mislim da će i u budućnosti ovo biti najvažniji zadaci za njegove organizatore.