Dok mnogi već počinju pisati završne epitafe o karijeri Luke Modrića (39), za hrvatskog fudbalskog maestra misija još uvijek nije gotova. Pri kraju karijere jeste, svjestan je i on toga, ali posljednjim atomima snage spreman je za najveće izazove – šesto finale Lige prvaka s Realom i peto Evropsko prvenstvo s Hrvatskom.
U svijetu sporta, naročito fudbala, priče o oproštajima i kraju karijere uvijek nose posebnu težinu emocija. I kada bježite od te teme, ona se vraća svakog novog dana. Još kada je u pitanju Luka Modrić, vjerovatno i najbolji igrač s Balkana svih vremena, a koji iz godine u godinu “prkosi prirodi” i igra na najvišem nivou, onda priča o kraju dobija potpuno drugu dimenziju.
Iako je jasno da je karijera Modrića pri kraju – ili je ušla u svoju posljednju epohu – konačni kraj još uvijek nije na vidiku. Zato uspješno i prkosi svojim godinama. Priča se samim tim prebacuje na drugu polovinu terena, onu u kojoj se govori o njegovim trenutnim mogućnostima i koliko u suštini može ponuditi u 39. godini, kako za klub u kojem je lider s manjom minutažom, tako i reprezentaciju čiji je kapiten i glavni igrač.
Njegov konačni cilj već odavno nije samo osvajanje trofeja, već upravo mentorstvo i ostavljanje kapitalnog naslijeđa koje će nadživjeti njega samog te Real Madrid i Hrvatsku ostaviti u sjajnim izdanjima.
I ne samo to, već da, iz bilo kojeg kraja svijeta bili, mladi fudbaleri vjeruju u moć ovog sporta kao oružja koje mijenja živote. A i da su, kada su godine u pitanju, predrasude samo predrasude.
Sinonim za izuzetnost i požrtvovanost
Modrić već odavno igra za sve one koji su ikada sanjali velike snove i pokušali ih ostvariti. Za jednog od najdarovitijih veznih igrača koje je svijet ikada vidio, ljeto 2024. godine gotovo izvjesno će biti i posljednje koje igra „u punom pogonu“. Finale Lige prvaka s Realom, šesto u dosadašnjoj karijeri, a onda i rekordno peto Evropsko prvenstvo s Hrvatskom, kao posljednja šansa da na Starom kontinentu povede Vatrene i, nakon Svjetskog prvenstva, ostvari uspjeh i na tlu Evrope.
Kao sinonim za izuzetnost i požrtvovanost, Modrić je prošao trnovit put od skromnih početaka u rodnom Zadru – posebno teškog djetinjstva u ratu u kojem mu je ubijen djed – pa do osvajanja najprestižnijih trofeja s Real Madridom i reprezentacijom Hrvatske. Uz spomenute timske uspjehe, osvojio je i Zlatnu loptu, najprestižniju individualnu nagradu u svijetu fudbala. I kada bismo samo to naveli, dovoljno bi rekli o onom što je postigao.
Modrić kaže da ne voli previše pričati o svom djetinjstvu, srušenoj kući u kojoj je živio, kao ni ubijenom djedu po kojem je dobio ime. Od “bezbrižnog” i sretnog seoskog života u tren oka završio je u izbjeglištvu, no i u takvim ratnim okolnostima nije ispuštao loptu iz ruku. Izgledalo je, ali i ispalo tako, da je bio predodređen.
U Zadru je napravio prve fudbalske korake, a početak afirmacije doživio u Dinamovoj omladinskoj školi. Kada je bilo jasno da je dragulj rođen, sa samo 18 godina ostavio je sjajan utisak na posudbi u Zrinjskom, a nakon Bosne i Hercegovine, iskustvo je još stekao igrajući na posudbi u Interu. U konačnici, kada je dobio šansu u prvom timu Dinama, postao je najbolji igrač kluba i 2008. godine za 26 miliona eura potpisao za Tottenham.
Četiri godine igranja u Engleskoj, a onda i transfer 2012. godine koji mu je u potpunosti promijenio život. Postao je novi igrač Real Madrida, a nakon još jednog teškog početka u kojem su svi osporavali njegovu cijenu od 40 miliona, došao je na svoje i postao jedan od najboljih veznih igrača svih vremena. S Realom je osvojio sve što se osvojiti može i postao jedna od najvećih legendi Kraljevskog kluba.
No, iznad svih trofeja, timskih ali i individualnih, njegova najveća nagrada je beskrajna i iskrena ljubav i simpatija navijača klubova za koje je igrao, poštovanje saigrača i naročito protivnika koji i dan-danas biranim riječima govore o njegovoj sjajnoj igri. Takvo priznanje, uz sve ono što je ostvario, zaista je nemjerljivo. I uz profesionalizam koji svakoga dana živi, još uvijek je na najvećoj fudbalskoj sceni. Logično je da ga to čini nedodirljivim igračem s naših prostora.
Dok se priprema za svoj posljednji ples s Realom Madridom i reprezentacijom Hrvatske, Modrić je potpuno svjestan da ne nosi samo teret očekivanja svojih navijača, već i san svakog dječaka koji je ikada dodirnuo loptu – san o neumornom traženju savršenstva i dugovječnosti. I skromni Modrić je to već pronašao.
Duhovna odiseja koja je oblikovala igru, ali i karakter
Njegov put nije bio samo fizička borba na terenu, već i duhovna odiseja koja je oblikovala njegovu igru, ali i karakter. Ako zvanično nije zlatni na svijetu, već srebreni i bronzani, onda je to u ličnosti – zlatni Luka Modrić.
Upravo je to razlog zbog kojeg i danas, na dan kada igra novo finale Lige prvaka, Modrić nije neko koga u bilo kojem smislu trebamo i možemo otpisati. Niti bi on to ikada dopustio, niti treba sumnjati da je još uvijek ravnopravan.
Kao što svaka melodija ima svoj konačni akord, tako i Modrićeva karijera doseže svoj vrhunac u ovom posljednjem činu – finale Lige prvaka, pa Evropsko prvenstvo. I da sve bude prelijepo, danas je, bez obzira na godine, svaki Modrićev korak fudbalska melodija. Ona koja odzvanja u svakoj akciji i napadu, ali i još uvijek prikazuje prefinjeni stil pokreta i razmišljanja. Magija na sredini terena koja još uvijek traje.
Njegova igra je remek-djelo i to nije preuveličavanje, a njegova ličnost i utjecaj na svlačionicu i saigrače najbolja moguća produžena ruka za trenera Real Madrida, Carla Ancelottija i selektora reprezentacije Hrvatske, Zlatka Dalića. Zato je još uvijek tu.
Igrat će do posljednjeg atoma snage
Da priroda u potpunosti ostane priroda… Modrić je, iako je prošao teško djetinjstvo, jedan od rijetkih koji je zbog igre na najvećem nivou – iako je već uveliko u poznim godinama – odbio astronomske ponude da napusti svoj klub. Odbio je plate i ugovore koji bi upeterostručili njegova primanja, pa i ne čudi da još uvijek s najvećim žarom igra za reprezentaciju Hrvatske i predvodi Vatrene u svim mečevima. I da je u Realu prihvatio nešto sporedniju ulogu.
No, vrijeme je neumoljivi arbitar. Dok se mladost može činiti kao beskonačno polje mogućnosti, zrelost donosi sa sobom neminovnu spoznaju da svaka utakmica, svaki skok i svaki udarac imaju svoj kraj. Tako će EURO s Hrvatskom gotovo sigurno biti i posljednji na kojem će igrati, a finale Lige prvaka… Da li je posljednje? Modrića je nemoguće otpisati.
Bilo kako bilo, jasno je da Modrić u 39. godini ulazi u posljednji čin svoje velike karijere. Između milion upitnika koji se postavljaju iznad njegovog imena u trenutku kada sat odbrojava, jedan odgovor je siguran: igrat će do posljednjeg atoma snage.
I kada sat prestane kucati na terenu, Modrićev duh će živjeti vječno. Živjet će kao primjer fudbalera koji je zahvaljujući upornosti, strasti i neizmjernom talentu oblikovao sport i svima pokazao “da se može”. A kad kraj i dođe, iako još uvijek nije na vidiku, on neće biti samo gorak gutljaj, već trenutak pročišćenja u kojem će Modrić s ponosom sagledati svoje naslijeđe. I sigurno će biti sretan i zadovoljan.
Ovo nipošto nije bio oproštajni tekst o Modriću, već najava vjerovatno posljednjeg plesa s Hrvatskom i Real Madridom. A ko zna, možda ga snaga duha i u budućnosti bude nosila preko svih granica (ne)očekivanog. Zlatni je to dečko.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.