Srebrenica, dan poslije usvajanja Rezolucije: Utakmica života ide dalje

Sigurno je da Bošnjaci i Srbi u Srebrenici međusobno neće razgovarati previše o usvojenoj Rezoluciji UN-a i već dan nakon usvajanja su se vratili životu koji je negdje između svih ovih dešavanja.

Život malobrojnih stanovnika Srebrenice bez obzira na materijalno stanje nije lagan, zbog svega onog što Srebrenica jeste i što nosi sa sobom (Muhamed Madar / Anadolu Agency)

Generalna skupština Ujedinjenih nacija je usvojila Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, za koju su glasale 84 zemlje, 19 je bilo protiv, a 68 suzdržano.

Članice UN-a odlučile su da se 11. juli svake godine obilježava kao „Međunarodni dan refleksije i komemoracije genocida u Srebrenici 1995. godine“

U Rezoluciji se, između ostalog, „osuđuje bez rezerve svako poricanje genocida u Srebrenici kao historijskog događaja i poziva države članice da očuvaju utvrđene činjenice, uključujući i kroz svoje obrazovne sisteme, razvijanjem odgovarajućih programa, također u znak sjećanja, u cilju sprječavanja poricanja i iskrivljavanja činjenica, te pojave genocida u budućnosti“, te „bez rezerve osuđuje radnje koje veličaju one osuđene za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid od strane međunarodnih sudova, uključujući one odgovorne za genocid u Srebrenici“. Rezolucija „naglašava važnost završetka procesa pronalaženja i identifikacije preostalih žrtava genocida u Srebrenici i prema njima dostojanstvenog pokopa i poziva na nastavak procesuiranja onih počinitelja genocida u Srebrenici koji tek treba da se suoče sa pravdom.“

Rezolucija o genocidu u Srebrenici je usvojena, a za preživjele žrtve predstavlja dugo „očekivanu pravdu i priznanje“.

Srebrenica, Rezolucija i život

Međutim, za preživjele žrtve genocida, pogotovo one koji su se vratili u Srebrenicu, dani prije usvajanja Rezolucije u UN-u nisu bili nimalo laki. Retorika koja se mogla čuti od visokih zvaničnika bh. entiteta Republika Srpska u proteklom periodu je, blago rečeno, zabrinjavajuća. Najave otcjepljenja ukoliko se usvoji Rezolucija, negiranje genocida, kao i šovinističke izjave usmjerene prema Bošnjacima izazvale su u Srebrenici i okolnim općinama kod povratnika Bošnjaka osjećaj zabrinutosti, nemoći i straha.

Sve je to dodatno došlo do izražaja na dan usvajanja Rezolucije, 23. maja kada je u Srebrenici održana sjednica Vlade Republike Srpske na čelu sa entitetskim predsjednikom Miloradom Dodikom. Sama sjednica Vlade je prošla u sjeni do zuba naoružanih specijalaca MUP-a RS koji su se raspoređivali u okolnim šumama, oklopnih vozila i billboarda sa natpisom „Mi nismo genocidan narod“.

Zbog svega toga, u suštini niko nije previše pažnje obraćao na odluke Vlade koje su usvojene na sjednici, a tiču se Banje Guber i Srebrenice, te koje bi mogle biti dobre za ovaj grad ako se realizuju.

Čin koji prilično kasni, ali je potreban

Iz perspektive nekoga ko je doživio i preživio genocid kao dijete usvajanje Rezolucije u UN-u je čin koji prilično kasni, ali ipak potreban. Rezolucija je za preživjele žrtve simbolična satisfakcija i na neki način olakšanje tereta koji nose gotovo tri decenije. Svjesne su i preživjele žrtve da Rezolucija neće spriječiti negiranje genocida, vrijeđanje i omalovažavanje žrtava. S druge strane, sigurno je da preživjeli neće odustati od borbe za istinu i pravdu.

Srebrenica se svom teškom životu vratila onog trenutka kada je završena press konferencija nakon sjednice entitetske Vlade i nakon što su zvaničnici otišli iz ovog grada. Sve se to dešavalo i prije sjednice UN-a i glasanja o Rezoluciji. Pokazuje to da su u stvarnosti Srebrenica i ljudi koji žive tamo, i Bošnjaci i Srbi, dobar i pogodan politički materijal.

Život malobrojnih stanovnika Srebrenice bez obzira na materijalno stanje nije lagan, zbog svega onog što Srebrenica jeste i što nosi sa sobom. Vrlo često je taj psihološki pritisak izuzetno težak da svima padne teret kada se završe određeni događaji. Sigurno je da Bošnjaci i Srbi u Srebrenici međusobno neće razgovarati previše o usvojenoj Rezoluciji UN-a i već danas su se vratili životu koji je negdje između svih ovih dešavanja.

Život ipak opstaje

Siromaštvo, odlazak mladih, ali i čitavih porodica bez obzira na nacionalnu pripadnost je posebna priča koju bi trebalo analizirati.

Uprkos svemu život u ovom gradu opstaje.

Ostaju samo dječaci, njih desetak, izlizana lopta i utakmica ‘na male’ u fudbalu (Ustupljeno Al Jazeeri)

Obično, nakon dešavanja u Srebrenici kao što je bilo 23. maja, kad ode sva kamarila pod pratnjom rotacija, u gradskom parku (odnedavno Park „Kosta Todorović“ jer su nazivi ulica i parkova promijenjeni) počinje „prava borba“. Ostanu tu dječaci, njih desetak, izlizana lopta i utakmica „na male“ u fudbalu. Oni igraju iskreno od srca i ne razmišljaju previše što nikome nije stalo baš mnogo do njih. Pogotovo što nije stalo ovima sa rotacijama. Međutim, utakmica kao i život u ovom gradu idu dalje.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera