Mala Hoor Nusseir, sa svojim uplašenim, zbunjenim očima, sjedi na krevetu u bolnici mučenika Al-Aqsa, gledajući oko sebe. Tamo se liječi nakon što je kao jedina preživjela spašena ispod ruševina porodične kuće.
Njezina porodica, uključujući oca, majku i tri brata, ubijena je kada je izraelska bomba pala blizu njihove kuće u Deir el-Balahu.
Hoor ima samo godinu i po dana i mora se oporavljati od puno toga, jer njena tragedija nije samo gubitak porodice.
Ljekari su joj morali u cijelosti amputirati lijevu ruku i prste desne ruke. Također ima puno rana na glavi i nogama.
Počela je plakati i drhtati dok gleda ljude koji su se okupili oko nje, a njena tetka Fatima Nusseir je pokušava utješiti.
“U teškom je šoku i boji se nepoznatih lica”, kaže Fatima za Al Jazeeru.
‘Niko ne može zamijeniti majku i oca’
24-godišnjakinja je ostala s Hoor u bolnici kako bi se brinula o njoj dok se liječi.
“Hoor cijelu noć plače za svojom majkom. Govori puno stvari koje ne mogu razumjeti, ali razumijem kad kaže: ‘Mama! Mama!’”, kaže Fatima plačući.
“Cijeli dan brinem o njoj, ali niko joj ne može zamijeniti majku i oca. Srce me boli od tuge za njom.”
Ljekari u bolnici mučenika Al-Aqsa kažu da su Hoor potrebne dodatne operacije, a neke se ne mogu izvesti u Gazi, tako da će možda morati putovati kako bi, između ostalog, dobila protetski ekstremitet koji bi zamijenio ruku koja joj nedostaje.
“Ono što je ona proživjela je nepodnošljivo za bilo koju odraslu osobu, a kamoli dijete”, kaže Fatima. Teško je odvratiti ili utješiti dijete, s obzirom na prirodu njenih ozljeda.
“Hoor ne može uzeti igračku zbog amputacija”, objašnjava njena tetka, pokušavajući pronaći način da joj odvuče pažnju.
Narušeno mentalno zdravlje
“Izgubiti ruku u njenoj nježnoj dobi, zajedno s njenom porodicom, posebno majkom, je porazno.”
Hoor je nekada bila veselo, društveno dijete, kaže Fatima. Ali sada je njeno mentalno zdravlje jako narušeno i teško podnosi prisutnost drugih oko sebe.
Plače gotovo bez prestanka i teško ju je smiriti.
“Hoor još nije bila odviknuta, pa se još više oslanjala na majku.
“Zašto bi ovo dijete pretrpjelo takav gubitak kad očajnički treba svoje roditelje?”, jada se Fatima.