Može se reći da već prilično dugo nema velikih košarkaških večeri u glavnom gradu Bosne i Hercegovine.
Prošlo je više od 15 godina otkako je KK Bosna posljednji put bila šampion BiH, a otprilike jednako dugo ne igra ni u Prvoj ABA ligi, tako da sarajevska publika ne gleda ni Euroligaše Zvezdu i Partizan, a ni danas slabije Cibonu, Split, Olimpiju i dr. Tu i tamo se potkrade pokoji dobar rezultat, pa je tako Bosna posljednji put bila u finalu plej ofa 2017. godine, dok je to sarajevskom Sparsu pošlo za rukom dvije godine kasnije.
Obje ekipe su izgubile ta finala, a zainteresovanost nije bila ni približna kako je to nekad u Sarajevu bilo. Igralo se u malim dvoranama na Skenderiji i na Grbavici, sa možda hiljadu ljudi u publici, onoliko entuzijasta koji dolaze na košarku kakvi god rezultati bili.
Sada Bosna ponovo igra malo bolje nego prije, pa se očekuju i bolji rezultati, ali koliko su Igokea i Široki Brijeg suvereno vladali bh. košarkom, govori podatak da imaju triput više titula, te da se u finale plej ofa jednom čak uspio ugurati i KK Kakanj, klub koji nikad prije, a ni poslije toga nije bio ni blizu takvog uspjeha, i kojeg je takođe Igokea glatko pobijedila.
Međutim, ako je sarajevska klupska košarka već deceniju i po na margini, ne može se reći da je isti slučaj i sa reprezentativnom selekcijom Bosne i Hercegovine. To se pokazalo i ovog 24. novembra, kada je u Skenderiji sa 20 razlike pobijeđena Hrvatska, ekipa sastavljena od kudikamo uspješnijih igrača nego što je to BiH.
Tri dana prije toga u Zagrebu, Hrvatska je slavila sa 13 razlike, a izabranicima Adisa Bećiragića je bila potrebna pobjeda sa više poena razlike kako bi se mogli nadati narednom Eurobasketu, takmičenju koje bh. ekipa uglavnom igra, iako bez većeg uspjeha.
Možda i najveći uspjeh ikada, izuzmemo li osmo mjesto 1993. godine, kada su košarkaši prošli kroz sarajevski tunel i došli do Evropskog prvenstva, desio se na prošlom Eurobasketu kada je BiH pobijedila Sloveniju, tadašnje evropske prvake, predvođene jednim od najboljih svjetskih igrača Lukom Dončićem.
A kako je sve počelo?
Prije 26 godina kada je ekipa predvođena Nenadom Markovićem, Gordanom Firićem i Dževadom Alihodžićem izašla na teren, gledaoci su već skoro tri sata čekali zapeti kao puške, iščekujući meč da počne. U vrlo neprijateljskoj atmosferi su odigrana oba meča između ove dvije selekcije, i oba je pobijedila BiH.
Na prvenstvu tokom ljeta 1999, Hrvatska je slavila u međusobnom duelu, a na žalost mnogih bh. navijača, reprezentacija BiH, iako je redovno učestvovala na Eurobasketu, nikada više nije prošla grupu. Blizu je BiH bila mnogo puta, a oni koji su pratili košarku svih ovih godina, sigurno se sjećaju igre protiv Grčke i ostanka sa dva igrača na terenu, nakon što su sudije isključile cijelu klupu, ili briljantne igre protiv Litvanije, kada nažalost pobjeda od šest razlike nije bila dovoljna za prolaz grupe.
Koliko je te 2013. godine peh pratio reprezentaciju, govori i činjenica da je BiH imala isti omjer u grupi kao i tri prvoplasirane ekipe koje su otišle dalje, ali je nažalost završila na četvrtom mjestu i ispala sa prvenstva zbog koš-razlike.
Kako je košarka u većim košarkaškim mjestima slabila na popularnosti, tako se mogao dobiti osjećaj kako i reprezentacija više nikoga ne interesuje. U mjestima gdje se i dalje igrala dobra košarka, a to su prvenstveno Aleksandrovac i Široki Brijeg, poznato je da niko i ne mari za BiH, pa je bilo i očekivano da se sve počne raspadati, jednako kao i sarajevska ili tuzlanska košarkaška scena.
Propušten je i Eurobasket 2017. godine, a naredni je, iako planiran za četiri godine umjesto nakon dosadašnje dvije, zbog pandemije organizovan tek nakon pet godina, 2022. U međuvremenu je izgubljen i Nihad Đedović koji se odrekao bh. državljanstva, ali se i stekao dojam da niko u Savezu ne brine o reprezentaciji. Čule su se i razne priče koje se pričaju i danas, poput one da neki iz Saveza namjerno sve sabotiraju, a kada čovjek pogleda kako izgleda sva ta organizacija, nije ni čudno posumnjati u takvo što.
Neki novi klinci
Godinama poslije su stasali neki novi momci. Jedan od njih, Džanan Musa, kadetski prvak Evrope, postao je vođa reprezentacije, te nakon vrlo neuspješne epizode u NBA ligi, doživio novi preporod u Realu iz Madrida. Pored njega, NBA igrač Jusuf Nurkić, od velikih utakmica nastupio je na posljednjem Eurobasketu, a ako se BiH plasira, vjerovatno će nastupiti i na narednom.
Aleksandar Lazić, Miralem Halilović, Amar Gegić, Edin Atić, Kenan Kamenjaš, Amar Alibegović, Adin Vrabac i Emir Sulejmanović momci su koji su vodili tim do bilo kakvog uspjeha u zadnjim godinama, doduše ovaj zadnji sve dok nije došao u konflikt sa selektorom. U sarajevskoj dvorani Skenderija je tako pala vrlo jaka Francuska, onda na prvenstvu i Slovenija, a prošle nedjelje i Hrvatska, i to 20 razlike, što je bilo dovoljno da se BiH može nadati Eurobasketu 2025.
Pored spomenutih igrača, na klupi su još i igrači iz bh. prvenstva, koji ulaze malo ili nikako, tako da reprezentacija praktično igra sa osam igrača, a kad nema Muse, onda sa sedam. Povrijedi li se neko od njih, roster je sve tanji, mada selektor tvrdi kako su klupirani igrači jednako bitni, što za moral, što za atmosferu u ekipi.
Sada kada BiH ima izgledne šanse da se ponovo plasira na Eurobasket, a da Hrvatska nažalost ne učestvuje tamo, zvuči nestvarno da se takvo što može desiti, pogotovo ako uzmemo u obzir koliko je bh. sportista odlučilo u posljednjim godinama igrati za susjedne zemlje, koliki je haos u Košarkaškom savezu i kroz kakve sve napore prolaze Stručni štab i sami igrači.
Timski duh
Ipak, ova bh. ekipa je već mnogo puta dokazala da je pravi tim, te i pored toga što igraju u manjim klubovima širom Evrope, odnosno što neki tavore u bh. prvenstvu, na njih se itekako može računati.
S povratkom povrijeđenog Hallilovića, pronalaskom jednog naturalizovanog igrača, ubjeđivanjem FIBA-e da je NBA igrač Luka Garza pravi, a ne naturalizovani Bosanac, te eventualnim rješenjem konflikta između Emira Sulejmanovića i selektora Bećiragića, ova ekipa može igrati za mnogo više od samog prolaska grupe.
Tada bi, zajedno s Nurkićem, u ekipi bilo zaista 12 igrača koji bi se mogli rotirati, te bi možda nepravedno morali otpasti ovi koji su trenutno uglavnom na klupi.
Iako nas iskustvo uči da ne očekujemo previše, možda ova nedjeljna pobjeda ipak govori kako pobjednički mentalitet ipak postoji u ovim momcima, te da košarka ponovo stanuje u Sarajevu, odnosno u cijeloj BiH.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.