Mirnes Kovač je napisao izuzetno zanimljivu knjigu za svakog koga zanima historija, politika, ekonomija.
Ovo je knjiga koja razjašnjava neke još dovoljno neosvijetljene stranice prošlosti zadnje dekade 20.vijeka. Ovo je i knjiga koja pobija mitove o ratu u bivšoj Jugoslaviji ali i razbija zablude, ako ih još uvijek uopšte ima, o moralu i principima.
Knjiga na početku objašnjava kontekst rata u Bosni i Hercegovini u očima Amerike, u tom trenutku na vrhuncu svog uticaja u svijetu kao jedina preostala super sila po okončanju Hladnog rata.
Neposredno prije rata u Bosni i Hercegovini i na početku rata došlo je do američkih vojnih intervencija u Iraku i Somaliji. Takođe, u toku je bila intifada u Palestini. Iako nikad moćniji, Amerikanci zaključuju da im treba nešto čime bi poboljšali odnose sa islamskim svijetom.
Ali, iako su priznali Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu državu, Bušova administracija ne pokazuje nimalo entuzijazma da zaustavi rat a time i masovne zločine. Dokumenti u ovoj knjizi, a to sam i kazao na početku teksta, pobijaju mitove i razbijaju zablude.Jedan od mitova je i taj da je Amerika imala neki skriveni interes u Bosni i na Balkanu.Upravo faksimil pisma Džordža Buša starijeg u kojem on doslovce piše da” u Bosnu neće poslati vojnike da ginu jer Amerika tamo nema nikakvog interesa” dovoljno govori o vjerodostojnosti priča o nekom velikom interesu Amerike ovdje.
Prije nego nam objasni ulogu Saudijske Arabije u ratu u Bosni i Hercegovini, autor nam donosi kratak historijat njenog nastanka i šta je to značilo za arapski i islamski svijet, za regionalnu i globalnu politiku.
Islamski svijet ujedinjen po pitanju odnosa prema BiH
Kovač nas zatim opet vraća na rat u Bosni i Hercegovini, na pokušaj da jedan narod biološki preživi pokušaj njegovog istrebljenja. U tome im je trebao svaki mogući saveznik ali najvažnije je bilo pridobiti državu broj jedan u svijetu – Ameriku.
Nakon izbora krajem 1992. godine i dolaskom na vlast Bila Klintona ukazala se povoljno prilika da se djeluje na administraciju u Vašingtonu. Autor nam ovdje ogoljava najmoćniju vlast na svijetu prikazujući je objektivnom onakvu kakva jeste-rukovođena isključivo interesom.
Ali u Bosni i Hercegovini kako reče Buš stariji nema nikakvog interesa pa kako onda ubijediti administraciju u Vašingtonu da reaguje?
Razočarani reakcijom Evropljana, Bosanci sve adute stavljaju na islamski svijet i njihov odnos sa Amerikom.
Ova knjiga nam svjedoči i o tome koliko je islamski svijet bio solidaran i ujedinjen po pitanju odnosa prema Bosni i Hercegovini, kao prema rijetko kom pitanju u savremenoj istoriji. U ovim relacijama bio je svakako važan odnos Saudijske Arabije i Amerike. U namjeri da pomognu Bosni, rade to suptilno i kad god im može biti u tajnosti. Pri tome se koriste najviše dvije linije – ona prijateljska kraljevske porodice iz Rijada sa elitom u Vašingtonu i druga, faktor ekonomije, tačnije nafta i unosni poslovi države. Upravo će dodjelu jednog od najvažnijih i najvećih poslova u istoriji, obnovu putničke flote, povjeriti američkoj kompaniji Boing. Dodjelu ovog posla će Saudijci iskoristiti da opet kod Amerikanaca lobiraju za Bosnu.
Poslijeratni angažman
Ova knjiga nas ponovo podsjeća na svu dramatičnost koju je donio rat u Bosni i Hercegovinu i trku sa vremenom. Iako se reagovalo dosta kasno, iako se cijeli svijet propisno obrukao na slučaju Bosne i Hercegovine, nema sumnje, da je angažman ove države, koordinisan sa Amerikom ali i ostatkom islamskog svijeta, posebno sa Iranom, Turskom, Malezijom, pomogao da se u Bosni i Hercegovini stanje na terenu preokrene.
Jasno je da su za biološki opstanak Bošnjaka i opstanak Bosne i Hercegovine najzaslužniji njeni građani koji su u nemogućoj situaciji pružili otpor, ali nema sumnje i da je i ova vrsta podrška dovela do prekida ratnih dejstava i postizanja mirovnog sporazuma.
Kovačeva knjiga se ne zaustavlja na Dejtonskom mirovnom sporazumu već se bavi i poslijeratnim angažmanom Saudijske Arabije u Bosni i Hercegovini.
Ono što knjigu čini još zanimljivijom jesu i svjedočenja ljudi koji su bili neposredni akteri mnogih događaja opisanih u knjizi.
Naravno, knjiga daje mnoge odgovore ali postavlja i neka pitanja na koja bi neka buduća istraživanja mogla i morala dati odgovore.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.