U foto albumu grada, Paul Lowe je jedna od onih dragih fotografija Sarajeva. U njegovom stavu bila je jedna duboko duhovna blagost čovjeka koji bez obzira na vlastiti stav nikada nije osuđivao druge. Kao čovjeka, a što je važno i za fotografa, krasilo ga je strpljenje i ustrajnost. Od Paula se moglo učiti šta je sabur, ta važna i lijepa vrlina koju karakterizira i sposobnost da se podnosi teškoća bez gubitka nade. Ta njegova dobroćudna priroda zaista je bila inspirativna. Bio je od onih ljudi koji je o svakom ljudskom biću vodio računa s najvećom pažnjom i razumijevanjem, bilo da ga gleda svojim očima ili kroz objektiv kamere.
Bio je Britanac i Sarajlija. Pomalo neobičan, ali definitivno Sarajlija. Kada bi ga ugledali na Ferhadiji, u Titovoj ili kako se spušta niz Kovače, čak i oni koji ga nisu poznavali, morali su primijetiti neobično blagi pogled uvijek ukrašen osmijehom. To ga je uglavnom razlikovalo od nas ostalih.
Stoga smo, njegovom smrću, izgubili ne samo velikog fotografa, pedagoga, sugrađanina, zemljaka, dobrog stanovnika Planete, već smo ostali uskraćeni i za jedan drag osmijeh. Njegov prerani odlazak jeste tragedija, ali njegova smrt i ono kakav je Paul bio traži da baš sada glasno govorimo o životu. Prije svega iz dubokog poštovanja prema životu koji je Paul posvetio Sarajevu. Na kraju, smrt će prije ili kasnije, ovako ili onako, doći po sve nas.
Fotografirao neke od najznačajnijih događaja moderne historije
Paul Lowe je fotoreporter čija karijera počinje sredinom ‘80-ih. Njegove fotografije su objavljivane u časopisima kao što su Time, Newsweek, Life, The Sunday Times Magazine, The Observer, The Independent… Fofografirao je neke od najznačajnijih događaja u modernoj historiji, poput pada Berlinskog zida, oslobađanja Nelsona Mandele, genocida u Ruandi, uništenja Groznog… opsade Sarajeva.
Kao i brojni drugi fotografi, Paul Lowe prvi put u Sarajevo dolazi u ljeto 1992. godine. Za razliku od ostalih, Paul je ovdje i ostao. Na njegovu odluku utjecali su ljudi, atmosfera grada i velika sarajevska ljubav koju je pronašao u Amri.
Cjelokupni život Paul Lowea jedna je vrlo suptilna, a veoma snažna fotografija. U mračnoj komori vremena u kome je živio Paul je bilježio suštinu ljudi i njihovu izdržljivost, nepokolebljivost i borbu u teškim vremenima. Kroz objektiv kamere Paula Lowea prolazila je svjetlost ostavljajući neke od najljepših tragova o nama i našem gradu. Njegove fotografije su nas opominjale na prolaznost, ali i na neuništivu ljepotu života, bez obzira na mračni trenutak u kome one nastaju.
U njegovim fotografijama nastalim u periodu opsade grada osjeti se empatija i duboko razumijevanje društvenih i humanitarnih posljedica ratova. Njegova kolekcija fotografija iz Sarajeva jedan je od najboljih primjera na koji način je Paul Lowe pristupao svom poslu. Uvijek je ponavljao kako je u fokusu imao svakodnevnu borbu ljudi za preživljavanje u teškim uvjetima. To će biti i centralna tema njegove knjige Bosnians objavljene 2005. godine.
Bilježeći svakodnevnu borbu građana Sarajeva sačuvao je priču o snažnom ljudskom nastojanju da se usred brutalnosti zadrži dostojanstvo i normalnost. Loweov rad karakterizira ona tišina u pauzama prije i poslije granatiranja te introspektivnost koju prenosi kroz svoje slike. Njegova želja bila je ispričati priču o ljudima, o tome kako se normalni ljudi ponašaju u nenormalnom, teškom vremenu.
Ne bismo smjeli zaboraviti da je Paul, kroz tragediju našeg grada, pronalazio načine da pokaže poštovanje i pronađe ljepotu i smisao u najtežim iskustvima, u trenutku kada nas je život suočio sa najmračnijim izazovima i kušnjama. To nas obavezuje da i mi ostanemo takvi, poštujući i suosjećajući jedni s drugim.
Dobitnik brojnih nagrada
Pedagoški rad Paula Lowea je zasebno poglavlje. Paul nije bio profesor samo u akademskom okruženju. Svoje znanje dijelio je sa kolegama i svima koje je to zanimalo, uvijek sa radošću. Upravo Paul Lowe odigrao je veliku ulogu u karijeri najznačajnijeg bosanskohercegovačkog fotografa Ziyaha Gafića. U jednom razgovoru kao savjet mladim fotografima u Bosni i Hercegovini poručuje: „Radite vrijedno, budite strpljivi i fokusirajte se na priče koje su vam zaista važne, do kojih vam je stalo.”
Paul Lowe dobitnik je i brojnih fotografskih nagrada uključujući i pet „World Press Photo Award“ od kojih je jednu dobio za fotografiju snimljenu ‘90-ih u Bosni i Hercegovini. Mogao bih reći da smo imali sreću da smo u programu Modul memorije Festivala MESS, 2020. godine „Nagradu za poseban doprinos očuvanju kulture sjećanja“ dodijelili upravo Paul Loweu. Organizirali smo i njegove izložbe „Čekajući Godoa – Susan Sontag“, kao i izložbu „Ožiljci“ u kojoj je također pokazao kako se slike destrukcije kroz njegovu kameru ukazuju u obliku jedne zastrašujuće ljepote. Ostalo mi je to kao jedna draga uspomena iz perioda pandemije.
Uvijek i sa svima je rado surađivao, a posljednjih godina veoma često je izlagao svoje radove. Zaista, Paul Lowe jeste ostavio važan trag u ovom gradu i zemlji.
Ipak, čak kada ovakav čovjek i fotograf fascinantne biografije ne bi dobio ulicu sa svojim imenom, ulice Sarajeva zauvijek će pamtiti Paul Lowea po njegovim fotografijama.
‘Neprimjetan, k’o naš, a i jeste naš’
U filmu o Susan Sontag, Ognjenka Finci prisjećajući se svih velikih imena svjetske fotografije koji su u periodu opsade bili u Sarajevu kaže da se najviše sjeća Paula koji joj je bio najdraži i dodaje: “Neprimjetan, k’o naš, a i jeste naš.”
Jedna od fotografkinja koja je također tih ratnih godina bila u Sarajevu – Annie Liebowitz, govoreći o fotografiji naglašavala je tu fascinaciju mogućnošću zaustavljanja trenutka koji prolazi, ali koji u fotografiji traje zauvijek.
Zbog toga sam napisao da je Paul Lowe draga fotografija iz albuma našeg grada, dragi otrgnuti trenutak u dugoj historiji grada koji ostaje zauvijek, prepoznatljiv i toliko sličan gradu – naš Paul Lowe.