Među pripadnicima Himba plemena: Život na crvenoj zemlji

Procjenjuje se pripadnika namibijskog Himba plemena ima oko 15.000, a život u izrazito sušnom regionu donio im je odvojenost od drugih, ali i očuvanje tradicije i kulturnih obrazaca.

Žene imaju mnogo obaveza, od kojih pronalazak i donošenje vode nosi najveću odgovornost, uz čuvanje djece (Al Jazeera)

Crvena zemlja je gorela pod mojim bosim stopalima. Žene su bile u kućama, te je centar malog sela bio prazan. Himba narod su pastoralisti, koji žive u severnom delu Namibije, i po mnogo čemu su jedinstveni. Uz San pleme, Himba su poslednji polu-nomadi ove zemlje okovane peskom. Procenjuje se ih ima oko 15.000, a život u izrazito sušnom regionu doneo im je odvojenost od drugih, ali i očuvanje svoje tradicije i kulturnih obrazaca.

“Malo se toga promenilo. Muškarci su sa stokom, imamo koze i krave… oni traže vodu, hodaju sa stadom danima, a žene su sa decom u ovim kućama. Vidiš kako izgledaju, svuda su iste, pravljene ručno od ove naše crvene zemlje, balege i slame”, priča mi Ana, devojka koja govori dobro engleski i poreklom je iz Himba plemena. Ona je mlada i moderno odevena u uske farmerke i belu majicu. Ana je obrazovana i radi kao vodič u selu u kojem je odrasla. Priznaje i kako joj Ana nije pravo ime, ali je meni lakše da ga izgovorim.

“Nisam želela da živim kao moja mama i baka. Sanjala sam da imam odeću, vodu da se okupam… Želela sam izbor. Imala sam sreću da su mi dozvolili da biram i da odaberem drugačiji život,” iskrena je Ana.

Crvena kao suština života

Žene imaju mnogo obaveza, od kojih pronalazak i donošenje vode nosi najveću odgovornost, uz čuvanje dece. One prave čuveni nakit kojim ukrašavaju svoja tela, koristeći najčešće kožu životinja, budući da su pastoralisti, ali i ljuske nojevih jaja, bakarne žice, najrazličitije perlice… Mnogi autentični komadi nakita su crvene boje, koja za ovaj narod predstavlja i suštinu života, jer je zemlja, tvrda, glinena i terakota boje.

Od ove crvene zemlje niče dom, ta zemlja im pruža zaštitu od jakog sunca i insekata, daje pastu otjize, kojom ukrašavaju kosu, praveći neobične, ali teške pletenice što im padaju preko leđa. Kosa ima važnu ulogu u Himba zajednici. Ona pokazuje njihov društveni status i uzrast. Žene nakon udaje nose ukras na glavi, erembe, koji simbolizuje brak, ističući njihov položaj u zajednici. Muškarci koji nisu u braku obično imaju jednu dugu pletenicu na glavi.

(Ustupljeno Al Jazeeri)

Otjize pasta je bogata gvožđem i, po nekim istraživanjima koja su rađena, blokira UVA i UVB zračenja, što objašnjava nizak procenat kancera kože u zajednici koja mnogo vremena provodi na jakom suncu, čak i pruža zaštitu od nekih bakterijskih infekcija.

Himba žene se ne kupaju. Vode u ovom sušnom području nema za sve, a stoka mora da pije.

“Dim se koristi kao sredstvo za čišćenje tela, i kao miris. Pokazaću ti sad”.

Najstarija žena iz sela je pripremala mirisnu smolu, koju je pomešala sa par aromatičnih biljaka u maloj činiji. Sedela je na zemljanom podu, obnaženih grudi, kao i sve Himba žene, i raširenih nogu, dok je malo parče kravlje kože visilo oko njenog tankog struka. Imala je blizu osamdeset godina i nežnu kožu lica, sa dve duboke bore oko usana, pokazatelj iskrene ljubavi prema životu. Dimna kupka, kako je nazivaju, obavlja se gotovo svakodnevno. Žene uglavnom čučnu iznad činije, dok dim obavija njihova tela. Često će se prekriti ćebetom preko glave, kako bi se celo telo oznojilo, dakle, okupalo, jer dim ostaje ispod ćebeta. One ne skidaju odeću tokom kupanja.

Dijele sve što imaju

„Sve se deli u selu, ko koliko i šta zaradi, ako neko donese meso divljači, svi u selu jedemo zajedno. To je važno za opstanak bilo koje zajednice u ovako nemilosrdnim uslovima“, kaže Ana. „Ako bih htela da se udam, morala bih da imam dozvolu roditelja. Tu je i miraz, koji bi njima mnogo značio.“ Miraz se obično merio u broju grla stoke.

(Ustupljeno Al Jazeeri)

UCLA profesorka antropologije je radila jednu zanimljivu studiju u Namibiji. Naime, Bruk Scelza otkrila je da „Himba ima čvrsta uverenja o važnosti društvenog očinstva i da je dete tvoje ako ga rodi tvoja žena, bez obzira na očinstvo“. Otkrila je da Himba ima najveću zabeleženu stopu onoga što istraživači nazivaju „očinstvom ekstra para“, čak preko 48 posto. Izraz se odnosi na slučaj u kojem je dete rođeno u bračnom paru, ali muž nije biološki otac, kako se u studiji navodi. Profesorka tvrdi da su muškarci svesni ovog obrasca i da imaju sistem društvenih normi koje podržavaju ovu praksu, praksu deljenja žena.

Druga studija Univerziteta Cambridge fokusirala se na seksualno prenosive bolesti, u ovom slučaju gonoreju. Na osnovu briseva sprovedena je studija preseka na 446 odraslih pripadnika plemena, u 28 ruralnih sela. Ukupno 16 procenata učesnika je imalo infekcije visokog nivoa, a 48 odsto je imalo infekcije niskog nivoa. Žene su imale veću prevalenciju infekcija visokog i niskog nivoa, no sve infekcije niskog nivoa i većina infekcija visokog nivoa su bile asimptomatske i nisu lečene, a komplikacije od nelečenih seksualno prenosivih bolesti su među najznačajnijim uzrocima morbiditeta i mortaliteta među ženama u ruralnim delovima Afrike, te praksa deljenja žena, iako je tradicija, treba da prestane.

Neke tradicionalne norme, koje su se pokazale kao štetne, nesumnjivo se moraju menjati pod naletom promena koje donosi novi vek. Na koji način je to najbolje uraditi da bi se zaštitile tradicionalne kulturne vrednosti, ostaje da vidimo.

Izvor: Al Jazeera

Reklama