Prvi put sam u Amsterdam došao u decembru 2005. godine. Tada sam još bio student, a aviokarata nije bilo ispod 400 eura, pa je logično bilo da idem autobusom koji je koštao podnošljivih 150. Mana tog putovanja je što je autobus bio često pun, a pozitivna stvar je to što vam niko ne vaga kofer. Ako imate još jedan, doplatite pet maraka (2,5 eura) i ponesete dva. Danas su autobusi veoma uobičajena vrsta prijevoza, posebno nakon pojave jeftinijih kompanija koje voze iz svih dijelova Evrope prema Amsterdamu. To je i najjeftiniji način da se dođe u ovaj grad.
Od Sarajeva do Amsterdama se ponekad putovalo i preko 35 sati. Autobus bi stajao u svakom bosanskom, ali i svakom belgijskom i holandskom manjem gradu, često praveći bespotrebne pauze, na kojima bi vozači razmjenjivali robu, i to u stilu: „ja tebi pošiljku, ti meni ručak“.
Amsterdam je i danas posljednja stanica kada krenete iz Sarajeva. Do kraja putovanja upoznate sve putnike, koji se obično dijele na švercere i one koji se boje aviona, te nešto malo onih koji su kartu kupili dan-dva prije ili imaju previše prtljaga. Autobus pristaje na amsterdamskoj željezničkoj stanici Amstel, odakle se dođe u centar za nekoliko minuta vozom. A kada stignete u centar, tu već imate šta vidjeti.
Ulice u obliku polukruga
Prvi put sam bio prilično pogubljen. Vozio sam bicikl od kvarta do kvarta i ništa mi nije bilo slično gradovima na koje sam navikao. Centar grada je pun ulica u obliku polukruga, tako da ništa nije paralelno, a kad na to dodate stotine mostova i mnogo kanala, vrlo je lako izgubiti se. Nisam imao ni smartfon, pa sam se oslanjao na mapu, ali i na mapi je valjalo naći gdje se trenutno nalazim. Nakon nekoliko gubljenja, počeo sam polako da se bolje snalazim, pa sam znao gdje je fakultet, gdje stan u kom moja djevojka živi, a gdje njeno radno mjesto. Polako sam krenuo osvajati i turističke kvartove, nasjedajući i na prve turističke klopke.
Naravno, svi su čuli za Red Light District, kao i coffee shopove u kojima se legalno prodaje marihuana i slične stvari, ali to nije jedino šta Amsterdam nudi. Pored tzv. lošeg turizma, kako ga u medijima sve više i više zovu, ovaj grad ima 60-ak muzeja, polja tulipana, brodske vožnje kanalima, posjete raznim pivnicama, hiljade mostova, te isto toliko restorana i kafića.
U pandemijskoj 2020. je milina bilo šetati gradom koji je bio potpuno prazan, a takav je inače samo na Božić, kada većina ljudi vrijeme provodi s familijom, ali je već 2021. godina brojala više od 10 miliona turista. Sajt Hollandtimes piše da se u ovoj godini predviđa da taj broj dosegne 20 miliona, što je zaista impozantno.
Kada krenete bilo gdje u grad, dočekaće vas stotine ljudi. Na red u muzejima ćete čekati i po nekoliko sati, a slično ćete doživjeti i u dobrim restoranima ili kafićima. Nedavno je u Rijks muzeju postavljena izložba Johannesa Vermeera, a sve karte su se odmah rasprodale mjesecima unaprijed. Posebno za ovu izložbu je bilo to što je Rijks muzej pozajmio mnoga njegova djela iz drugih muzeja širom svijeta, pa je samim tim izložba trajala samo neko vrijeme. S obzirom da je Vermeer postao poznat tek nakon smrti, vrlo je teško sakupiti sva njegova djela na jednom mjestu, tako da ni ovaj put opus nije bio kompletan. Ukoliko kartu niste kupili prvi ili drugi dan, nemoguće je bilo ubaciti se na bilo koji drugi način.
Dati turistima ono što žele
Holanđani su, kao i u svemu ostalom, pragmatični, i shvatili su šta se isplati. Samo su dali ljudima ono šta žele kako bi se ovi osjećali slobodnima. Skupi hoteli, hosteli, apartmani i drugi objekti ne sprečavaju bogate Britance, Irce, Norvežane, Dance, Nijemce i druge da dođu. Često se čak desi da grupa turista dođe iz Londona na jedan dan. Po podacima sajta SkyScanner, gotovo hiljadu letova sedmično operira na relaciji London – Amsterdam i nazad, tako da ne čudi ako neko dođe ujutro i vrati se naveče. Grad i od takvih turista nešto zaradi, ali se postavlja pitanje koliko je ugodno živjeti u gradu u kom je atmosfera uvijek kao na Stradunu prvog augusta i u kom je nemoguće prošetati od rijeke ljudi, bilo da je Nova godina, mart ili novembar.
Budući da stanovnici Amsterdama sve više negoduju, već godinama se priča o uvođenju ograničenja na tzv. loši turizam. Tu se posebno misli na turiste koji dolaze zbog legalne prostitucije i uživanja lakih droga. Lokalne vlasti su napravile i video klip u kom se cilja na muškarce koji dolaze iz Engleske, a imaju između 18 i 35 godina. U videoklipu policija hapsi prestupnika, a kršiteljima zakona obećava kaznu od 140 eura i kriminalni dosje. Pored medijske kampanje, u kojoj se određenom dijelu turista otvoreno govori kako nisu dobrodošli, Opština Amsterdam je davno uvela ograničenja i na dolaske preko sajta Airbnb, čime pokušava stati u kraj i problemu stanovanja. U praksi se dešava da jedan vlasnik ima nekoliko stanova koje izdaje preko interneta, i time vraća kredite za sve te stanove, dok s druge strane u svakom trenutku nedostaje hiljade stanova.
Namjerno prebukiran hotel
Ljudi su nezadovoljni jer po gradu luta previše pijanih ljudi, a pored objektivnog problema alkohola i marihuane, postoji i problem buke, jer po cijelu noć centrom grada luta ekipa koja nema prenoćište ili uopšte ne znaju ni gdje bi prespavali. Dok sam studirao, radio sam u hotelu kao noćni čuvar u samom centru grada. Skoro svaku noć bi me neko pokušao prevariti, plativši za jednu osobu, a pokušavši se provući s još nekim. Pošto se radilo o elitnom hotelu, jedno dugme mi je bilo dovoljno da pozovem zaštitare, a kada bi se oni stvorili, ljudi bi čak nestajali i bez traženja da im se vrati novac. Ogromni su novci bili u pitanju, pa se u tom hotelu nije moglo prespavati za manje od 150 eura, a prosječna cijena je još 2013. godine bila i preko 300 eura. Hotel ima 93 sobe, a obično bi ih prodali stotinjak, računajući na nedolazak ili kasno otkazivanje barem 10 gostiju. Ako bi se desilo da je hotel prebukiran, na licu mjesta bismo nalazili nešto sličnog kvaliteta, ali se itekako ukupno isplatila prodaja više od stvarnog kapaciteta. Gosti koji bi dolazili bi bili iz raznih miljea, te potpuno različite platežne moći, pa sam tako ugošćavao šeike, političare, mafijaše, ali i običnu raju, koja nekako sakupi novac da dođu na vikend u Amsterdam.
Svi ti ljudi dođu da se dobro provedu, ali činjenica je da grad vjerovatno ima više koristi od kvalitetnijeg turizma, odnosno ljudi koji će posjećivati muzeje ili fudbalske utakmice, one koji će platiti skuplji smještaj, te uživati na jahti ukoliko je lijepo vrijeme.
Trenutno se dešava jedna turističko-kulturna revolucija, nešto slično kao kad su se čelnici engleske Premier League obračunavali s huliganima. U jednom momentu se desilo da se huligani više jednostavno nisu isplatili na stadionima, nego je valjalo privući porodice i ljude s novcima. Od huligana niko nije imao koristi. Tako ni Amsterdam nema neke velike koristi od dnevnih turista koji su mahom došli na dan ili dva kako bi okusili čari ilegalnih supstanci. Njima je raus – i to se više i ne krije.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.