Zahuktala je lavu samo 50-ak sati nakon što sam pokupila malo njene utrobe sa ugašenog Srebrenog kratera. Vulkan Etna, visok 3.380 metara. Eto, bila sam, dotakla je, penjala se do prvih stubova žičare… oko 2.000 metara nad morem.
I baš kad sam „sujetno“ pomislila kako sam sretna nogometašima – prošle godine u Sevilji, ove godine Napulju (osvojio je Napoli šampionat Italije u dane kad sam ga posjetila), vulkan me ukorio i „spustio na zemlju”, zemlju gdje vulkani određuju život.
Sicilija, a „Sicilijanka je opasnija od oružja“, rekao bi kum Corleone (Marlon Brando) u filmu Kum, koji također “mjeri” život ovom komadu planete. Tu ti sva matematika života prestane. Niti misliš, niti premišljaš, samo te nosi – da li crno (vulkansko) kamenje, da li nepregledna stabla limuna, da li „Dva mora“ ili pradavne linije terasastih, nekada obradivih brda.
Autobusom iz Sarajeva do Giardini Naxos i natrag pređeš više od 5.000 kilometara. Taj sam put sa grupom prošla za nepunih 10 dana. Neka me niko ne pita „kako si izdržala“, kao što me nisu pitale ni sve te bajkovite „tanahne“ moćnosti. Moćna je Cosa Nostra, ali iz njihovih gradića Forza d’Agro i Savoca, dolaze riječi pjesme Govori tiho da te čuju samo zvijezde. U Savoci, pored bara Vitteli, nalazi se i manastir Cappucci gdje se čuvaju mumije monaha koji su tu živjeli od 18. vijeka, po kome je kafa s mlijekom dobila ime „cappuccino“.
Tiha, sakrivena su u krošnjama osebujnog prepoznatljivog sicilijanskog zelenog skuta, gdje svako proljeće odmaraju i ptice selice na putu prema Evropi, svome domu. Etrurci su ostavili golem pečat. Grci, Rimljani, Mauri, Aragonci dodavali svako svoj trag. I svi su bili uporni da dominiraju, no taj Sicilijanac(ka) se održao do danas. Tih, postojan, crnokos, zagasitije puti, doduše (domicilni) i plav, tirkiznih očiju nerijetko prošara gomilu – da se ne zaboravi da su Normani itekako vladali ovim prostorima.
Do kraja ‘štikle čizme’
Sa samog vrha „čizme apeninske“ do Rima je više od 26 sati vožnje. Rim sunčan, uz svu najavu kiše i nevremena, pustio nas je da obilazimo sve te piazze, arcade, Colosseum. A onda nastavak do Moreuza, Stretto di Messina (kraja „štikle čizme“), trajekta u ranim jutarnjim satima.
Sicilija, najveći otok u Sredozemnom moru, površine oko 26.000 kilometara kvadratnih, kišovita, nije nam se s prva obradovala. Kako smo, nas 44 u grupi, bili uporni, znalo je biti i sunca. Napokon, tri noći ostaćemo u Alcantari i tu ću zbratimiti moju Darivu sa Bembaše, sa Santa Teresa di Riva, zalivom kome bih se rado vratila u vrijeme kupanja.
Taormina, mondenski gradić na brdu, sa ponosnim Trgom Garibaldi, posvećen nacionalnom heroju koji je ujedinio Italiju prije 160 godina. Tu je, naravno, „skupoća“, ali tu ćete ući u specijaliziranu radnju drvenih figura Geppettovog Pinocchija. „Siciliana Pupine“ ili „marionete“ su njihove drvene lutke, a Sicilijansko pozorište lutaka i njegove predstave su na UNESCO-ovom popisu nematerijalne svjetske baštine u Evropi. Njihova baština je i 5.000 narodnih pjesama koji se pjevaju na sicilijanskom jeziku.
(Korake tradicionalne tarantelle prenosio nam je u srednjoj muzičkoj školi rahmetli moj drug i pjevač Ćazim Čolaković jer je sa „Lolom“ imao turneju te 1971. godine i donio nam da sviramo instrument vargan. Te igre sam uživo pratila na gostovanju njihovog folklora na našim Baščaršijskim noćima, čiji sam bila dugogodišnji PR.)
Putovanje do srca Mediterana
Sikani, Elimi i Sikuli su plemena prvobitnih zapisanih stanovnika Sicilije, koja broji pet miliona ljudi, a crteži datiraju čak oko 8.000 prije nove ere. Grci, helenska kultura ostavila je značajna tragove, posebno po uzgoju vinove loze, maslina, ali i agruma. Sicilijanski ratovi počeli su sukobima sa Kartaginom, a Rimska republika izbacuje i Kartaginu, te Sicilija 242. pr.n.e. postaje rimska provincija. U drugom Punskom ratu ubijen je Arhimed, prije toga pobijedivši i zapalivši brodove poznatim ogledalima. Sicilija je zbog svojih pet žetvi godišnje postala glavna žitnica Rimu, a kršćanstvo se pojavilo tek 200 godina poslije Krista. Razdoblje Rima, ukupno 700 godina, prekinuli su Vandali 440. godine, koje protjeruju Goti da bi Bizant zavladao otokom, a Konstantin II godine 660. pokušava se premjestiti iz Carigrada u Siracusu.
Eufemije, zapovjednik bizantske flote ubio je zapovjednika Konstantina, zauzeo Siracusu, no protjeran je u Afriku, gdje ipak nudi vlast nad Sicilijom Zijadetullahu I, aglabidskom emiru Tunisa, kao protuslugu za njegovu zaštitu. Zijadetullah šalje pojačanje iz Ifrikije, a iz Andaluzije, pod vodstvom Berbera Asbagab Vekila, dolazi jak odred dobrovoljaca i napad usmjeravaju prema Palermu. Palermo je osvojen 831. i od tada postaje sjedište islamske vlasti na Siciliji. Veliki grad ili Balarm postaće najsjajniji i najmoćniji grad cijele regije, sve do pojave Normana.
Krstaši će nastojati da uklone sve što podsjeća na islam i muslimane. No, i pored toga, na svim crkvama, pojedinim privatnim zgradama, vilama i znamenitim zdanjima, ostatak maurske kulture se uklopio i čini nezamjenjiv mozaik sveukupnosti.
Nakon što je 1091. zauzeo Roger II, Siciliju su preuzeli Normani i uspostavili Rimokatoličku crkvu, te se potpuno odvojili od Bizanta. I dalje se mijenjaju vlasti, od Hohenštaufovaca, preko Anžujaca, a od 1409. kao dio krune Aragona. I Savojanci i Habzurgovci su također borili se za prijesto, a borba protiv Napoleona i Burbonaca završila je velikom revolucijom i njihovim herojem Garibaldijem, te napokon 1860. Sicilija postaje dio Kraljevine Italije.
U 19. stoljeću jača značaj mafije, velika emigracija kreće prema SAD-u, a 1943. Sicilija postala je velika nada saveznicima, iako je razrušena i mnogo toga uništeno. Proglašena je Republika Italija 1946, a Sicilija dobila status autonomne regije. Gradovi Catania, Messina, Palermo su sve ono što je i Sicilija, baš kao i Scarlatti, Bellini, Norma, ali i Cavalleria rusticana.
***
Preko Napulja vraćamo se u Bosnu i Hercegovinu. Pompeja nam je otvorila sve arkade, a Napulj me je čekao još od 1961. kad mi je teta donijela dječiji kišobran pastelnih boja. Grupa osnovaca svojim znanjem tehnologije, pretoplim osjećajem za pomoći dozvala je karabinjere da me upute mojoj grupi, koju sam ne izgubila, nego zamijenila mjesto „čeke“, te kasnila nekih 20 minuta. Castel Sant'Elmo mi je odao počast i ponesena tim vjetrom sa Mediterana stigla na svoj Vratnik nakon skoro 230 sati putovanja do srca Mediterana.