Dok sam radio za veliku korporaciju, oko mene je bilo dosta ljudi iz različitih dijelova svijeta. Najmanje je bilo Nizozemaca, iako je firma smještena u Amsterdamu, ali imao sam jednog dobrog kolegu s kojim sam se ponekad družio poslije posla.
Jedne prilike, nakon ljetnog odmora, pričamo jedni drugima gdje je ko bio, a ja ne znam odakle ću početi, s obzirom da sam za mjesec dana obišao pet zemalja.
Ostale kolege koji dolaze s juga Evrope su uglavnom odmore provodili kod kuće. Tako smo se svi raspričali, sve dok Nizozemac Jan nije rekao kako svake godine isključivo ide u Zeeland na odmor, i to tri sedmice, koje provodi u bungalovu na plaži. Pitam ga kako je bilo zadnji put, a on mi kaže „prve dvije sedmice je padala kiša, pa smo uglavnom na plažu izlazili u čizmama, a unutar bungalova igrali karte, ali je treća sedmica bila fenomenalna i baš smo uživali“.
U kancelariji je zavladao tajac jer bismo svi ostali takav odmor smatrali propalim, dok Jan uopšte nije tako mislio jer je njemu stvarno iskreno bilo lijepo, što zbog navika, što zbog ljubavi prema svojoj zemlji, a najviše zbog toga što u Nizozemskoj ljudi znaju biti zadovoljni s malim stvarima, uzimajući sve od života što im se pruži, i iskorištavajući svaku priliku. Nakon što nam je rekao koliko je sve to koštalo, izračunali smo da je mogao otići u hotel sa pet zvjezdica u Grčkoj. Ali kaže da mu je tamo prevruće.
Tako ja, nakon te priče, zamišljam konverzaciju između bilo koja dva južnjaka.
– Gdje ćemo ove godine na more?
– U Nizozemsku.
– Daj, ozbiljno te pitam.
Infrastruktura za deset
Kod nas bivših Jugoslovena odmor znači more, i velika većina će štedjeti za more po cijelu godinu, ili čak podići kredit, ali se na more otići mora, barem nekoliko dana. Naravno da smo svi godinama išli u Hrvatsku, Crnu Goru, i ono malo slovenske i bh. obale jer je to bilo „naše more“. Tako ga mnogi i danas doživljavaju, ali nerijetki su oni koji su produžili i južnije, do Grčke, Turske, Egipta itd, a tu posebno mislim na građane Srbije koji su devedesetih počeli ići u Grčku i više nikad od Grčke nisu odustali.
Niko mi nikad nije rekao da ide na more u Nizozemsku, Belgiju, Njemačku ili tako negdje sjevernije. Čak su se ljudi žalili i na temperaturu okeana oko Francuske, Španije i Portugala, a i sam sam se uvjerio da se ni u Maroku ne može baš uvijek kupati.
Ja sam odlučio ovim zemljama dati šansu, a i zašto bih svaki vikend provodio u kafani, ako mogu otići negdje na izlet, bilo to nizozemsko more, ili negdje dalje, do Belgije ili sjevera Francuske. Prva nizozemska plaža na koju sam otišao je ona u gradu Zandvoortu, danas poznatom po utrci Formule 1.
Stigli smo biciklima iz zapadnog dijela Amsterdama za otprilike sat i po, i čim sam došao primijetio sam infrastrukturu kakvu rijetko viđam u zemljama gdje je more mnogo toplije. Kafići su poredani jedan do drugih, možete pronaći mnoge nacionalne restorane, pojesti čuda, od suhe hrane i paste, preko raznih vrsta mesa, sve do vrhunske ribe i morskih plodova koji se služe do kasno u noć. Kiosci s prženom ribom su poredani duž cijele obale, od Bloemendaala do Zandvoorta, i svi su dupke puni.
Ljudi na plažama sjede pokriveni dekicama, i bez obzira na vremenske uslove, uglavnom uživaju. Parking se plaća bez obzira na to koji je dan, ali su sva parking mjesta puna. Uvijek možete vidjeti nekoga ko se kupa, pa čak i kad je temperatura vazduha ispod deset stepeni. Surferi su tu po cijelu godinu, ali uvijek u opremi za surfanje, i nepropusnim odijelima, tako da im more i ne može proći do tijela. Na sve strane se čuje njemački jezik, a Nijemci koji tu dolaze su uglavnom sa sjevera Njemačke, i oni su navikli na vjetar koji reže ili petnaest stepeni uz sunce.
Bježim od polena na more
Nakon što sam istražio Bloemendaal i Zandvoort, tokom pandemije sam počeo istraživati i ostale nizozemske plaže. U 2020. i 2021. godini su to bile najzanimljivije destinacije, iz prostog razloga jer se nije imalo gdje drugo otići, a kako uvijek u maju i junu bježim od polena, činilo mi se idealno posjetiti plaže u Hagu, Egmondu, Bergenu, Wijku, Ijmuidenu, pa potegnuti čak i do spomenutog Zeelanda. To je inače provincija koja je rjeđe naseljena u odnosu na najnaseljeniji Randstad, i tu možete satima hodati po plaži, a ne sresti mnogo ljudi.
Ako ste bliže Amsterdamu i Hagu, onda su na plažama prilične gužve, ali su i same plaže dovoljno široke da se nikad ne osjećate kao da ste poredani poput sardina. Vrijeme vas može, ali i ne mora poslužiti, i najbolje je pogledati prognozu dan ili dva prije, jer se inače možete teško pokajati što ste se ukazali na moru. Vjetra uvijek ima, što nekad nije ni loše jer vam nije potreban suncobran, pa je samo preporučljivo koristiti kremu za sunčanje. U posljednjih deset godina samo sam jednom došao na plažu da nije bilo vjetra, a kad puše, obično možete vidjeti ljude šaroliko obučene, od onih u zimskim jaknama, do ljudi koji se ponašaju kao da vjetar ne postoji, pa su i dalje u kostimima. Moje omiljeno mjesto u ovom dijelu Nizozemske je Wijk aan Zee.
Tu je inače i željezara, pa ako zanemarite pogled s južne strane plaže, onda možete uživati u bajkovitom gradiću, te pijesku koji se prema sjeveru pruža sve do Castricuma, pa i dalje. Tu se parking, barem zasad, ne plaća, a mjesto nije previše popularno, baš zbog spomenute željezare.
Prelijepi zalasci sunca
Ako krenete na jug, nakon Noordwijka i Katwijka dočekaće vas haška plaža Scheveningen, puna sadržaja za djecu i odrasle, ali i turistička klopka za one koji se upecaju. Parking odnedavno košta pedeset eura, bez obzira na dužinu boravka, a iako se mislilo kako će se smanjiti protok automobila, to se nije desilo.
Od nizozemskih plaža ne treba očekivati previše. Najprije je bitno za reći kako je more izuzetno hladno, i kako je logičnije otići na kupanje na neko jezero. Drugi problem je taj da, zavisno od vjetra, plićakom plutaju meduze prečnika po pola metra i više. To je nažalost tako skroz do francuske obale, a ova na slici je snimljena u gradu Dunkerqueu. Ne znam da li su opasne, ali definitivno izgledaju strašno, pogotovo kada se najedu školjki, algi i drugih morskih žrtava koje se onda vide kroz njih.
Ipak, ako ste naumili dobro se provesti tokom dana, vikendom, pa čak i poslije posla, plaže u Nizozemskoj su odličan izbor za provod. U junu se smrači tek oko 22.30, a kako su sve plaže okrenute ka zapadu, dugo ćete vidjeti sunce i prelijepe zalaske. Dani su uglavnom topli, a nije velika razlika u temperaturi ni noću. Sadržaja vam neće nedostajati, a moći ćete reći da ste pocrnili na holandskom moru, gazeći u nepregledna polja pijeska, ispijajući skupi špricer, pivo, ledenu kafu, ili ono što Nizozemci zovu limunadom, a što je ustvari pomiješan crveni sok na razmućivanje s vodom, i u kojem nema limuna. Ja to zovem lažnom limunadom, i obično tako i naručim, ali rijetko ko razumije šta sam htio reći.