Vijesti na portalima postale su prava bašta egzotičnih i bizarnih priča, nevjerojatan rasadnik sižea za scenarije nevjerojatnih komedija i drama. Gdje god klikneš, otvaraju se lude priče kakve smo nekoć, u neumreženom svijetu, dobivali tek na kapaljku. Evo jedne takve nedavne iz Zagreba.
Mladić, 18-godišnjak, promaknuo je čuvaru na tramvajskoj remizi, ušao u prazan tramvaj i krenuo njime u vožnju. Vozio je četiri stanice, a svoju mangupsku avanturu prenosio je uživo, putem aplikacije na mobilnom telefonu, u grupi s prijateljima koji su u nevjerici gledali što ovaj čini.
Navodno se mladi kradljivac tramvaja dio puta vozio usporedo s vozilom policijske patrole koja nije shvatila što se zbiva. Onda je na jednoj stanici mladac jednostavno završio vožnju, izašao i ostavio tramvaj.
‘Previše je munjenih u điru’
Snimka njegove avanture brzo je osvanula na društvenim mrežama gdje su ga policajci napokon identificirali, a zatim ubrzo i priveli. Dečko je maturant Elektrotehničke škole (možda je vožnju “otetim” tramvajem shvatio kao seminarski rad), a njegov prijatelj rekao je novinarima da je “baš super i pametan dečko” koji “nikada nije bio problematičan”, pa su svi tim više bili iznenađeni njegovom ludorijom zbog koje mu, budući da više nije maloljetan, prijeti kazna zatvora.
Upravo to – raditi kojekakve ludorije – uvijek je bila odlika mladih, šibanih pubertetskim adrenalinom. No ranije, koliko pamtim, takve spačke nisu izvodili “pametni i neproblematični” dečki ili cure. Odlikaši, štono bi se reklo. Znalo se tko su izazivači nevolja, ekipa “krvi 17 godina vrele” spremna “maznuti kasetaš iz Doma invalida” i “autobus Autoprevoza sa Hrida”. U ovom slučaju – tramvaj zagrebačkog ZET-a.
Danas je virus mladenačke ludosti zahvatio puno više u širinu i sve je više kandidata za uloge ovodobnih Pišonje i Žuge.
Ili, da se ne držim samo te čuvene pjesme – kao što davno reče istarski roker i pjesnik Franci Blašković u jednoj pjesmi svoje kultne grupe Gori Ussi Winnetou: Previše je munjenih u điru.
Sjećanje na ‘beogradskog fantoma’
Nije, zapravo, uopće teško locirati izvor fenomena te “munjenosti”. Eno ga, vreba i vabi s društvenih mreža, s platformi koje zovu na izazove nudeći zauzvrat stvarno brzu slavu. U prijenosu uživo.
Prije 50-ak godina, u neumreženom svijetu, bio je onaj famozni “beogradski fantom”, lik koji je svake noći krao automobile i u njima jurio po beogradskoj Slaviji izluđujući policiju i oduševljavajući publiku. Legenda o njemu je preživjela jer je bio svojevrsni pionir te vrste javnog mangupstva ušavši debelo i u popularnu kulturu.
Ovom “fantomu” iz zagrebačkog tramvaja takvo što vjerojatno neće poći za rukom jer današnja je konkurencija oštra i ogromna. Samo na TikToku – ne iz dana u dan ili iz sata u sat, nego iz minute u minutu – gomilaju se podjednako lude, ako ne i luđe scene. U krajnje sažetom isječku vremena treba učiniti što blesaviju i nepromišljeniju stvar da bi (p)ostao primijećen. I bio zapamćen bar dan-dva, koliko je otprilike trajala i medijska slava mladog zagrebačkog “tramvajdžije”.
Nekome se vožnja nekoliko tona teškog vozila pod električnim naponom i usred gradskog prometa možda može činiti bezopasnom mularijom, ali ona to nije bila. Pukom srećom prošla je bez štete i težih posljedica, tek kao bizarna crtica koja čak ne zna u koju bi novinsku rubriku spadala: crnu kroniku ili neku drugu?
Zadržavanjem daha do slave… i smrti
Izvan te svakodnevice, na Mreži, pod krinkom šaljivih zgoda i nestašluka koji se neprestano snimaju i emitiraju, kriju se puno ozbiljnije “ludosti” o kojima nerijetko saznamo tek kad je već prekasno. Platforme poput TikToka vrve raznim izazovima koji nepromišljene i nezrele klince tjeraju na neshvatljive pothvate.
Ovih dana čitali smo vijest o smrti 13-godišnjaka iz Ohija u SAD-u koji se, potaknut izazovom s TikToka, predozirao tabletama za alergiju. Umro je u grčevima, nakon šest dana provedenih na respiratoru, samo zato što je prihvatio tzv. Benadryl izazov u kojem se naivne sudionike poziva da popiju tuce antihistaminika, čak šest puta više od preporučene doze. Izazov datira od prije nekoliko godina kada je neki izopačeni um pozvao korisnike s platforme da progutaju što više tih tableta kako bi doživjeli navodno ugodne halucinacije.
Podjednako morbidan bio je i tzv. Blackout izazov u kojem je trebalo (!) što duže zadržati dah – čak do gubitka svijesti – kako bi se navodno doživio osjećaj euforije. Neka su djeca pritom umrla ne dočekavši euforiju.
Naizgled bezopasnim činio se izazov humanitarnog karaktera, popularan u ljeto 2014. godine, poznat kao “Ice Bucket”. Sastojao se u tome da si na glavu istresete punu kantu leda, a zatim nominirate nekoliko ljudi da učine isto. Izazov je pokrenut kako bi se skupio novac za liječenje teške neurološke bolesti ALS (amiotrofična lateralna skleroza), pa su sudjelovanje prihvatili mnogi poznati – od Billa Gatesa i Oprah Winfrey preko cijele plejade glumaca i pjevača do potpunih anonimaca. Na koncu skupljeno više od 100 milijuna dolara, liječenje bolesti je napredovalo, ali je usput od ledenog šoka umrlo nekoliko ljudi koji su sebi na glavu istresli led, iako se novac jednostavno mogao skupiti i bez takvih eskapada.
Supkultura nebuloznih izazova
Sudjelovanjem poznatih lica u tom izazovu, sama supkultura nebuloznih “izazova” naprosto je bila etablirana.
Danas anonimci misle da će postati face izvodeći budalaštine: gutajući šaku tableta, zadržavajući dah do padanja u nesvijest ili naprosto kradući tramvaj. Što luđe, to privlačnije. Komplimentom je postalo reći nekome da je lud, odnosno da “nije normalan”, naročito ako je dotad – opet poput tog nesretnog otimača tramvaja – slovio za “normalnog dečka”. Što ih se časti težim riječima, to im se iskazuje veća čast. Izvođenje ludosti, nerijetko opasnih po život, poprimilo je masovne razmjere i postalo generacijski imperativ.
Mladi danas žive kao da sutra ne postoji, živeći za trenutak i želeći ostaviti trag. Po mogućnosti – snimku tog trenutka, što luđeg i vratolomnijeg, iako se taj zapis na društvenim mrežama brzo gubi u moru sličnih.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.