Gašenjem filma i kina gasi se dio države

Nikada nećemo dokučiti koliko gubimo, koliko naše buduće generacije gube sa svakom uništenom kino-dvoranom, svakim uništenim kulturnim sadržajem.

Gašenjem svakog kina, gasi se dio i ove zemlje (EPA - Ilustracija)

U vremenu depresije, jurnjave, agresije i moralnih posrnuća dobro dođe i u sopstvenoj sobi, u mraku okrenuti se ekranu i opustiti se, recimo uz komediju. Ako je išta više u životu smiješno. Još bolji je osjećaj kada ste u kinu jer je tamo još mračnije, a tama ulijeva istovremeno strah i užitak. U kinu imamo sigurnu tišinu i tamo se niko uglavnom ne prepoznaje.

Sjećam se, bila sam mala, učenica i išla sam često u tadašnje kino Kumrovec u sarajevskom naselju Čengić Vila. Kino kojeg više nema. Kao ni mnogih drugih. Negdje su na mjestima kina nikli neboderi, negdje prodavnice, negdje nešto treće, valjda bitnije.

Nikada nećemo dokučiti koliko gubimo. Koliko naše buduće generacije gube sa svakom uništenom kino-dvoranom, svakim uništenim kulturnim sadržajem. To će tek budućnost pokazati. A, sadašnjost već pokazuje odlascima hiljada mladih odavde, negdje tamo gdje kina rade, samo što tamo gledamo strane filmove bez titla.

Znate šta pamtim? Jednu svoju propalu audiciju, gdje je u komisiji bila Mira Banjac. Trebao se snimati film, tada sam pohađala OŠ „Slobodan Vuković“. Odabrali su tada nas troje za audiciju.

I baš u kinu Kumrovec recitovala sam pred Mirom Banjac. Sjećam se, pojela me trema. To je bilo i očekivano, bila sam veoma stidljiva. Ali svoju sreću pamtim i sada.

Recitovala sam pred Mirom Banjac.

Pala sam, ali je meni bilo lijepo. I ostala je uspomena. Na nju, moje djetinjstvo i kino kojeg više nema.

Historija filma

Mnogo godina kasnije sam istraživala historiju filma. Filmovi nisu uvijek bili onakvi kakvima ih sada poznajemo, morali su proći kroz mnogo godina eksperimentisanja, tehnoloških promjena i puno kreativnosti da bismo ih gledali u ruhu današnjice.

Da bismo došli do spoznaje napretka filmske industrije, mi se moramo vratiti na početke filmske istorije. Ne postoji jedan kreator kome se može pripisati izum filma. Godine 1891. američki izumitelj Thomas Edison pod svojom kompanijom „The Edison Company“ predstavio je prototip kinetoskopa. Ovaj izum je omogućio ljudima da vide pokretne slike.

Nakon dvije godine Kinetoscope je prodan i to je bio tada hit. Iste godine, Edison je imao jednominutni film koji je radio sa njegovim Kinetoskopom: komediju pod nazivom The Boxing Cat. Smatra se da je ovaj kratki film prva snimljena komedija, a prikazuje sliku dvije mačke u bokserskom ringu.

Već 1895. braća Lumiere su predstavili film, bolje rečeno seriju pokretnih slika publici koja plaća i oni su koristili vlastiti izum nazvan Cinematoographe, kameru, projektor i filmsku sliku u jednoj mašini.

Nijemi filmovi su tada bili veoma popularni

U 1900-im filmovi su se transformisali u popularnu zabavu i prikazivali se se na različitim mjestima, od zabavnih parkova do muzeja voštanih slika. Los Angeles je zapravo i bio pionir filmske, televizijske i industrije zabave. U njemu je 1902. stvorena Thomas Tally's jedna od najranijih filmskih kuća. Poslije, već od 1910. filmske kompanije se sele u Holivud. Filmska industrija u tridesetim nudi žanrove: mjuzikle, gangsterske filmove, vesterne, komedije i horore.

Ulaganje u film, serije, kina

Filmovi su došli i na naše prostore, a umjetnici su svjetlo koje nas čini značajnim i velikim u svijetu,  Zato je bitno ulaganje. Ulaganje u film, serije, kina. Kao prosvjetnom radniku, stalo mi je da djeca sa školom idu u kino, pozorište…

Ulaganje u kulturu donosi puno. To je ono što nas čini Bosancima i Hercegovcima, ponosnim i uspravnim. Jer ako mi ne budemo ulagali, hoće neko drugi. A tada ćemo gledati i živjeti posve drugačije priče.

Kino su prvo ugrozili videorekorderi, danas kablovske televizije. Kino, kao i čovjek u novom digitalnom dobu ima posve drugo značenje. Šta uopšte znači biti čovjek u dobu u kojem je granice između ljudi i strojeva sve teže definirati?

Između ostalog, biti čovjek znači otići u kino.

Zamišljam Miru Banjac u novom filmskom svijetu, gdje pobjeđuju strojevi, kako me proganja zbog loše recitacije.

Nije slučajno rečeno da je kino ogledalo u kojem se vidimo. A lijepo je kada se vidimo usred SFF-a ili AJB Doca.

Gašenjem svakog kina, gasi se dio i ove zemlje.

Izvor: Al Jazeera