Abdelrahman Abu Shawish nije očekivao da će donositi ozbiljne odluke koje mijenjaju život njegovih pacijenata tako brzo nakon diplomiranja na Medicinskom fakultetu na Univerzitetu Azhar u Gazi.
Ovaj 25-godišnjak koji s porodicom živi u izbjegličkom kampu Nuseirat, počeo je volontirati na Odjelu hirurgije u bolnici Al-Aqsa 10. oktobra i suočio se s donošenjem odluka tipa treba li ranjeniku amputirati udove djelomično ili u potpunosti.
„Povrede koje sam vidio u [maju] 2021 manje-više su izgledale isto“, kazao je on Al Jazeeri. „Ali, ovaj put sam vidio tako mnogo različitih tipova, od različitih stepena opekotina do amputiranih udova, dubokih razderotina i različitih tipova gelera.“
Ova bolnica, koja je trebala služiti središnjem gradu Deir el-Balahu, postala je glavna zdravstvena ustanova u Pojasu Gaze zbog potpunog kolapsa bolnica u Gaza Cityju i sjeveru Gaze.
Gotovo dvije trećine bolnica u Pojasu Gaze, njih 26 od 35, prestalo je funkcionisati nakon višesedmičnog bombardovanja od strane izraelskih snaga na teritoriji, koje je počelo 7. oktobra. Najmanje 1,5 miliona Palestinaca raseljeno je iz svojih domova i zračni i kopneni napad na Gazu ogromnih razmjera uništio je veći dio njene infrastrukture, uključujućći i više od polovine domova.
Nadalje, potpuna opsada koju je Izrael nametnuo ovoj enklavi znači da su bolnice ostale bez goriva, struje i čiste vode.
„Imamo veoma ograničenu količinu medicinskih zaliha“, kazao je Abu Shawish. „Kada deseci ranjenika dođu u bolnicu kao rezultat izraelskog napada, mi ih često ne možemo sve zbrinuti odjednom jer moramo sterilizirati opremu koje nemamo u dovoljnim količinama.“
Zbog nedostatka resursa, ljekari mogu učiniti malo više od minimuma potrebnog da održe pacijente na životu. Potpuni, pravi ljekarski tretman nije moguć.
„Ne možemo ukloniti sve gelere iz tijela ljudi, samo dijelove koji im ugrožavaju život“, objasnio je Abu Shawish. „To je i dalje opasno, jer geler može izazvati infekcije koje dovode do zatajenja većeg broja organa, ali nadamo se da će to moći dovršiti kada se rat završi.“
Ovaj mladi ljekar, koji je učio njemački pripremajući se za odlazak u Njemačku na specijalizaciju, rekao nam je da je morao sniziti ambicije u vezi svoje karijere.
„Imao sam velike snove prije rata, ali sada se samo nadam da ćemo porodica i ja ostati živi“, kazao je.
‘Nema vremena za odmor’
Nakon što je u izraelskom granatiranju četvrti Al-Zahra južno od Gaza Cityja uništena njegova porodična kuća, Mohammad Abu Salem počeo je volontirati u bolnici Al-Aqsa 19. oktobra i od tada je vidio porodicu samo dva puta.
Abu Salem, također 25-godišnjak, koji je specijalizirao fizikalnu terapiju na Islamskom univerzitetu u Gaza Cityju, kazao je da su izraelski masakri Palestinaca postali svakodnevna realnost u Pojasu Gaze.
„Znao sam da će rad u bolnici općenito biti haotičan, ali raditi u bolnici za vrijeme rata je jedan potpuno novi nivo“, kazao je on. „Ne znate šta će se desiti sutra, hoćete li živjeti ili umrijeti. Ali, odustajanje nije opcija.“
Na Odjel fizijatrije upućuju sve pacijente nakon incijalnog tretmana u Odjelu hitne pomoći, nakon čega idu na druge odjele kao što su hirurgija ili pedijatrijsko krilo. Abu Salem razgovara s pacijentima o prirodi njihovih rana, komplikacijama koje bi se mogle pojaviti, i kako izbjeći takve rizike.
„Neki dan mi došao brat među ranjenima – srećom nije bilo ništa ozbiljno“, kazao je on. „Ali stres koji se veže za liječenje ljudi … zna biti veoma iscrpljujući.“
Bližimo se potpunom kolapsu
U Odjelu hitne pomoći, Alaa Kassab pokazuje na pacijente čiji su udovi poplavili, objašnjavajući da je geler vjerovatno napravio toliku štetu da ud ne dobija kisik i trebat će ga amputirati.
Incidenti poput ovog, posebno veliki broj djece koju je gledala kako ostaju bez udova koje im amputiraju, utjecali su na nju do te mjere da više nekada ne može ni govoriti.
Umjesto da razgovara s porodicom, uglavnom joj treba da sjedi u tišini kako bi se oporavila.
Kassab je završila studij medicine na Univerzitetu Ain Shams u Kairu i vratila se u rodni grad Deir el-Balah u februaru prošle godine.
„Maštala sam o tome da završim jednogodišnje stažiranje, a potom otputujem u inozemstvo na specijalizaciju, prije nego što se na kraju vratim u Gazu“, kazala je ona. „Ovo što sam vidjela u protekle dvije sedmice otkako volontiram, učinilo me samo još više riješenom da budem ljekar.“
Radi se dugo i naporno, a Kassab prvi put vidi neke od rane koje sada mora tretirati.
„Nema ni dana odmora“, priča ona, dodajući da radi od podneva do 3 ujutro narednog dana. „Broj ranjenih ne opada. Zato sam odlučila volontirati, jer znam da su ljekari pod ogromnim pritiskom i situacija je izuzetno teška.“
Kassab je kazala da se bolnica primiče potpunom kolapsu. Bez dovoljnih količina hirurške opreme, goriva, medicinskih potrepština ili osoblja, uskoro neće moći liječiti više pacijenata, kazala je.
„Naravno, ovdje sam kako bih služila svom narodu, i zbog tog ne žalim ni na trenutak“, kazala je. „Ali, situacija u Pojasu Gaze veoma je loša.“