Ljudska prošlost je iznimno bogata brojnim pričama koje su potekle iz mitova ili pogrešne predstave o nekim događajima. Nekada i stvarna dešavanja koja su proistekla iz ljudskih potreba prerastu u neki oblik mitologije. Takva je i priča o Halloweenu, kojeg je prikazivanje horor filma Noć vještica dodatno reklamiralo i „stavila na mapu“ događaja svjetskog značaja.
Halloween se vezuje za drevne Kelte koji su se po Europi kretali u periodu dok Rim nije išao dalje od Mediterana. Obzirom da „povijest pišu pobjednici“, uvijek smo za Kelte imali one predodžbe koje su za njih pisali Rimljani. Nakon što ih je Cezar porazio, slika o njima je bila kao o nekim „barbarima“ koji svojim crtežima po licu i galamom prepadaju protivnika. Čak i kada se žele Kelti predstaviti u „simpatičnom tonu“, u obliku Asterixa, i tada u njihovoj kulturi dominiraju samo gozbe, alkoholizam i tuče.
Kelti su se ipak bavili i ozbiljnim znanstvenim radovima. Kao tipična agrarna kultura i oni su zavisili od vremenskih prilika i meteorologije pa su se, silom prilika, morali baviti astronomijom. Jasno je da se ta aktivnost nije radila zbog određivanja horoskopa, nego zbog prognoziranja dolaska godišnjih doba i određenih sezona koje su uvjetovale poljoprivredne aktivnosti.
Keltska tradicija
Neki drevni narodi su gradili piramide, a Kelti su ostali poznati po graditeljsko čudu u obliku Stonehengea. Ovo zdanje „kamena na kamenu“ je kombinacija solarnog kalendara, sakralnog objekta i nekropolisa drevnih Kelta. Najvažnija stvar je bila odrediti periode ekvinocija i solsticija, odnosno početke godišnjih doba. Iz ovog primarnog kalendara Kelti su obilježavali i svoju Novu godinu koja se obilježavala 7. novembra i taj dan je bio kraj ljeta i žetve, odnosno dolazak nekog hladnijeg i zimskog perioda godine. Kelti su smatrali da tada dolazi Samhain koji je bio „glasnik smrti“. Zanimljivo da na keltskom jeziku pojam „samhain“ bukvalno znači „kraj ljeta“ i da je taj „glasnik smrti“ metafora. Taj datum je bio aritmetička sredina između jesenjeg ekvinocija i zimskog solsticija, odnosno prvog dana jeseni i prvog dana zime. (Ne treba zaboraviti da je i rimska kultura prva dva mjeseca doživljavala kao beznačajne, pa i danas koristimo izraze septembar, oktobar, novembar i decembar koji znače sedmi, osmi, deveti i deseti mjesec, a nama su u modernom kalendaru od devetog do dvanaestog mjeseca.)
Kulture određivanja ekvinocija i solsticija se javljaju i kod drugih naroda čije kulture doživljavamo kao paganske. Slično je bilo i kod starih Slavena. Kod Kelta se od V stoljeća javlja period masovnog pokrštavanja. Sveti Patrik, kojeg Kelti obilježavaju 17. marta, je doprinio tome. Ovaj rođeni Velšanin je najpoznatija figura kod Iraca. Keltski druidi (vračevi) ga nisu posebno voljeli, ali je snaga vjere omogućila da Sveti Patrik bude zaslužan za ono što će se događati 300 godina nakon njegove smrti.
U predromaničko doba, malo prije pojave Karla Velikog, došlo je do usvajanja dana koji je bio određen za „sve svece“. Taj datum se vezao za spomenute datume iz keltske kulture te je Sveti Patrik „kriv“ zbog čega je taj datum 1. novembar, jer su upravo monasi iz Irske urgirali kod pape za taj datum. Karlo Veliki i njegov uticaj, koji se bazirao i na vojnoj snazi, a bio je i car Svetog rimskog carstva, je omogućio da se ovaj datum obilježava kao „Svi sveti“ širom kršćanske kulture. Naredni dan, 2. novembar, je poznat kao „Dušni dan“. Ipak je greška reći „Dan mrtvih“. Sekundarne diobe crkve su napravile da se ovaj datum obilježava u Katoličkoj crkvi, kao i kod nekih protestanata.
Sveta noć, a ne noć vještica
Od ovog perioda obilježava se i noć koja prethodi danu „Svih svetih“. Ta noć u bukvalnom prijevodu i znači „Sveta noć“, jer je u originalu „Holly Eve“. U ranijem čitanju i zapisima je poznata kao „Halloween“, ali se korijen riječi lako može prepoznati. Umjesto da bude tretirana kao „Sveta noć“, danas se uglavnom ona vezuje za „noć vještica“ i kao takva je mnogo poznatija u modernoj kulturi. Da bi ovo shvatili opet se treba vratiti u periode drevnih Kelta koji su smatrali da te noći dolaze „duše umrlih“ i da hodaju među njima. Kelti su tada u repama palili svijeće da se spasu od duhova, a čak su se i šminkali i maskirali. Njihova želja je bila da na taj način „liče na duhove“ da ih oni ne bi prepoznali. Iz današnje perspektive čudno, ali prije nekoliko stotina godina normalna pojava.
Od XVI stoljeća je došlo do „amerikanizacije“, pa se umjesto repe počela koristiti bundeva. Ne treba zaboraviti da su brojni Kelti otišli preko Atlantika, pa je i današnji predsjednik SAD-a porijeklom Irac, a poznati košarkaški klub iz Bostona zove po Keltima. Vjerovatno se više obilježava Sveti Patrik u Bostonu i New Yorku, nego u Dublinu. I danas se „noć vještica“ vezuje za maskiranje, šminkanje, bundeve i svijeće.
Zanimljivo je da je Papa Benedikt XVI zabranio obilježavanje nečega što se kolokvijalno zove „noć vještica“. Iako ovaj običaj dominira u SAD-u, on se u novije doba marketinški prenio širom planete. Globalizacija ekonomije je omogućila i određeni kvantitet globalizacije kulture. Realno je na širenje priče o „noći vještica“ najveći uticaj imao istoimeni horor film koji se pojavio prije malo manje od pola stoljeća i imao čitav niz nastavaka. Kada je John Carpenter snimao ovaj film 1978. godine, sa proračunom od 320.000 dolara, nije mogao ni zamisliti kakav će mu uspjeh donijeti. Lik ubice Michaela Myersa, kao i njegovo hladno-bijelo lice, će ostati simbolom horor filmova tih godina. Sama muzika iz tog filma će ostati sinonim za sve horore i vječno nas asocirati na Myersa i njegov pohod hladnog ubojice.
Upravo je filmska industrija omogućila veću spoznaju o nekim dešavanjima iz prošlosti i u horor pričama. Slična je stvar i sa kultnim ostvarenjem Petak 13. koji se vezuje za taj „nesretan datum“ iz ljudske prošlosti. Mnogo je poznatiji film od one priče da je početkom XIV stoljeća posljednji templar prokleo tadašnjeg kralja Francuske i papu koji su nedugo nakon toga i umrli. To se desilo za „petak 13“. Ipak se ovaj datum više vezuje za spomenuti film.
Identična stvar je i kod „Halloweena“. Umjesto da se spominje u kontekstu „Svete noći“ za koju se vezuje i blagdan „Svi sveti“, pojam se uglavnom vezuje i obilježava kao „noć vještica“ te je kao takav mnogo poznatiji. Zbog toga ovih dana treba očekivati veću prodaju bundeva, kostima i razna šminkanja koja su nekada prepadale „duhove“ kod starih Kelta, a danas služe kao neki oblik zabave i bježanja od svakodnevnice. I svakonoćnice.