Nekoliko sati bilo je tiho. Izgledalo je da su neprestani zračni napadi prestali i osjetili smo olakšanje uz oprez.
Pomislili smo da je možda dogovoren kratki prekid vatre, ali nismo imali interneta, pa nismo mogli to potvrditi.
Malo kasnije, rođak je uspio uhvatiti internetski signal i ushićeno je povikao: „Al-Qassam je oslobodio majku i njenu djecu!“
To nam je, također, potaknulo nadu. Ako je oružano krilo Hamasa oslobodilo taoca i njenu djecu Izraelcima, možda će ova gesta dobre volje donijeti barem prekid u nemilosrdnim napadima.
Svi smo pojurili prema njemu, okupivši se oko njegovog mobitela da vlastitim očima vidimo tu vijest.
Konekcija je i dalje bila loša, pa je neko obrisao prašinu sa starog radija i podesio frekvenciju dok nismo ostvarili kakav-takav prijem, ali čak ni radiostanica nije imala novih vijesti osim one o oslobađanju talaca.
Napeti mir oko nas
Majke su odahnule osjetivši olakšanje i pomolivši se da rat uskoro završi ili da dogovore prekid vatre.
S malo više nade i energije u nama nakon ovih vijesti, mi, majke, počele smo spremati djecu za spavanje.
Postavile smo madrace na pod, dalje od prozora kako razbijeno staklo ne bi povrijedilo našu djecu ukoliko bi bomba pala blizu prozora i uništila ih. Bolje spriječiti nego liječiti.
Nakon što su djeca zaspala, sjele smo malo dalje od njih i razgovarale. Mislim da smo se potajno pitale je li ovaj mirni period prekid vatre ili zatišje pred buru.
„Ne sviđa mi se ovo“, rekla je moja zaova o „napetom miru“ oko nas.
Nisam ništa rekla i još sam se pokušavala povezati na internet da vidim šta se tamo dešava.
„Hajdemo popiti kafu“, iznenada je kazala moja zaova, vjerovatno da bi prekinula napetost. Ustala je i otišla u kuhinju.
Krenula sam za njom i stajala pored nje dok je kafa vrila. Dok ju je sipala u dvije šoljice, pretraživala sam torbu ne bih li našla kekse da ih podijelim s njom.
Popile smo gutljaj-dva kada se začula snažna eksplozija, zatim druga, pa treća.
„Evo ih opet“, kazala je moja zaova, praktički bacajući svoju šoljicu na sto pored moje dok smo žurile da provjerimo kako su djeca.
Izgledala je rezignirano, frustrirano i uplašeno.
Kuća se tresla tako snažno da je bilo teško nastaviti hodati do mjesta na kojem su djeca spavala.
Pomisao da bi svi prozori mogli biti izbijeni, a kuća ispunjena komadima stakla za mene je bila previše, pa sam rekla mužu da skine sve prozore.
Sati u potpunoj tami uz zvuke bombardovanja
Proveli smo narednih nekoliko sati u potpunoj tami, a bombardovanje je bilo sve glasnije i glasnije. S obzirom da nismo imali internet, nismo znali gdje bombe padaju.
Mislim da su nestanak interneta i struje bili dosta rašireni, jer čak i kada smo uhvatili signal, nije bilo vijesti ni poruka u Viber grupama.
Nakon izvjesnog vremena smo saznali da su bombardovana tri civilna naselja na sjeverozapadu Gaze: Al-Karama, Al-Maqosi i Al-Mukhabarat.
Ali, ostatak noći i dobar dio narednog jutra, bombardovanje je bilo neprestano.
Bilo je tako snažno i intenzivno, da sam često pomišljala da bombarduju našu kuću. Skočila sam više puta, trčeći prema mjestu na kojem je spavao moj sin, spremna da ga zgrabim i trčim.
Kažu da je dobra vijest kada vijesti nema, ali za ljude u Gazi u ratu, jedna vijest može značiti kraj.