Jamal Al Zinati je u stanju šoka i nevjerice. Ovaj 33-godišnjak je prodavač parfema, ali danas njegovim naseljem i cijelim Pojasom Gaze dominira vonj smrti i razaranja. Jamal je potražio utočište u učionici škole kojom upravlja Agencija Ujedinjenih naroda za pomoć palestinskim izbjeglicama, nakon što su izraelske rakete raznijele cijelo njegovo naselje.
Dok četvrti dan zaredom bjesni rat između Izraela i Hamasa, naselja koja su nekada vrvjela od života u Gaza Cityju sada leže u ruševinama. Usred eksplozija koje ne jenjavaju, hiljade ljudi nisu imale izbora nego potražiti utočište u prenapučenim javnim prostorima i školama, nadajući se relativnoj sigurnosti. Pored izraelske zračne blokade, razaranje uzrokovano bombardiranjem dodatno je smanjilo prostor na kojem oni mogu živjeti, opstati, disati.
Ostale su samo ruševine
Cijele porodice ostale su bez krova nad glavom, a njihova naselja su sravnjena sa zemljom. Širom Pojasa Gaze, oblaci dima prekrivaju horizont. “Kada smo istrčali iz svojih domova, pomislili smo da će Izrael samo prijetiti kako bi nas zastrašio“, priča Jamal. “Nisam vjerovao da će napasti iz zraka cijelo područje i ostaviti ga u ruševinama.“ To uključuje njegov dom, mjesto kojeg se sjeća kao ispunjenog sretnim uspomenama koje je značilo “sve“ njegovoj porodici. “Tu smo živjeli sretno, slavili rođendane i gradili snove.“
“Ostale su samo ruševine“, govori on šapatom, dok mu se u uglovima očiju pojavljuju suze. “Pobjegli smo u obližnju školu, zbog sigurnosti. Ali, ovdje smo na malom prostoru, sa stotinama drugih ljudi. Nema mjesta, a djeca nam se uspavljuju suzama svaku noć.“
Čak i u školama u kojima su stanovnici Gaze potražili utočište, njihovi životi su obilježeni lišenošću usred predstojeće humanitarne katastrofe. Blokada znači da Pojas Gaze ovisi o Izraelu za hranu, gorivo, lijekove i struju. Izrael je zaprijetio da će ukinuti i te osnovne potrepštine, što je odluka koja bi, prema međunarodnom pravu, mogla predstavljati ratni zločin.
Čista voda za piće je luksuz
Osnovnih potrepština već nema dovoljno. “Jedva da imamo dovoljno hrane da nahranimo djecu“, kaže Zainab Matar, majka četvero djece. “Čista voda za piće je luksuz, a navečer ne možemo utopliti djecu, jer nemamo odgovarajuću odjeću.“
Ni u školama više nije sigurno. Prema podacima UNRWA-e, najmanje četiri škole u Gazi su pretrpjele oštećenja usljed izraelskog bombardiranja. “Mislili smo da ćemo u školi biti sigurni, ali čak i ovdje živimo u stalnom strahu“, priča Zainab. To je strah koji je vidljiv i opipljiv širom Pojasa Gaze – u očima majki i očeva, djece i nana i deda. Strah na koji ni škole više nisu imune.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.